Nakon što je putem videoveze iz Italije rekao sucima da će doći u München, 72-godišnji Vinko Sindičić pojavio se pred sudskim vijećem. Pred Visokim zemaljskim sudom u Muenchenu Vinko Sindičić je rekao da su Stjepana Đurekovića ubili bivši djelatnici Službe državne sigurnosti Luka Sekula i Branko Bijelić.
Bivši agent Udbe u Italiji je uskratio svjedočenje, a danas je, kako javlja HRT, rekao sucu kako je od tada iz Hrvatske primio mnogo prijetnji. Anonimnih – pisama, isječaka iz novina. Posljednje su intervjui gospodina Nobila, koji me naziva Udbinim ubojicom, rekao je Sindičić sucu.
Sudac Dauster pitao ga je u kakvom je odnosu s optuženima. Mustača ne poznaje, a s Perkovićem se dugo zna. Surađivali su, kaže. U Münchenu i Rijeci protiv Sindičića su u tijeku dva postupka zbog navodnog lažnog svjedočenja.
Sudac Dauster upozorio ga je da ima pravo uskratiti iskaz jer zbog njega može kazneno odgovarati. Hoću dati iskaz, rekao je Sindičić. Upoznao je, kaže, Perkovića u Zagrebu preko Đure Lukića, kratko poslije smrti Đurekovića.
Ubojstvo je moglo postati međunarodni skandal i trebalo je ograničiti štetu. Služba državne sigurnosti (SDS) je bio mala služba od svih mogućih službi u Jugoslaviji. Armija je imala sigurnosnu službu. Dvije moći su bile tada – institucionalna i politička, koja je bila jača, rekao je Sindičić. To gdje je bio Perković ta je organizacija bila višeslojna, dodao je.
Svjedok je zatim objašnjavao strukturu sigurnosno-policijskog sustava u Jugoslaviji. Sudac Dauster pitao je odakle to sve zna.
Od 1967. imam posla s tim ljudima, rekao je Sindičić. General Koljević bio mu je prvi kontakt, zatim je došao do Jerka Dragina u centru SDS-a Rijeka. Udbu su ukidali tada i stvarali SDS, rekao je svjedok. Vrbovali su ga u Berlinu, kontakti su mu bili vojni izaslanici u veleposlanstvu, kaže Sindičić te dodaje da ga nije vrbovao SDS, nego politika.
Bio sam dvostruki i višestruki agent, kontaktirao sam sa Službom za zaštitu ustavnog poretka Njemačke, rekao je sucima. Davao im je informacije u interesu sigurnosti Njemačke i emigranata. Udbi ništa nije skrivao, kaže, imali su sve informacije. Naveo je kako je poznavao Melkiora Baranovića, šefa službe, važnoga u Komunističkoj partiji. Radio sam tehnički za SDS Hrvatske, ali nisam bio špijun, kaže Sindićić.
Doktor Jelić nije ubijen, umro je prirodnom smrću, dodao je. Dijaspora je bila utjecajna i velika, Sindičić je pokušao uvjeriti suce kako je, iako u emigraciji, bio partner SDS-a, a ne špijun.
1972. morao je u Jugoslaviju zbog ubojstva u Italiji i Bugojanske skupine.
Od sredine 70-ih bili ste suradnik, rekao je sudac.
Nisu mi davali novac, nisam bio špijun, stavio sam im svoje znanje na raspolaganje, kazao je Sindičić.
Što je povod da upozna Perkovića, pitao je sudac.
Komunistička partija bila je tajna služba. Svaka epoha imala je svoj način rada, Savkina, Tripalova, poslije ’72., poslije Titove smrti, kontinuitet je bio samo da su ubijali ljude, rekao je Sindičić.
Odjel za borbu protiv emigracije u SDS-u bio je skrivena obavještajna služba za sebe, kazao je. U istrazi o ubojstvu Đurekovića trebali su ga jer je znao njemački i poznavao je način rada njemačke policije. Srećko Šimurina, glavni za tajne operacije, dao je nalog za istragu. Bio je u SDS-u, a u pozadini je bio glavni, rekao je bivši agent i objasnio sucima da su pregledali dokumente o ubojstvu. Sve se znalo o njemačkoj policiji, rekao je.
Naredbe su dolazile iz Centralnog komiteta, dva mjeseca je trajala istraga, kaže Sindičić. Centralni komitet je velik, rekao je sudac Dauster. Dva su bila šefa službe – jedan operative i jedan politički postavljen, to su ova dvojica – Mustač je bio politički šef. Nije znao mnoge stvari, nije bilo hijerarhije, rekao je Sindičić i dodao kako ga progoni partija – kriptokomunisti, SDP, SPD. Optužio je Račana. Ja sam navodno Udbin ubojica, a Račan je demokrat, rekao je sucima svjedok.
