Seksizam u Hrvatskoj nije rijetkost; doživljavaju ga žene i muškarci. Usprkos naporima organizacija za promicanje ljudskih prava, čini se da građani još uvijek ne shvaćaju da takvo demonstriranje moći nije prihvatljivo.
Da je Hrvatska plodno tlo za seksizam, potvrđuje aktivistica za ljudska prava Sanja Sarnavka, čak i kada se čini da je napravljeno sve da svi shvate što je to rodna ravnopravnost. „Sada imate situaciju da nakon svih konvencija koje smo potpisali Katolička crkva poručuje da ne želi ‘nikakvu rodnu ideologiju’, a to znači da se žene gura natrag“, priča Sarnavka za Deutsche Welle. Dodaje da se s druge strane svakodnevno vrlo različito govori o ženama i muškarcima te da je još uvijek žena u medijima prvenstveno tijelo i izgled, unatoč ženama na visokim mjestima u hrvatskoj politici.
Seksist u pokretu
Iz razgovora s hrvatskim novinarkama možemo zaključiti da su najčešće osjetile seksizam od svojih kolega i nadređenih, iako je bilo slučajeva kada bi političar potajice gurnuo u džep novinarki svoj privatan broj telefona ili bi ministar izjavio novinarki koja ga je intervjuirala da ima „glas za rad na vrućoj liniji“.
“Bila sam žrtva vlasnika medija u kojem sam radila. Nije prošao niti jedan dan bez ispitivanja o seksualnom životu. Govorio bi mi da jako lijepo izgledam i da je to zbog toga jer sam sinoć sigurno vodila ljubav. Masirao bi me bez pitanja. Samo bi se prišuljao iza leđa i počeo“, priča nam iskusna urednica i novinarka koju ćemo za potrebe ove priče nazvati Sandra. Posebno pamti jednu epizodu u kojoj je kao urednica trebala održati prezentaciju poslovnim partnerima, mahom uglednim i moćnim poslovnim ljudima. „Šef me je predstavio riječima kako sam mu najdraža urednica, ali da osim što sam pametna, imam i najbolje noge u tvrtki“, prisjeća se Sandra koja svojeg bivšeg šefa naziva „seksistom u pokretu“.
Druga kolegica, također iskusna novinarka i urednica koju ćemo nazvati Danijela priča kako je od nadređenog kolege doživljavala česte neugodne primjedbe na račun ženske fiziologije ili „nedostatka seksa“. „Nismo se pretjerano time zamarale. Jednostavno se u redakciji tako razgovaralo. Razbjesnilo me je tek kada je glavni urednik priopćio kako smatra da je dobro da nakon duge vladavine žena na čelo redakcije u kojoj sam radila konačno dolazi muškarac“, kaže za DW.
Neke žene očekuju fućkanja
I aktivistica Sarnavka potvrđuje da je seksizam stvar hrvatske kulture i tradicije, jer još uvijek ni same žene ne razumiju što znači fućkanje na cesti ili dobacivanje na radnom mjestu, a muškarcima odgovara takav način komunikacije. „Neke su žene nesretne ako im ne dobacuju ili ih čak ne pljesnu po stražnjici jer to shvaćaju kao da nisu dovoljno seksipilne. Nažalost, žene koje inzistiraju na drugačijim odnosima su još uvijek u manjini. S druge strane čak se i u sudskim presudama češće traži krivnja i odgovornost silovane žene, nego što se razumije da žensko ‘ne’ znači ‘ne’ pa makar ona hodala i gola po cesti“, kaže Sarnavka. Objašnjava da njeno inzistiranje na rodnoj ravnopravnosti ne znači da privatno ne voli i viceve koji govore o seksizmu, no smatra da je krajnje vrijeme za promjenu komunikacije u javnom prostoru.
I žene mogu biti nasilne
I treća kolegica, Dijana, s kojom smo razgovarali kaže da su seksizmi koje je doživjela sasvim uobičajeni. Od „šaljivih“ iritantnih dobacivanja u redakciji do komentara osoba koje je intervjuirala. „Daleko od toga da trebamo svi sjediti za računalima kao suhe šljive, ali mislim da je svima itekako jasno da se pri komentiranju ženskih atributa treba znati granica“, kaže Dijana koja je najveći seksizam doživjela od nadređene žene. „Urednica je čula kako sam za vrijeme dežurstva tadašnjem dečku objašnjavala kako skuhati tjesteninu. Okrenula se k svojoj nadređenoj i, budući da sam tada bila ‘nova nada’, rekla kako sada mogu biti sigurne da moja karijera neće daleko. Taj stav da profesionalnost i kvaliteta u novinarstvu i bilo kakav obiteljski život, tada samo u asocijativnoj naznaci, za ženu ne idu skupa mi je odmah izazvao grč u želucu. Takav seksizam smatram najopasnijim, jer oni koji ga provode smatraju svoje reakcije korektnima i društveno ukorijenjenima“, objašnjava Dijana koja je svjedočila i slučaju kada kolega nije dobio promaknuće s obrazloženjem „neće nam muškarac voditi lifestyle rubriku”.
Da seksizam zapravo govori o odnosima moći, te da nasilnici mogu biti i žene, aktivistica Sanja Sarnavka ilustrira nedavnom epizodom iz javnog političkog života kada je potpredsjednica Vlade Vesna Pusić o jednom državnom dužnosniku rekla kako je „tog malog davno trebalo otpustiti“. Sarnavka objašnjava da je u toj situaciji naglo spol prestao biti bitan jer se Pusić domogla pozicije moći i sada o drugima može govoriti na onaj način na koji muškarci najčešće govore o ženama, ali to ne osvijeste kao neravnopravnost. Situacija je tim gora što je sama Pusić svojevremeno bila žrtvom najgoreg seksizma izrečenog tijekom saborske rasprave. Naime, tada joj je jedan demokršćanski zastupnik poručio kako ju „bog nije stvorio za mudraca, nego za madraca”.
Seksizam čije su žrtve muškarci tako ovisi o broju moćnih žena. Pokazalo se da žene na moćnim pozicijama preuzimaju „mačo“ stil, odnosno da vrlo dobro znaju da imaju mogućnost nekoga povrijediti i omalovažavati. „Onda se razobliči ono što se nama ne vjeruje, a to je da je količina žrtava nasilja kojeg provode žene i količina seksizama u kojima su žene puno češće žrtve indikator toga tko ima moć u društvu i tko si može dopustiti takve stvari“, zaključuje Sarnavka.