Published On: Ned, ožu 14th, 2021

SDA Bosnu i Hercegovinu vidi kao građansku državu, osim ondje gdje Bošnjaci nisu većina

Licemjerje, dvoličnost ili hipokrizija je osobina u kojem pojedine osobe ili skupine ljudi navode da se drže pojedinih vjerovanja, standarda, kvaliteta, vrlina, ponašanja, vrijednosti ili nekih drugih karakteristika, a u stvari njih sustavno krše. To je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga, te praksa vršenja nekih radnji kojima se ta osoba ili skupine izričito protive i otvoreno kritiziraju. Dvoličnost je, dakle, neuvažavanje onih vrlina koje neka osoba ili skupine otvoreno propagiraju.

Etimološki riječ “hipokrizija” dolazi iz grčke riječi hypokrisis (ὑυπόκρισις) koja znači gluma, ljubomora, kukavica i sl. “Hipokrit” u antičkoj Grčkoj je bio termin za glumca, odnosno osobu koja namjerno zavarava druge.

Piše: Branimir Galić, Hrvatski Medijski Servis

Poželimo li raščlambu pojma hipokrizija pretočiti u konkretne događaje, izjave ili tumačenja onda ju je najbolje opisati kroz propagiranje dijametralno suprotnih politika i vrijednosti od strane vodeće bošnjačke političke stranke, SDA, i njenog predsjednika Bakira Izetbegovića, ovisno od konteksta koji im u datom trenutku odgovara.

Evo dva konkretna primjera:

  1. “Pravo rješenje je, a to će SDA i predložiti, da se u zaštitu vitalnog nacionalnog interesa uvedu simetrični mehanizmi u oba doma parlamenata bh. entiteta. Vijeće naroda RS treba postati zakonodavni dom u punom kapacitetu kao što je to i Dom naroda u Parlamentu Federacije BiH.” (Citat iz priopćenja SDA od 19. studenog 2018. godine).
  2. “Ako HDZ bude voljan da se sličan sustav u Domu naroda Parlamenta FBiH napravi kakvo je u Vijeću naroda RS-a i koje štiti isključivo vitalni nacionalni interes i na taj način se oslobodi volja većine iz Zastupničkog doma, onda će biti šanse da se napravi iskorak” (Bakir Izetbegović u intervjuu FENA-i; 9. ožujka 2021. godine)

Iz ovih dviju izjava se vrlo lako može izvući zaključak da je politika SDA kontinuitet licemjerja, dvoličnosti, prevrtljivosti ili hipokrizije, kako god.

Dom naroda PFBiH kakvim ga Bakir vidi

Dom naroda Parlamenta Federacije BiH hrvatski političari, analitičari, novinari i aktivisti drže posljednjom branom jamca “kakve-takve” konstitutivnosti Hrvata u BiH jer je to zakonodavno tijelo u kojem su predstavljeni narodi i štiti interese konstitutivnih naroda od štetnih odluka donesenih protivno volji klubova naroda koji su u njemu predstavljeni.

Valja podsjetiti i da su sve relevantne bošnjačke stranke, i one koje za sebe kažu da su nacionalne i one koje se nazivaju građanskima, tvrdile da Dom naroda PFBiH nije ništa drugo nego dom kantona odnosno županija. U takvom tumačenju suspregnula ih je odluka Ustavnog suda BiH koji je, odlučujući po apelaciji Bože Ljubića, donio odluku da Dom naroda nije dom kantona te da iz svakog kantona ne mora biti izabran jedan predstavnik konstitutivnih naroda ako je isti izabran u županijsku skupštinu. Provedbom presude Ljubić spriječilo bi se da “Hrvat” Emim Fejzić bude delegiran u Dom naroda iako u Bosanskopodrinjskom kantonu iz kojega on dolazi, prema popisu stanovništva iz 2013. godine, žive samo 24 Hrvata.