Sudac je zatim prekinuo političke izjave. Neću više govoriti, uhitite me, imam pravo štititi svoju glavu, kazao je svjedok. Ne provocirajte, rekao je sudac. Imao sam prometnu, rekao je Sindičić. Postavljali ste uvjete, prekidam 10 minuta dok se saberete, rekao je sudac.
Plaćeni ubojice su Branko Bijelić i Luka Sekula
U nastavku Sindičić tvrdi – Perković je nalog za ubojstvo proslijedio u Split i Rijeku. Plaćeni ubojice su Branko Bijelić i Luka Sekula, kaže Sindičić. Jesu li bili sami u Wolfratshausenu, pitao je sudac Dauster. Ne, odgovara svjedok. Split je imao Sekulu u Švedskoj, govorio je jezike, drugi je bio analfabet, nije znao ni slova. 1974. nije sam mogao putovati, zato ih je bilo više, dvojica iz Münchena su ga pratila, morali ste ga dovesti da izvrši ubojstvo, rekao je. Pratnja su ubojicama bili, kaže Sindičić, Josipović Petar i Marin Modrić. Ivan Cetinić, voditelj odjela iz Rijeke, ga je podupirao. Oružja su u Bavarsku došla odvojeno. Tajna organizacija je postojala koja se bavila samo logistikom, imali su tvrtke. Imali su agente posvuda, kapetane na brodovima.
Problem nije govoriti o ljudima iz SDS-a, nego o političarima iz partije, rekao je svjedok. Naveo je Josipovićev opis putovanja kamionom i osobnim vozilima. Tri-četiri dana bili su u Münchenu, sve im je bilo pripremljeno, ključ, oružje, rekao je Sindičić. Je li politika reagirala na izvješće Centralnom komitetu, pitao je sudac. Pokušali su pokazati ubojstvo kao obračun emigranata, rekao je Sindičić pokazujući fotografije pištolja iz svežnja dokumenata koji je donio.
Škotima sam prijavio Perkovića i Mustača, pisao sam predsjedniku Tuđmanu, ukazivao sam mu da su mi prava uskraćena, rekao je svjedok žaleci se sucima kako su sve svaljivali na njega. Masivnim lažima stvorili su mnijenje, imaju svoje medije, tako da nitko ne zna stvarnu povijest Hrvatske, rekao je.
Perković mu je svojedobno predlagao da povuče iskaze, kaze Sindičić, pokazujući na branitelja Nobila, nazivajući postupak protiv sebe pred sudom u Rijeci namještenim. Dali su mi nešto novca, još je novac tu s njihovim DNK, veliki svjedok Jan Gabris donio mi je Perkovićev novac 13000 eura, Nobilo je odbio platiti jos 160 rekao je Sindičić, sve je to s mitom kaže učinio kako bi imao dokaze o podmićivanju.
Sudac je zatim pitao o sastancima s Perkovićem u Zagrebu, a Sindičić je odgovorio kako su se sastali stotine puta. Perković je jednom pobjegao da ga samnom ne vidi Sanader, rekao je svjedok. Perković je davao novac za obranu Pratesa, onaj tko je nosio novac prevario ga je za 10000, kaže Sindičić. Na sastancima u hotelu Laguna dogovorili smo sastajati se, tražio sam da priču oko Škotske riješimo. Poslao me da pucam na Stedula, koji je došao u Zagreb i s njim suradjuje. Slučajno sam izmakao jednom od 3 atentata koje su pokusali zbog ovoga u Münchenu, Bijelić mi je došao s pištoljem… Perkoviću nisam prijetio u Laguni, rekao je Sindičić. Perković je izgubio nadzor, ruku zavukao u naprtnjaču, i ja sam imao oružje, kaže Sindičić, Perković mu je rekao “da vidimo tko je brži”.
Na pitanje sutkinje Beckers zašto je ubijen Đureković, Sindičić kaže kako je nalog došao s vrha. Perković je ključ garaže dobio ne dugo prije ubojstva od informanta Pratesa. S informantima su se uvijek sastajali u trećim zemljama, rekao je svjedok. Uvijek su ubojice išle u paru, rekao je sutkinji o samom događaju kako je saznao u istrazi 1983. Udarac u glavu bila je specijalnost Luke Sekule rekao je sucima svjedok. Je li služba planirala otmicu Đurekovica, pitala je sutkinja? Ne, opcija je bila da ga ubiju, rekao je Sindičić.
Poslijepodne je počelo ispitivanje svjedoka, Perkovićevi branitelji od početka detaljno pitaju o Sindičićevu životu, kao da žele ispitivati svjedoka nekoliko dana, iako se proces blizi kraju. U stanci suđenja Sindičić je rekao kako je svjestan da se svjedočenjem izlaže mnogim napadima koji više neće biti, kako je rekao, ispod žita./HRT/
wpDiscuz