U Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru svečano su otvoreni 19. Didakovi dani, međunarodna kulturna manifestacija posvećena promociji lika i djela fra Didaka Buntića.
– Fra Didak Buntić jedan je od najvećih hercegovačkih sinova, fratar i prosvjetitelj, sve ono što je bilo potrebno našem narodu u vremenu u kojem je živio da ga povuče naprijed, i kroz opismenjavanje i kroz školovanje, a da ne govorim o onome što je učinio za hercegovačku djecu, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Preko 17 tisuća djece je odveo u Slavoniju i tako ih spasio od gladi – rekao je tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, koji je otvorio ovogodišnje Didakove dane.
– Fra Didak je ime i dio povijesti našeg naroda koju treba čuvati, njegovati i prenositi na naredne generacije. Ova manifestacija i doprinosi svemu tome jer i na ovaj način će generacije koje dolaze znati o našim velikim ljudima – naglasio je Milas.
Didakovi dani prvi put su održani 2004. godine, a među najzaslužnijima za to je fra Marinko Šakota.
– Didakovi dani su nastali 2004. godine, kada sam došao u župu Gradniće gdje sam se više upoznao s likom i djelom fra Didaka Buntića. Shvatio sam da je on veoma važan čovjek za cijelu Hercegovinu i onda sam htio da ga i drugi upoznaju. Tako smo pokrenuli Didakove dane i htjeli smo da upoznamo ostale s njegovim likom i djelom, ali i da ih inspiriramo da budu kreativni kao on, da potičemo u mladima talente kako bi ih i oni razvijali na dobro naroda i crkve – izjavio je fra Marinko.
Na otvaranju Didakovih dana premijerno je prikazan animirani film „Nada“, autora Pere Petrušića, Ernesta Markote i Slavka Kneževića, koji govori o fra Didaka Buntića.
– Krenuli smo prije pet godina na radu scenarija za ovaj animirani film i nakon moje potrage za umjetnikom napokon smo uspjeli. Sa mnom su radili akademski slikar Ernesto Markota, koji je zaslužan za animaciju, i Slavko Knežević, koji je odradio režiju, dok se za glazbu pobrinuo Gabriel Prusina. Rad na filmu trajao je oko godinu dana – kazao je autor Pero Petrušić.
On je posebnu zahvalu uputio Hrvatskom kulturno umjetničkom društvu „Didak“ iz Gradnića koji su financijski pomogli ovaj film.
– Nadam se da će ime i slava našeg fra Didaka živjeti na ovom hercegovačkom kamenjaru jer mu dugujemo zahvalnost. Ovo je kratkometražni desetominutni film kojega ćemo predstaviti i na festivalima, vidjet ćemo kakve će biti kritike – zaključio je Petrušić.
Manifestacija Didakovi dani nastavlja se kroz čitav mjesec do 29. listopada.
Tradicionalna likovna kolonija „Didak“ održat će se od 13. do 15. listopada u Etno-selu Herceg u Međugorju, a program se nastavlja koncertima na tri lokacije. U utorak 18. listopada u franjevačkoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravi u Zagrebu, u petak, 21. listopada, u koncertnoj dvorani Muzičke akademije u Sarajevu te u subotu, 22. listopada, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu.
Posljednjeg dana manifestacije u subotu, 29. listopada, biti će upriličeno predstavljanje knjige „Moguće? Danas?“, autora fra Marinka Šakote.
Fra Didak Buntić rođen je u Paoči kod Čitluka 1871. godine. Bio je prosvjetni i socijalni djelatnik, hercegovački franjevac, graditelj, prosvjetitelj i političar.
Poznat je pod nadimcima „hercegovački Mojsije“ i „Otac Hercegovine“, jer je u godinama poslije Prvog svjetskog rata spasio preko 17 tisuća hercegovačke djece od gladi tako što im je organizirao put, smještaj i prihvat u Srijemu i Slavoniji.
Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje poljâ i izgradnju puteva.
Preminuo je u Čitluku 1922. godine.
Bila je to za južnoslavenske krajeve nezapamćena humanitarna akcija, koja je obuhvatila svu ugroženu djecu, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Franjevci su poveli katoličku djecu Hercegovine, Hamdija Kreševljaković je vodio muslimansku djecu u Vinkovce, a srpski su učitelji i prote poveli pravoslavnu djecu u srpska sela sjeverno od Save, uključivši Srijem, Banat, Bačku i Baranju. Koliko je djece spašeno, teško je utvrditi, jer se sve odvijalo u ratnim okolnostima, kada evidencije nisu bile primjereno vođene. Neke procjene govore o oko 23 tisuće zbrinute djece. S druge strane, najčešće spominjani podatak o broju spašene djece iz Hercegovine, u literaturi, jest oko 17 tisuća.
Osim ratnih strahota i nedostatka radne snage Hercegovinu je 1916. godine teško pogodila suša pa se već tada moglo nazrijeti da će uskoro doći do gladi. ništa lakše, dapače, mnogo teže bilo je 1917. godine: od 9. travnja pa do 7. listopada nije pala kiša, a ljeto je, zbog vrućih vjetrova s juga, bilo nepodnosivo žarko.
Moj dijed i njegova sestra blizanka su bili među ovom dijecom koju je svojom akcijom spasio fra Didak Buntić. Tako da ja za samo svoje postojanje mogu zahvaliti ovom velikom čovjeku. Slava mu bila na vijeke!
❤️
Vaš ćaća je Ali-Paša Rizvanbegović, kakav Herrceg-Stjepan… Ali-Paša je od lažnih katolika napravio kattollibansku Herrceg-potturrad, koja je proklamacijom Hercegovine nagrađena za gušenje bune protiv dahija i zabijanje noža u leđa Gradaščeviću. Krijete potturricizam ko zmija noge…
Davali ste sebi prezimena aga i begova, te ste napadali Mletačku Republiku do 1718. godine, ne bi li kao janjičari dobili gazdinstva u Hum-u. Vi ste potturrička janjičarska goovvna kakva ovaj svijet nije vidio…
Koji si ti umno poremećena i lažljivo zatrovana šovinistička hulja. Tebi više nikakvo liječenje ne može pomoći. Ja tebe žalim, jer nije lako živjeti sa takvim izopačenim umom i takvom mržnjom.
Ne žali njega, njemu je dobro. Treba žaliti one koji su prinuđeni biti u kontaktu sa ovom kreaturom ili, još gore, živjeti.
Koja je ovo kita od sajta