Published On: Uto, ruj 26th, 2017

Sjeverni Irak je prodan u Izraelu

Prema kurdskom portalu Rudaw, nakon referenduma o neovisnosti iračkog Kurdistana je do sada izbrojano oko 300 000 glasačkih listića. Oko 93% se izjasnilo za neovisnost sjeverne račke regije, a 7% je protiv. Rezultati nisu konačni, ali je za očekivati da će od ukupnog broja ljudi koji su izašli na glasanje preko 90% biti za uspostavu neovisnog ”Kurdistana”. Kao što su zakonodavci u Erbilu napomenuli, referendum nije obvezujući, ali je plemenski vođa iračkih Kurda Massoud Barzani, čija obitelj de facto vlada regijom, rekao ”kako će biti poštovana volja naroda i irački Kurdistan ide ka neovisnosti”.

Sa stajališta iračkih Kurda, međunarodnog prava i prava na samoodređenje, irački Kurdi, koji čine dio naroda od skoro 40 milijuna ljudi, imaju pravo na vlastiti politički entitet. Problem je što su Massoud Barzani i njegov nećak, general Sirvan Barzani, dugogodišnji zapovjednik kurdskih naoružanih milicija, kasnije Peshmerga snaga, tijekom rata protiv terorista ”Islamske države” zauzeli područja koja nikad nisu bila kurdska i jednostrano ih pripojili iračkoj autonomnoj regiji Kurdistan. Sporna područja se nalaze u pokrajinama Kirkuk, Dijala, Salahudin i Ninava.

Čak i u slučaju da je Bagdad hipotetski uspio postići dogovor o nekakvom obliku konfederacija ili zajednice nezavisnih država, ovo bi ostao problem koji bi bio žarište budućih sukoba. Za Bagdad je neprihvatljivo da nakon razgraničenja u kojem su Kurdi na sjeveru zemlje dobili autonomiju, Erbil sebi pripaja teritorije koje je osvojio oružjem, čak i ako se to dogodilo u borbi protiv ”Islamske države”

FOTO Kurdistan

Sve do jučer je referendum podržao samo Izrael, a susjedne zemlje i središnja vlast u Bagdadu su najavili punu blokadu iračkog Kurdistana. Sa svih strana susjedi iračkog Kurdistana se provode vojne vježbe, a posljednje su zajedno pokrenuli turska i iračka vojska.

Prešutna podrška Washingtona

Znakovito je da je službeni stav Washingtona sve do jučer bio kako se protivi održavanju referenduma i neovisnosti regije, barem u ovim okolnostima, da bi državni tajnik Rex Tillerson danas dao izjavu ”kako će SAD, unatoč svemu, ostati partner iračkih Kurda”.

”Američki State Department je izjavio da se, iako duboko razočaran kurdskim referendumom o neovisnosti, njegovi odnosi s kurdskim narodom neće promijeniti”.

“Sjedinjene Države se protive nasilju i jednostranim potezima bilo koje strane da promijeni granice”, navodi se u priopćenju koje nikako ne treba smatrati za ”čvrst stav” State Departmenta.

Kurdski dužnosnici, uključujući predsjednika Massouda Barzanija i premijera Nechirvana Barzana, inzistiraju na tome da referendum ne mijenja granice i kažu da su ze takva pitanja otvoreni za pregovore s Bagdadom.

Međutim, predsjednik Barzani je ponovio kako nikada neće pristati na pregovore o takozvanoj ”Zelenoj liniji”, koja je prije invazije razdvajala kurdske Peshmerge i bivše snage Saddama Husseina, što znači da se kurdske snage ne žele povući na granice prije 2003. godine.

State Departmenta je ranije rekao da će glasovanje od 25. rujna “povećati nestabilnost i teškoće za kurdistansku regiju i njezine narode, te da će uvelike zakomplicirati odnos kurdske vlade s Irakom i susjednim zemljama”.

“Povijesni odnos Sjedinjenih Američkih Država s narodima iračke regije Kurdistan se u svjetlu neobvezujućeg referenduma neće promijeniti”, priopćeno je.

Sjedinjene Države su se kurdskom referendumu navodno suprotstavile ”zbog negativnog utjecaja izbora na borbu protiv ”Islamske države”, iako kurdske snage u njoj ne sudjeluju od studenog 2016. i zauzimanja grada Bashiqe, sjeverno od Mosula.

kurdi

Sjeverni Irak je prodan u Izraelu

Kao što je ranije navedeno, jedina zemlja u svijetu koja je nedvosmisleno podržala referendum je Izrael. Ova činjenica je zabrinjavajuća, posebno u svjetlu izraelskih napora da fragmentiraju regiju, kako bi se lakše nosili s malim i slabim susjednim državicama, što se podudara s projektom ”Novog Bliskog istoka” američkih neokonzervativaca.

