Od velikih ambicija do svađa i previranja. Insajderski esej o gibanjima u trećoj po snazi političkoj grupaciji u Saboru i strmoglavom padu nakon izbrojenih glasova biračaSa samo 76 ruku, Plenković se ponaša kao da ima dvotrećinsku većinu, ali to je, poznajući njegov nepopravljivo ziheraški karakter, samo pouzdan znak da po dubini i širini oporbe čuči cijela vojska “spavača” koji će mu priteći u pomoć na prvi njegov zvižduk.
Ovoga puta Plenkoviću ne trebaju ni Bandićeve usluge. Čistilište “žetončića” koji su glasanje za HDZ maskirali prilaskom zagrebačkom gradonačelniku, čime su skrivali skok preko ideološke rampe, postalo je suvišno. U prošlome mandatu vladajuća stranka plaćanje prebjega maskirala je time što je njihove usluge honorirao Bandić, koristeći resurse Holdinga i Grada, dok je gradonačelnik metropole i dvostruki Uskokov optuženik dobivao neku vrstu zaštite od proširenja kaznenog progona.
Zekanović, agilni desničar, htio je policiju pod svoje, kažu izvori
Plenković sad s visine poručuje potencijalnim prebjezima da mogu doći HDZ-u, ali dobrovoljno i bez naplate. Ne treba ni sumnjati da se u mnogim glavama već slažu računice – isplati li nam se podržati HDZ? Što ćemo zauzvrat dobiti? Izgovor znamo: “Dići ćemo ruku za svaki zakon koji je u korist Hrvatske i hrvatskih građana”.
Ta se formula Milanke Opačić i danas čini prilično upotrebljivom te nema sumnje da ćemo je čuti još puno puta. Jer sa 76 ruku ne mogu se savladati oluje koje nas čekaju. Lice Andreja Plenkovića ovih je dana ozareno od sreće, premijer blista kao mladi mjesec. Malo je kad kod nas neki političar iz tri izgubljene, ili barem očajno teške situacije, izvukao tri tako čiste pobjede.
Prvu, kad je nakon Karamarka skinuo HDZ grobaru s lopate i uveo ga u Banske dvore. Drugu, kad je u ozračju epidemije savladao ljutu unutarstranačku opoziciju, koja više ne postoji. Stranačka desnica – ne zavaravajmo se – jednako je jaka, ali to je Plenkovićeva desnica, a ne Brkićeva. Na ovim izborima mit o “organizacijskim sposobnostima” moćnog Vase pretvoren je u prah i pepeo, dok je “jugokomunistički gojenac” trijumfirao kao jedini istinski nasljednik Tuđmanove baštine.
Treća Plenkovićeva pobjeda u nemogućim okolnostima ova je zadnja, parlamentarna, a o njezinim razmjerima bolje od ičega svjedočila su lica ljudi okupljenih u stožeru Miroslava Škore u izbornoj noći. Portal Telegram sastavio je od lica utučenog Zlatka Hasanbegovića cijelu galeriju fotografija, koja je pokazivala vrijednost Škorine Pirove pobjede.
Naslov kolekcije bio bi – “Pedeset nijansi sive” – čovjek je bio pepeljast u licu, posve suprotno Plenkoviću. S golemih 16 zastupnika ne mogu napraviti praktički ništa. Škoro je licitirao s pozicijom predsjednika vlade ili barem ministra vanjskih poslova – vjerojatno ne bi odbio ni mjesto predsjednika Sabora. Realnije i samim tim važnije od tih bile su pozicije ministra gospodarstva, energetike, zaštite okoliša, poljoprivrede, Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo kulture.
Neke od njih mišljene su stvarno – one u kojima cirkuliraju novac, moć i utjecaj – a neke su istaknute radi trgovine. Škorina stranka vjerojatno nikad nije ozbiljno mislila tražiti za sebe mjesto ministra kulture, na koje bi postavili Zlatka Hasanbegovića, to je bilo istaknuto samo za licitaciju, kao moneta za potkusurivanje.
Da je Škoro dobio 30 mandata, Hasanbegović bi možda i postao ministar, no s manjim brojem zastupnika nametalo bi ga se samo kako bi se, na račun trgovine, od njega moglo odustati. Miroslav Škoro je u live intervjuu na 24sata na pitanje kako Nacional piše da će Hasanbegović zauzeti tu poziciju samo kratko otpuhnuo.
“I na tarabi svašta piše”, rekao je Škoro.
Domovinski pokret nije, naime, izraz nikakvog kulturnoga gibanja – iako u njemu ima mnogo estradnjaka – nego je samo nastavak Karamarkove Domoljubne koalicije drugim personama. Iza oba desna gibanja jasno se naziru energetski, geopolitički, financijski, pa i sigurnosni interesi Moskve i Budimpešte. Plinski, naftni, bankarski i trgovački lobiji na čijim krilima je u samo nekoliko mjeseci iznikao Domovinski pokret trebali su pojačati proruski klin u zapadnim vratima, u Zagrebu.
