Portal Faktograf jedina je fast-checking platforma u Hrvatskoj. Nastali su još 2015. godine kao zajednički projekt Hrvatskog novinarskog društva i GONG-a, da bi, naposljetku, od 2018. godine GONG preuzeo ulogu jedinog izdavača.
Od 2017. formalno ih je licencirao IFCN (International Fast Checking Network) pri Poynter institutu kao jedan od 32 slična medija u svijetu koji se bave provjerom činjenične točnosti informacija.
Posljedično, dvije godine kasnije, postaju i dio Facebookova Third party fact-checking programa, čime će se konačno zaokružiti prikupljanje akolada koje že ih identificirati kao nepristrane, objektivne provjerivače činjenica.
Faktografu je, pritom, sa stečenim kredibilitetom ustupljena nemala medijska niša da profunkcionira kao ombudsman javne tribine, čija že uloga pročišćivača nataloženih laži i besmislica stići kao blagoslov lijenoj i iscrpljenoj publici – lijenoj da sama ispita pravovaljanost informacija, a iscrpljenoj od sitnih muljažica medijskih i političkih aktera.
Naime, nakon što Facebook pokloni povjerenje jednom mediju da provjerava istinitost određenih vijesti i informacija, on uživa neopterećeno pravo da ocjenjuje točnost sadržaja koji se dijeli na toj društvenoj mreži. Sadržaj, primjerice nekog medija ili platforme, koji ne zadovolji kriterije Faktografa, bit će tako jasno označen.
Facebook algoritmi će ga, shodno tome, spustiti pozicijski niže na „news feedu“, a mediju koji je takav faktični sadržaj izbacio van – smanjiti doseg. Drugim riječima, kolege u Faktografu imaju zavidnu moć utjecaja na čitanost medija u Hrvatskoj.
Ispipavanje povlastica
U posljednje se vrijeme, po društvenim mrežama i u javnosti, sve to frekventnije počela ispipavati opravdanost te povlastica, a konačno i ovakvi i onakvi interesi koji najčešće imaju običaj stajati iza velikih privilegija.
Faktograf je, recentnije, ušao i u otvoreno prepucavanje s nekoliko političara koji su mu zamjerili neobjektivnost i pristranost, no u to ovdje nećemo ulaziti – dosje svih ovdašnjih jeftinih politikanata koji su se miješali u uređivačku politiku različitih medija deblji je i od njihova obraza.
S druge strane, s obzirom na spomenute okolnosti, ali i sve frekventnije pritužbe da ekipa s Faktografa brka fast-checking s otvorenim političkim aktivizmom, te da u svom radu protežiraju isključivo jednu političku opciju – bilo bi krajnje neambiciozno provjeriti ima li u svemu tome i nešto mesa.
Kako bismo priču oko Faktografa urednije stavili u kontekst, treba istražiti i pozadinu onoga koji je Faktografu omogućio da bude Faktograf.
Dakle, što je to IFCN, mreža fast-checkera kojima pripada i Faktograf, što je Poynter institut koji je mrežu lansirao, tko sve to financira, i konačno, kakav je profil tog projekta.
Krenimo od instituta Poynter koji je u suštini praotac ideje. Riječ je o neprofitnoj novinarskoj školi koja je ujedno vlasnik lista Tampa Bay Times.
Tampa Bay Times je jedan od medijskih stupova američke Demokratske partije na Floridi, državi koja se, recimo od 1980. godine naovamo, od mogućih 10 puta čak 7 opredjeljivala za republikanske predsjedničke kandidate. U istom razdoblju, Tampa Bay Times je svaki put ispočetka podupirala isključivo Demokratsku partiju, darujući im političko pokroviteljstvo tradicionalno za tamošnju medijsku praksu.
Te su novine vrlo cijenjene nacionalnoj razini i više su puta izbacivale kandidate za Pulitzera, a svoje regrute prirodno prikuplja i sa instituta Poynter.