Jedan korak ostaje na liniji terorizma kojeg pokušavaju uspostaviti. Stoga je klan Barzani pristao na suradnju sa židovskom državom, iako je svjestan da taj plan znači podjelu teritorija Iraka i Sirije i širenje sferu utjecaja Izraela sve do granica biblijske “Obećane zemlje”.

Referendum će sigurno dovesti do objavljivanja takozvane “neovisne kurdistanske” države. Tijekom kampanje i na glasanju su kurdske Peshmerga snage “ponosno” nosile zastave Izraela i na javnim okupljanjima se plesalo na intoniranje izraelske nacionalne himne. Mnogi koji su vidjeli ovu scenu smatraju da je Barzani sjeverni Irak prodao Izraelu.

Najavom datuma referenduma su se u sjevernom Iraku, uz kurdske, mogle vidjeti i izraelske zastave. Isti je slučaj i među kurdskom dijasporom u zapadnim zemljama. Isticale su se i karte “Velikog Kurdistana” koji uključuje dijelove teritorija Turske, Irana i Sirije.

Pojava zastave Izraela s kartom “Kurdistana” je jasan pokazatelj glavnog cilja ovog referenduma, a to nije toliko željena sloboda za kurdski narod. Kurdski referendum je najveći korak u ostvarivanju nikada zaboravljenog izraelskog plana uspostave nadzora nad ”Obećanom zemljom”. Riječ je ”Planu Yinon”, koji se počeo provoditi napadom na Irak 2003., napadom na Libanon 2006. godine, razaranjem Libije 2011., ratovima u Siriji i Iraku, ratom protiv Jemena i svrgavanjem režima u Egiptu.

”Svjetska cionistička organizacija” nije složna oko granica Velikog Izraela. Jedni tvrde da Izrael treba uključivati povijesnu Palestinu, južni Libanon do Sidona i rijeke Litani, sirijsku Golansku visoravan, dolinu Hauran i Dara’u i kontrolu željeznice Hijaz od Dera’e do Ammana, Jordana, kao i zaljeva Aqaba.

Neki žele i više, teritorij od Nila na zapadu do Eufrata na istoku, uključujući Palestinu, Libanon, zapadnu Siriju i južnu Tursku i dijelove Iraka.

Veliki Izrael

Čak i za ostvarivanje ”minimalističkog” plana je kurdski referendum od ključne važnosti. Ako Barzani uspije uspostaviti neovisnu državu, jasno je da će se na teritoriju Kurdistana biti uspostavljene izraelske vojne, na samoj granici Turske, Sirije i Irana, što će otvoriti vrata velikom utjecaju Izraela na cijelom Bliskom istoku.

Barzani je osobno dopustio isticanje izraelske zastave u Erbilu, Dohuku i Sulejmaniji, Mosulu, pa čak u Kirkuku, čime kao da želi poručiti da će sjeverni Irak kao dar dati Izraelu.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je prošlog mjeseca rekao: ”Kurdi su hrabri ljudi, dijelimo iste vrijednosti i prirodno je da podržavamo Barzanijev izbor za neovisnost”.

Kasnije je u više navrata rekao da Izrael podržava njegovu ”državu”. I kao što uvijek biva pri uspostavi novih država ili nakon prevrata, svoju su rekli i povjesničari. Nekoliko izraelskih instituta i medija su proteklih tjedana širili nikada potvrđenu tezu ”kako Kurdi vuku porijeklo od židovskog naroda”’.

Kurdi sa izraelskom zastavom

Poziv da se u Erbilu podigne izraelska zastava je bio konačni dokaz zbog čega se uopće održava ovaj referendum. Tijekom skupova su govornici zahvalili Izraelu na potpori neovisnosti svoje države, ističući ”kurdsko-izraelsko bratstvo”.

Za kraj se može zaključiti da Kurdistan nakon ovog referenduma neće biti neovisan i da će polagati račune Izraelu. Izrael, putem ovog referenduma želi podijeliti Irak, a potom i Siriju, a ako postigne taj cilj, postići će cilj “Obećane zemlje”. Takav ishod bi doveo do kaosa i mogao bi ”uskrsnuti” gotovo poraženu ”Islamsku državu”.

Dakle, uz sve nepravde koje je pretrpio i nanio drugima, nedopustivo je da se Kurdi poigravaju sa sudbinom šire regije i svijeta, samo zato što se trenutno zbog podrške Izraela osjećaju ”nedodirljivima”. Irački Kurdistan ne bi bio ni prva ni posljednja ”neovisna država” čije su vođe pogrešno procijenile povijesne okolnosti i s ciljem ostvarenja težnji naroda koje navodno predstavljaju su prihvatili pomoć od sila koje imaju vlastite planove, a Kurdi su im samo pijun na geopolitičkoj šahovskoj ploči.