Andrej Plenković u prošlom je mandatu pristao – morao je – na imenovanje ministra Horvata, koji je došao iz Karamarkova inkubatora, da bi zauzvrat dobio manje više elegantnu sanaciju Agrokora, doduše uz još jednu cijenu. Na početku restrukturiranja njegov je Ante Ramljak osporio sva ruska potraživanja. Na kraju balade, Rusi su postali vlasnici najveće hrvatske i regionalne kompanije, koja je potom preimenovana u Fortenova grupu.
Horvat je, zahvaljujući svojim vezama prema MOL-u, ali i ruskim dobavljačima plina, uspio srediti i dugo godina neriješeno pitanje Petrokemije. Divlja desnica, koju su analitičari dovodili u vezu s Kremljom, naglo je utihnula i Plenkovićev je brod mirno uplovio u tranzitnu luku, iz koje sad isplovljava bez balasta. Ni jedan njegov ministar neće, naime, biti sumnjičen za veze s Moskvom. Na Markov trg zasjest će Vlada HDZ-a s predstavnicima manjina koji će Plenkoviću legitimirati srednji, liberalni kurs (napad- ne li ga desnica bilo kad, može zaprijetiti padom Vlade), a prokremlini će grijati oporbene klupe.
Domovinski pokret ostao je, da nevolja bude veća, bez teme. Korona se vratila, a u cijelom Pokretu nema ni jednog stručnjaka za epidemiologiju. Gospodarstvo tone u krizu, tu će nešto imati reći, ali to nije tema na kojoj bi mogli razvaliti Vladu. O tematskoj stiješnjenosti dovoljno govori činjenica da su zadnjih dana počeli inzistirati na otporu euru, iako čak i njihove perjanice imaju kredite u eurima, ne u kunama, a kad objave imovinske kartice, vidjet ćemo koliko ih štedi u domaćoj valuti, a koliko u mrskom oruđu globalista iz Bruxellesa, bez kojeg se, usput budi rečeno, Hrvatska ni teoretski ne bi mogla izvući iz krize. Ako neće euro, ne bi li – suverenistički – trebali odbiti i milijarde koje će doći kao dio Charles Michelova plana?
– Neovisni za Hrvatsku borit će se za opstanak hrvatske kune jer ona je alat u rukama suverene države. Odreknemo li je se, odričemo se u potpunosti monetarne, ali i fiskalne neovisnosti. Neovisnost kad nije puna, kao da je i nema. I molim vas, nemojte ovaj problem čuti tek kao vapaj nostalgičnih nacionalista, kad dobro znamo da je kuna i vašim strateškim partnerima u vlasti, za razliku od himne, duboko prirasla srcu – rekla je (danas već bivša političarka) Bruna Esih, čelnica Neovisnih za Hrvatsku u Saboru.
Njezin tadašnji parteigenosse, danas Škorin saveznik, Zlatko Hasanbegović, je rekao:
– Štednja u eurima nije inkompatibilna sa stajalištem da u Hrvatskoj treba ostati kuna. Pravo građana je da štede, ako žele u eurima, dolarima, srpskim dinarima ili britanskim funtama, i to nije u suprotnosti sa zagovaranjem kune kao hrvatske monete. Što se mene tiče, ja nisam birao u čemu ću se zadužiti, nego sam na osnovu svoje skromne kreditne sposobnosti kao znanstvenik uzeo kredit koji sam jedini mogao… Škorin pokret, uistinu, nema ideologiju. Neke od njegovih zastupnika već sutra lako možemo zamisliti kako, u Saboru, dižu ruke za HDZ. Koji to zid, koja prova- lija, dijeli Davora Dretara Dreleta, Bandićeva simpatizera, od HDZ-a ili obrnuto?
‘Pedeset nijansi sive’, radni naslov za Hasinu boju lica nakon rezultata
Što će spriječiti Ružicu Vukovac da, bude li to u obostranu korist, digne ruku za neki zakon “u korist hrvatskih građana”?
Ante Prkačin, lola iz Broda, čovjek je koji će se uvijek voditi za svojim mišljenjem, a ne za partijskom stegom. On je uvjeren da pjeva sevdalinke bolje od Safeta Isovića i Zahre Deović, pa je nezamislivo da ga Miro Škoro ili Mario Radić utjeraju u stegu, a za razliku od mnogih drugih domoljubaca, materijalno je i više nego neovisan. Domoljubni pokret je, ukratko, rezervna HDZ-ova vojska ruku, pri čemu broj tih ruku ne mora biti jako limitiran.
U Mostu HDZ također ima svojih trojanskih konja, koji će se otkriti bude li potrebno. Ruke, dakle, u ovome mandatu neće biti problem HDZ-a (tome se nitko nije nadao), zemlja će ići u srednjem smjeru, bez velikih oscilacija – političkih i reformskih, barem koliko to bude u moći Vlade – pa su izvori nestabilnosti zamislivi jedino u sferi epidemiologije ili ekonomije.
Plenki je stekao imunitet na domoljubna zanovijetanja, Škori i njegovoj estradnoj trupi preostaju četiri godine – doduše, vrlo komforne – vegetiranja.