Među glavnim je financijerima instituta Poynter, što je lako provjerljivo na njihovim Internet stranicama, i Otvoreno društvo Georgea Sorosa, milijardera i filantropa koji je među ovim balkanskim klisurama zaživio, među ostalim, kao neka vrsta Chupacabre za desničare, mitskog šišmiša čija se dijeta, prema predaji, temelji na krvi i mesu desnog političkog stada.
Da ne bi bilo da institut koji je kreirao okvir u kojemu djeluje Faktograf financira isključivo George Soros, obilate novčane injekcije Poynteru i IFCN-u daje i The Omidyar Network, fondacija Pierrea Omidyara, multimilijardera i osnivača eBaya.
Omidyar je internacionalno poznat kao borac za „lijevu stvar“ a sa Sorosovim Otvorenim društvom surađuje na brojnim projektima diljem SAD-a.
Možda najkontroverzniji trenutak u Poynterovoj recentnoj povijesti dogodio se prošle godine kada je institut sastavio crnu listu portala koje je označio kao nepouzdane da bi potom pozvao oglašivače da uskrate potporu onima koji su se našli na listi.
Na papiru su, među ostalim, bila i sasvim korektna konzervativna glasila kao što su Washington Examiner ili The Washington Free Beacon.
Nakon očekivanog skandala, Poynter je povukao listu, ispričao se, a za sve su na kraju okrivili ‘metodološku nespretnost’ pri sastavljanju apela.
Kako se financira Faktograf?
Kolege na vode da uz Veleposlanstvo SAD-a, projekt financijski podržava NED (National Endowment for Democracy) i zaklada Tech-Soup, čiji je pak glavni financijer zaklada Billa i Melinde Gates.
Dosadašnji rad Faktografa u znatnoj se mjeri financirao od projekata osvojenih upravo na natječajima NED-a, u jednom dijelu svijeta pomalo kontroverzne američke agencije koja si je pri osnivanju 1983. za cilj dala jedan poprilično eteričan zadatak – ‘promicati demokraciju u svijetu.’ Zašto je kontroverzna?
Riječ je, primjerice, o prvoj civilnoj organizaciji kojoj je Rusija 2015. godine zabranila djelovanje na vlastitom tlu. Kinezi su ih optuživali da stoje iza protesta u Hong Kongu, a čak je i The New York Times o NED-u pisao kao o kišobran organizaciji koja je kroz različite NGO filijale poticala i financirala Arapsko proljeće.
Jedini izdavač Faktografa danas je GONG. On je vlasnik dvije tvrtke kćeri, GRIF Usluge d.o.o. i GES savjetovanje d.o.o.
Fakograf se, navode, jednim dijelom financira iz prihoda GRIF-a a drugim od projektnih natječaja GONG-a.
Ovdje situacija postaje pomalo nejasna. GONG, to valjda nije nikakva tajna, djelomično financira Otvoreno društvo George Soros.
Te su financije, pretpostavlja se, zaslužili kvalitetnim projektima pri Sorosevim natječajima na osnovu kojih su dobili novac, i zašto ih, konačno, ne bi dobili ako je projekte privatna zaklada ocijenila kao kvalitetne?
Je li suludo pomisliti da, s obzirom da se rad Faktografa dijelom financira od GONG-a, kako sami navode, dio Sorosevog novca posljedično sletio i u blagajnu Faktografa?
Prema kolegama iz Faktografa, ne samo da je suludo, nego bi takva tvrdnja zapravo sugerirala da ste proponent ‘antisemitske teorije zavjere o Georgeu Sorosu’ – koja svoje korijene nalazi u Tuđmanovoj knjizi „Bespuća povijesne zbiljnosti“.
Tako makar navode u tekstu objavljenom 9. listopada 2020. godine na stranici portala.
U kojoj je mjeri ovdje riječ o zdravoj reakciji, neka procijene psiholozi među vama.
Zdrav razum
Zašto je kolegama problem kontekstualizirati u mjeri da su spremni onoga kome bi tako nešto palo napamet počastiti i titulom antisemita? Je li takav gard potreban fast-checking portalu koji apelira na zdrav razum?
