Hrvati imaju svoj identitet hrvatski i prije pokrštavanja. Narod hrvatski nije uvijek bio mahom kršćanski narod. Kralj Tomislav nije rođen kao kršćanin. I mnogi drugi vladari Hrvata nisu bili kršćani. Jer je hrvatstvo tu došlo kao ratništvo, s vjerom koja nije bila kršćanska.
Sicanje žena Hrvatica, kasnije katolkinja nije povezano s Uskrsom, pa tako kršćanstvom i nije pojačavano u osmansko doba željom da se time izbjegne sudbina roblja koje odvode Osmanlije. To su povijesne interpretacije bez znanstvene osnove.
Kada bi to bilo tako onda bi se mahom sicali dječaci, a ne djevojčice. Jer je Turska masovno odvodila mušku djecu u janjičare.
Na rukama bi se sicala identitetska imena, kako bi se osoba sjećala kasnije u ropstvu otkud je potekla. Potom sicale bi se djevojčice a ne već odrasle djevojke, budući da su Osmanlije u ropstvo odvodile malenu djecu, kako bi ista zaboravila tko su i otkud su. Odvođenje odrasle djece u ropstvo, u već adolescentskoj dobi je rijetkost. To se nije događalo. A upravo se tada događalo sicanje. Starije žene i malena djeca nisu se sicale.
Tetovaže tog vremena nakit su siromaha. I taj običaj prisutan je u svim slavenskim kulturama.
Obilježja koja se sicaju poklapaju se s istim onim motivima kakve vidimo na stećcima.
Radi se o kultu sunca, mjeseca ili kultu plodnosti najčešće.
Najviše su se sicale djevojke, u doba fertilnosti , plodnosti, u doba kada zavode i planiraju sebi pronaći muža.
Sicali su se i momci, nešto manje, isto s namjerom da budu ukrašeni.
Karta sicanja poklapa se s kartom stećaka.
Islam je strogo zabranio mladomuslimankama i mladomuslimanim koji bi prešli na tu vjeru da se natave sicati. Pravoslavci se nisu sicali, nisu ni katolici gdje bi zaživjela strogost provincije. Činjenica je da tijekom 4 stoljeća turskog režima u BIH nema sicanja u nekim krajevima u kojima je bilo 100% katolika, primjerice Unsko Sanski kanton Stare Hrvatske. Ako je sicanje štitilo od ropstva onda bi se ta kultura “Zaštite” proširila glasom iz Bosne i s Huma u Tursku Hrvatsku.
Sicanje je preživjelo samo tamo gdje je posljednja ostala jaka naša praslavenska vjera. Na Humskoj Zemlji i u Paganiji (Neretvanska dolina). Odatkle se širi u Bosnu kroz kult Katarine Kosače Kotromanić.
Sicanje u Hrvatskoj prisutno je u mjestima u kojima su također pronađeni stećci. (Lovreć, Dubrovačko primorje i Konavle, nekadašnji posjedi Kotromanića i Kosače)
Molili bismo stoga Styriu i ostale medije bliske crkvi da prestanu, svaki naš identitarni dio, povezivati sa sobom.
Nije sve od vas, ne postoji sve od vas. Nismo opstali zbog vas. Točnije vi ste u BIH opstali zbog nas.
Bez nas opstali ne biste. Naš opstanak u BIH često je ovisio od vas ali u kontra smjeru. Izdavali ste i dojavljivali Turčinu gdje spremamo ustanak, gdje je govorljiv pobunjenik u selu. Njemu biste namjestili sramoćenje. Pravo prve bračne noći, korišteno je kao begovsko sramoćenje huškača. Pa takav osramoćen nije više imao autoritet vođe.Ukrato bili ste udba prije udbe. Zašto o tome ne pišete?
Tamo gdje ste bili jaki po Bosnama, i imali jaka uporišta, (Visoko, Srebrenica, Olovo) tamo nas više nema.
Tamo gdje ste bili slabi, i gdje niste provodili kroćenje naroda, po volji Ahdname, (Zapadna BIH, Hercegovina) tamo jesmo, i tamo nas ima.
Sretan Vam Uskrs. Sretan nam Uskrs.
I nemojte više iskrivljavati našu povijest. Naročito jedan od rijetkih etnoloških identitarnih obrazaca, koji je preživio i unatoč vama.
A ako pak tvrdite da nismo u pravu, i da je ovo preživjelo zahvaljujući vama, ok, evo vam trik izazov: Dajte nam jedan jedini primjer govora nekog svećenika u kojem ne napada tetoviranje i potiče mlade da se tetoviraju.
Ukratko , naporni ste s tom propagandom. Prodajite je nekom drugom. Mladima koji čitaju i nešto znaju nećete.
Večernji list nije znanstvena novina. Niti institucija za povijest. Nitko ga nije ovlastio da dezinformira naš narod tko je i što je.
Sicanje nema veze s Uskrsom, kršćanstvom, itd.
Kao što ni bojanje jaja nema veze s kršćanstvom. Eto , za promjenu, možda bi bilo lijepo da pojasnite našem narodu, kako su zeko, potočić i obojana jaja, postali uskršnji motivi. Možete i o božićnoj jelki. Koja također nema veze s kršćanstvom. Al eto, možda su se nordijski narodi kitili jelkama, da ih Osmanlije ne primjete.
Nadalje Večernjakov naslov ” Nekada se pred Uskrs radilo “križićanje” djevojčica” čista je neznanstvena i protuistinita propaganda. Prvo što je to bilo “Nekada” i kako je narod živio, o tome se danas gotovo ništa ne zna. Imamo tek matice rođenih i umrlih i fratarske kronike o samima sebi. Ništa od tog što se događalo s nama nije sačuvano. Mi smo narod izbrisane povijesti. Čak su i istinu o Divi Grabovčevoj pokušali unakaziti. Nazvati je kurvom. Narod natjerati da ne ide na ustanak i ne buni se, poslije njene smrti i glasa koji se pronio.
Ono malo što znamo znamo iz predaje. Koju danas Večernjak krivotvori.
Sintagma “križićanje djevojčica” je izmišljena. Nikada se nije koristio termin “križićanje” jer motiv nije bio križ. Ili nije bio isključivi motiv.
Ako se i crtao križ to nije bio križ kršćanskog oblika, nego križ jednake dužine krakova.
Zašto određene skupine našeg društva, i pored činjenice da smo postali mrtva molitvena zajednica koja trpi nasilje nad sobom evo 40 godina, koja mirno promatra vrijeđanje majke Kristove u Međugorju evo 40 godina, zašto i pored svega tog žele da budemo veći katolibanski fanatici nego što već jesmo? Zar ovo nije maksimum?
Jer samo fanatiku možeš prodati laž da je njegov narod opstao zahvaljujući redu koji je trgovao njime, samo fanatiku možeš prodati priču da se majka nebeska, majka Kristova, petka svakog, spušća u Bijakoviće i ostavlja poruku.
To mogu tvrditi samo oni koji se Boga ne boje. A ovakve laži o sicanju mogu tvrditi samo oni koji misle da im je narod potpuno glup i neobrazovan, i da baš nitko od nas ništa ne zna o tome tko smo, što smo bili i kuda idemo.
Idemo izgleda opet prema Austriji. Čini se da nam Styria sprema neki novi Bleiburg. Doduše ubijat će nas na bauštelama. Sofisticirali su se. Barunija nam se modernizirala.
wpDiscuz
