Published On: Pon, stu 20th, 2017

SEKS INDUSTRIJA: Prodajemo se vojnicima i spašavamo zemlju

Od kada postoje ratovi žene imaju ključnu ulogu u gotovo svim vojskama. Može ih se vidjeti na ratištima s oružjem u rukama, ali i po vojnim bolnicama kako liječe ranjenike.

Međutim, prije svega toga u vojskama se pojavila seksualna industrija, čija je jedina svrha zadovoljiti vojnike.

Američka vojska | Author: defense.govDEFENSE.GOV

Zone komercijalnog seksa po vojarnama širom svijeta danas su uobičajena pojava, a u američkim vojnim bazama mogu se naći svugdje od baze Baumholder u Njemačkoj do Fort Bragga u Sjevernoj Karolini, piše Politico.

Problemi koji se javljaju sa seksualnom trgovinom naročito dolaze do izražaja u Južnoj Koreji, gdje naselja koja okružuju američke baze duboko zadiru u državnu ekonomiju, politiku i kulturu.

Za vrijeme američke okupacije Koreje 1945. godine, kada su američki vojnici seksualne usluge plaćali jednom cigaretom, ta naselja su bila u središtu eksploatacijske i duboko uznemirujuće seksualne industrije – koja odražava, ali i učvršćuje stav vojske o muškarcima, ženama, moći i dominaciji.

Posljednjih godina, istraživanja su pokazala koliko je oko američkih vojnih baza prostitucija raširena i koliko se otvoreno prakticira, zbog čega je američka vlada zabranila takvu praksu, odnosno zabranila vojnicima kupovanja usluga lokalnih prostitutki.

Time naravno nije postignuto ništa. Sve je ostalo isto, samo se stvari više prikrivaju.

Krajem Drugog svjetskog rata američki vojni zapovjednici u Koreji nisu bili baš sretni zbog “biznisa” između vojnika i lokalnih djevojaka.

“Amerikanci se ponašaju kao da su Koreanci osvojena nacija, a ne oslobođeni narod”, stajalo je u izvještaju glavnog zapovjednika.

Uvedeno je pravilo “dalje od koreanskih žena”, ali to se nije odnosilo na žene u bordelima, barovima, na plesnjacima i one koje su svoje tijelo prodavale na ulici.

Kako su se jako počele širiti spolno prenosive bolesti, američka vojska osnovala je poseban odjel koji je redovito pregledavao i liječilo “djevojke za zabavu”. U tu su kategoriju spadale prostitutke s dozvolom za rad, plesačice, ‘barske dame’ i konobarice.

Od svibnja 1947. do srpnja 1958. godine odjel je pregledao oko 15.000 žena.

Nakon potpisivanja koreansko-američkog Sporazuma o uzajamnoj obrani 1953. godine, naselja oko baza su doživjela procvat. Samo 1950-tih godina, izgrađeno je 18 novih naselja.

Egzistencija Koreanaca u naseljima oko baza bila je gotovo u potpunosti ovisna od američkih vojnika – kupovanje moći i seksualni rad bili su ključni dio ekonomije u tim mjestima. Naselja oko baza su postala “obilježene zone sumraka”, poznate po seksu, kriminalu i nasilju.

Do 1958. godine, u zemlji od ukupno 22 milijuna stanovnika, bilo je 300.000 prostitutki, a više od polovine radile su u naseljima oko baza. Itaewon, u centru Seula, gdje je vojska okupirala vojarnu Yongsan, koja je prvotno bila sagrađena za japanske kolonizatore, bio je krcat barova i bordela. Američki vojnici su ga zvali “Planina kurvi”.

Osim toga, postala je popularna i neka vrsta “divljeg braka”. Vojnici su imali stalne djevojke, a neki su ih posjedovali zajedno s kućicom u kojoj su živjele. Čak 85 posto anketiranih američkih vojnika je 1965. godine izjavilo je da su imali neke odnose s nekom od prostitutki oko baza.

Na taj način, naselja oko vojnih baza postala su značajan dio južnokorejske ekonomije koja se pokušavala oporaviti nakon ratnih razaranja. Dokumenti južnokorejske vlade pokazuju kako su visoki dužnosnici razvili strategiju ohrabrivanja američkih vojnika da u slobodno vrijeme troše novac na žene u Koreji, a ne u Japanu. S druge strane, ženama su plaćali tečajeve engleskog jezika kako bi se mogle što više uključiti u njihov svakodnevni život u bazi. “Apelirali su na nas da se što više prodajemo Amerikancima i nazivali nas ‘patriotkinjama koje zarađuju novac’. Naša vlada je bila praktički makro za američku vojsku”, prisjetila se bivša prostitutka Aeran Kim.

U izvještaju iz 2002. godine američki State Department potvrdio je da je Južna Koreja odredište krijumčarenog bijelog roblja, a 2007. godine tri istražitelja su zaključila da su američke baze u Južnoj Koreji postale ‘centar za transfer žena’ krijumčarenih iz azijske regije u Južnu Koreju i SAD. Prostitucija u okolini američkih baza u Južnoj Koreji nailazi na sve oštriju osudu javnosti. Feministice, crkvene organizacije i članovi Kongresa tražili su promjene. Vlada Južne Koreje poduzela je mjere protiv prostitucije, a Pentagon je brzo najavio politiku ‘nulte tolerancije’ za seksualnu trgovinu.  2004. godine vlada Južne Koreje zabranila je prostituciju, a godinu dana kasnije bivši američki predsjednik George Bush potpisao je dekret kojim je prostitucija postala ilegalna.

Vojska je počela strože kontrolirati barove i klubove u naseljima oko baza, a oni za koje je sumnjala da su upleteni u trgovinu ljudima radi seksualne eksploatacije završavali su na crnim listama ljudi kojima je zabranjeno raditi za vojsku. Vojni veterani, međutim, kažu da te liste zapravo ne znače ništa. Umjesto da se prostitucija zaustavi, barovi i klubovi jednostavno uvode nove načine kako bi prikrili čime se zaista bave.  U barovima u kojima se navodno prodaju samo bezalkoholna pića vojnici mogu kupiti sokove s dodatkom alkohola s kojima časte djevojke koje rade u baru, a za koje se zna da su uglavnom prokrijumčarene s Filipina i iz Rusije.

Pravila su slična u svim barovima – vojnik mora kupiti dovoljno sokova kako bi mogao jednu od djevojaka odvesti u krevet. U samom baru se ništa eksplicitno ne smije događati niti se događa. U blizini vojne baze Stanley, koja se nalazi u južnokorejskom gradiću Uijeongbu bivša ‘mamasan’ Kim objasnila je kako funkcionira taj sistem. Kako je rekla, ako si muškarac, ženi moraš kupiti piće koje košta između 20 i 40 dolara, a u nekim barovima i po sto dolara. “Jedno piće – 20 minuta”, kaže ona.  Nakon 20 minuta dolazi ‘mamasan’ i nagovara vojnika da kupi još pića.