Stavimo sve jabuke u košaru – George Soros je jedan od financijera mreže i instituta koji je pokrenuo priču u kojoj su Faktograf, njihov jedini izdavač je GONG – financiran od Soroseve zaklade, pa sve i da se svaki novac namjenski prebrojavao u lipu – širi li onaj koji kaže da Sorosev kapital možda stoji za rada portala Faktograf, antisemitsku teoriju iz Tuđmanove bezvezne laprdarije ili jednostavno – zbraja jabuke?
Odgovor nas tvrdoglavo zaobilazi. Naravno, nema nikakvog problema u tome što spomenuti milijarder privatni novac ulaže u vlastiti ideološki program – no ako taj novac, ma koliko bio i u kakvom god komadu se slijevao, dijelom financira i rad određenog fast-checking portala i osigurava okvire njegova nastajanja, opravdano se zapitati – je li riječ o objektivnom, nepristranom fast-checkingu činjenica ili o činjenično pristranom političkom aktivizmu?
Bacimo pogled na novinarsku redakciju koja čini Faktograf?
Riječ je o šest ljudi od kojih troje čini urednički kolegij, a troje je u funkciji novinara.
Nerijetko, Faktograf zapošljava i vanjske suradnike. Pogledom u impressum portala nećete ostati šokirani raznovrsnošću političkog profila novinara.
Makar, ako je suditi po profilu medija u kojem su kolege radili prije nego što su savili gnijezdo na Faktografu, ovo su neka od imena koja se mogu pronaći u redakcijskom životopisu:
Lupiga, Index.hr, Novosti, Libela, Bilten, Novi List itd.
Glavni urednik ističe u svom kratkom karijernom portretu da surađuje i s tjednikom Novosti te neprofitnim internetskim portalom Lupiga.
Zamislimo, na trenutak, da je situacija obrnuta – da na domaćoj medijskoj terasi egzistira portal koji navodi da objektivno, nepristrano i činjenično provjerava izjave i pojave i javnom prostoru, ali da njegovi autori i dalje surađuju, ili su surađivali, s medijima izraženog desnog ideološkog predznaka – Narod hr, Direktno hr, Dnevno hr itd.
S kakvim bi se sve zapjenjenim reakcijama hrvali svakodnevno?
Nadalje, jedna od, čini se, smješnijih stvari jest činjenica da Facebook algoritmi jednostavno ne mogu ostati neovisni ni kada je riječ o njihovim fast-checking sajtovima.
Dapače, algoritmi, među ostalim, funkcioniraju na principu sličnosti sadržaja kako bi korisnicima pružili širu i kvalitetniju uslugu, ali i čvršće povezali nečije interese.
Odlaskom na Facebook stranicu Faktografa, algoritmi kao profile najsličnije fast-checking sajtu nude stranice Zaklade Solidarna (poveći broj njihovih istaknutih aktivista završio je na izbornim listama platforme Možemo!), zatim nešto što se zove Antifašistički vjesnik te konačno, samu platformu Možemo!
Kada se pomalo zagrebe ispod površine svih točnost, netočnosti, ovakvih i onakvih klasifikacija koje objavljuje sajt – a želite li provjeriti, recimo, Facebook matematiku o sadržajnoj povezanosti platforme Možemo! I Faktografa – više ne no očito da računica nije uzaludna.
Koliko manjkavih izjava, netočnih, subjektivnih ili neistinitih, prema ocjeni Faktografa, stiže iz redova platforme Možemo!…?
Nijedna. Dapače, o platformi i njezinim akterima piše se neuobičajeno pohvalno, i, netko bi zaključio, previše poklonički za sajt koji se ne bavi plasiranjem potpore, nego hladnom provjerom činjenica.
Primjerice, u tekstu „Nova hrvatska ljevica“, uspjeh platforme Zagreb je naš opisuje se kao ‘najpozitivnija priča prvog kruga lokalnih izbora’. Kolege navode da se u toj ocjeni slažu i ‘analitičari i akteri političke utakmice’. Pritom im upadljivo manjka zaleđe kojim bi potkrijepili napisanu tezu.
