Published On: Sri, pro 30th, 2020

SEDAM ŽRTAVA POTRESA Laura je prošli tjedan proslavila rođendan, a Darko je poginuo u kući za koju je tek podigao kredit

S kime ću sad plesati… s kime ću sad plesati? – strašni jecaji i vriskovi parali su srca okupljenih oko doma petrinjske obitelji Cvijić. Majka, koja radi kao prodavačica u trgovačkom centru u Petrinji, saznala je da je u potresu poginula njezina djevojčica. Izvukli su je iz ruševina, dugo joj pokušavali vratiti otkucaje, ali pomoći joj više nije bilo.

Poginuli otac i sin

A prije desetak dana, 22. prosinca, Laura je s prijateljicama i obitelji proslavila 13. rođendan, uz tortu, pregršt želja i planova.

Ispod fotografije s tortom i rođendanskih želja na njezinu profilu na Facebooku nastavili su se posljednji pozdravi – “Počivaj u miru, anđele”. Osnovnoškolka koja je silno voljela plesati najmlađa je od sedam žrtava potresa koji je zatresao Banovinu i potresao cijelu Hrvatsku.

U strahovitom potresu u utorak živote su izgubili djevojčica Laura Cvijić iz Petrinje, Franjo i Mario Tomić, Dušan Bulat, Mile Jurković i Darko Kožić iz Majskih Poljana pokraj Gline te Stanko Zec iz Žažine.

U Majskim Poljanama, selu pokraj Gline s dvjestotinjak stanovnika, velika tuga.

Iz sata u sat stizale su u utorak poslijepodne i navečer vijesti o poginulima, čija su tijela spasioci izvukli ispod cigli, drvenih greda i crepova.

Petero mještana izgubilo je život, među njima otac i sin. Mario Tomić bio je pravosudni policajac u Kaznionici u Glini, a otac Franjo umirovljenik koji je mirovinu dočekao kao domar u školi.

Obitelj se u taj osiromašeni kraj doselila sredinom 90-ih godina. Otac i sin skončali su zajedno kad se urušio krov kuće. Supruga i majka bila je u to vrijeme na poslu. Dvadesetogodišnji Darko Kožić izdahnuo je u kući za koju je početkom godine podigao kredit. Vratio se s posla i na njega se srušio strop. U kući je bio sam.

Nakon prvog potresa u ponedjeljak Dušanu Bulatu dopremljena je pomoć, ljudi su mu poklonili perilicu rublja i peć, bio je na popisu i za drva za ogrjev, no nije ih dočekao. Tuga je obujmila i Žažinu u općini Lekenik. Božidar Škofač bio je s još četvoricom ljudi u crkvi sv. Nikole i Vida. Među njima je bio i orguljaš Stanko Zec, imao je oko 76-77 godina.

Urušila se crkva

Došli smo pokupiti vrjednije stvari na oltarima, poput vezenih prekrivača, i skinuti jaslice. Orguljaš Stanko otišao je najlonom prekriti orgulje, da ih zaštiti od prašine. I u tom se trenutku to dogodilo. To je bio stravičan udar, vidio sam luster koji je visio sa svoda kako pada, baš se na tom središnjem dijelu počelo urušavati. Znao sam da će se urušavanje proširiti na rubove pa sam se brzo sakrio pod stolić. Zavukao sam se pod njega i nastala je strašna buka i prašina. Stolić je prekrila cigla i prašina, pa i klupe. Kompletan strop je pao, jedino su zidovi ostali. Bio sam zarobljen, trojica kolega pobjegla su u sakristiju i počela nas dozivati. Ja sam se odazvao, ali Stanko nije. Od njega nije bilo čuti ni glasa, vjerojatno je odmah umro. Zvali su hitnu koja je došla za desetak minuta.

U međuvremenu je dotrčao jedan čovjek, bos je dojurio, počeo je micati cigle i oslobodio me. Mislio sam da mi je slomljena noga, ali nije. Kad me podigao, mogao sam stati na nju. Priskočio je još netko i izvukli su me iz srušene crkve, dali mi vode. Sreća i Bog, imam samo blaže ozljede noge i nekoliko masnica od udaraca cigle po tijelu. Danas me boli, jučer nije. Bitno je da je živa glava na ramenu. Kolega orguljaš, na žalost, otišao je – rekao nam je Božidar, koji je dobro poznavao poginulog Stanka.

Ja sam vodio crkveni zbor, a on je svirao. Ima tri sina i ženu. Bio je jako angažiran u crkvi kao vjernik, uvijek je pomagao. Bio je dobar čovjek – dodaje Božidar Škofač, prenosi Večernji.hr