Koji analitičari?
Baš svi?
Koji akteri političke utakmice?
Zar, primjerice, i hrvatsku suverenisti Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović?
Stranka rada i solidarnosti?
Aktere platforme
Zagreb je naš bez ispitivačke distance naziva se ‘neokaljanim aktivistima koji će znanje i kompetenciju staviti u službu gradnje boljeg Zagreba i tako ispisati formulu za popunjavanje prostora na ljevici’.
Odakle objektivnim ispitivačima činjenica da je riječ o kompetentnim ljudima? Odakle im informacija da posjeduju znanje koje će staviti u službu boljeg Zagreba?
Zar nije to pitanje subjektivne ili navijačke procjene? I što bi konkretno bio ‘bolji Zagreb’? Bolji za koga? Bolji u odnosu na čije dosadašnje politike?
Uostalom, odakle hladnim arbitrima ideja da bi se prostor na ljevici uopće morao ili trebao popuniti? Zbog čega? Nadalje, nerijetko se politike ili inicijative platforme Možemo! I njezinih aktera percipiraju kao ‘očekivano najsuvislije’ ili se, valjda poučno, njihovim izjavama finaliziraju završni, misaoni pasusi.
U tekstu „Klimatska kriza i hrvatski izbori: Svi nude nekakva rješenja ali malo tko o njima priča“ (valjda pričaju ako nude i rješenja?) autorica prolazi kroz različite zelene politike stranaka koje se natječu na parlamentarnim izborima.
U ovoj fazi, već očekivano, program svih izlistanih stranaka je eksploatacijski (HDZ), štetan (Domovinski pokret), skroman (SDP), štur (MOST), dok je onaj platforme Možemo! – udžbenički, korektan, jedinstven i pravedan.
U tekstu „Zelena ljevica i liberalni centar nisu srodne političke opcije“, kolege s Faktografa su se, uvjetno rečeno, svojski pretrgli da pobiju izjavu Katarine Peović o nacionalizaciji štednje koja premašuje iznose od 700.000 kuna.
Iako je u manifestu nove ljevice, objavljenom u Večernjem listu, Peovićka jasno razjasnila da je riječ o preraspodjeli novca – da bi nekoliko dana kasnije na N1 televiziji išla vatrogasno gasiti jednu od najstupidnijih izjava u almanahu hrvatske političke gluposti . autor tvrdi da je Peovićka zapravo govorila o progresivnom oporezivanju.
Zar politička izjava u interpretaciji Faktografa može imati i svoje originalno, ali i post-festum značenje? Zanimljiva lingvistička olimpijada i katastrofalan presedan.
Godišnji izvještaj
Spomenimo, na kraju, i ovo. Od trideset aktera iz društvenog i političkog života koji su, u njihovom finalnom godišnjem izvještaju, zaradili ocjenu nedovoljan, samo je dvoje političkih aktera, uvjetno rečeno, pripadalo lijevoj političkoj struji – u jednom od ta dva endemska slučaja riječ je o ‘žetončiću’ koji je iz Kluba SDP-a prešao u tadašnji Bandićev klub.
Ostalih 28 aktera koji nisu zadovoljili bili su pripadnici sljedećih stranaka: HDSSB, A-HSP, Živi zid, Hrast, Hrvatski suverenisti, HDZ, Pametno i HNS.
S druge strane, od 30 aktera koji su zaradili ocjenu odličan, samo njih četvero formalno pripada centrističkim ili desnim političkim opcijama.
Ostalih 26 aktera koji su u cijelosti zadovoljili bili su pripadnici sljedećih stranaka: SDP, SDP/Možemo!, IDS i Radnička fronta.
I sad će netko reći – to je pristrano.
Umjesto da vas umiruje spoznaja da je u ovim vremenima silovitih političkih turbulencija i treskavica makar jedna politička struja u ovom demagoškom raju od zemlje – objektivna, informirana i , konačno, faktografski precizna.
Đino Kolega l Jutarnji list