Upravo u trenucima kada su intenzivirani predgovori oko izmjena Izbornog zakona BiH kako bi se implementirala odluka u predmetu Ljubić, a time i otklonila mogućnost da Bošnjaci biraju političke predstavnike Hrvata (federalni i državni Dom naroda te Predsjedništvo BiH), Izetbegović je izvadio “asa iz rukava” – izjednačavane ustrojstva Federacije BiH s Republikom Srpskom, odnosno uklanjanje ustavne asimetrije između dva entiteta. Dakle, on je kazao da pristaje na 17 legitimno izabranih izaslanika u Klubu Hrvata Doma naroda PFBiH, samo ako je njihova politička moć pomnožena s nulom.

Vijeće naroda RS i uloga Ustavnog suda RS

Da bi objasnili zbog čega je, kao instrument političkog upokojenja Hrvata u BiH, Izetbegoviću uzor Vijeće naroda RS, valja istaknuti da se u slučaju da Klub Hrvata ili Bošnjaka u Vijeću dvotrećinskom većinom izjasni da im je povrijeđen vitalni nacionalni interes, tada se formira zajedničko Povjerenstvo koje čine predstavnici Narodne skupštine RS i Vijeća naroda RS. Ako zajedničko Povjerenstvo ne postigne suglasnost, pitanje se prosljeđuje Vijeću za zaštitu vitalnog interesa pri Ustavnom sudu Republike Srpske da donese konačnu odluku odnosi li se predmetni zakon na vitalni interes jednog od konstitutivnih naroda ili ne.

Vijeće za zaštitu vitalnog interesa pri Ustavnom sudu Republike Srpske odlučuje o prihvatljivosti takvih zahtjeva u roku od jednog tjedna, a u roku od mjesec dana odlučuje o meritumu slučajeva koji se smatraju prihvatljivim.

Ako Sud donese pozitivnu odluku o vitalnom interesu, izglasani zakon se smatra neusvojenim te se zakon vraća predlagaču koji treba pokrenuti novu proceduru. U tom slučaju predlagač ne može dostaviti u skupštinsku proceduru isti tekst zakona, propisa i akta.

U prevedenom, iz priloženoga je razvidno da Vijeće naroda RS teško ili gotovo nikako ne može utjecati na donošenje odluka ili osporiti odluku NSRS.

Ustavni sud FBiH kao mogući egzekutor prava Hrvata

Ako bi Dom naroda Parlamenta FBiH bio sveden na kompetencije Vijeća naroda RS, izaslanici u Klubu Hrvata mogli bi se pozvati na povredu vitalnog nacionalnog interesa ukoliko bi prethodno bili preglasani u Zastupničkom domu. Nakon što, kako je izvjesno, zajedničko povjerenstvo formirano od zastupnika u Zastupničkom domu PFBiH i ovog Doma naroda kakvim ga Izetbegović vidi, njegova (bošnjačka) “Većina” preglasala bi “Manjinu” (žargonski naziv kojim “prvi u Bošnjaka” naziva Hrvate).

U tom slučaju vjerojatno bi zasjedalo Vijeće za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa pri Ustavnom sudu FBiH koje bi kroz preglasavanje hrvatskih članova u njemu vjerojatno postalo savršen alat u majoriziranju Hrvata.

Argument SDA čime su, kao, legitimirali svoj zahtjev (koji nikada nije pravno formaliziran) da Vijeće naroda RS postane zakonodavni dom bio je taj da se u Ustavnom sudu RS događaju političke smicalice zbog kojih ta institucija ne može obavljati svoju funkciju.

Simptomatično ili ne, ali valja podsjetiti i na Izetbegovićev prošlogodišnji prigodni bajramski intervju “Muslimanskoj televiziji Igman” u kojem je izrazio ambiciju kadroviranja u Ustavnom sudu FBiH, koji bi u ovom proiciranom scenariju odlučivao je li povrijeđen vitalni nacionalni interes Hrvata, te optužio predsjednika FBiH, Marinka Čavaru, za opstrukciju.

“Reci Čavari neka izvadi iz ladice imenovanja Ustavnog suda Federacije”, rekao je tada Izetbegović obraćajući se predsjedniku HDZ-a BiH, Draganu Čoviću.

Kako SDA vidi građansku BiH?

Zaključno, rezimirajući političku hipokriziju SDA i njenog predsjednika Bakira Izetbegovića, mogla bi se izvući parola koja bi bila sukus djelovanja (još uvijek) vodeće bošnjačke stranke.

“SDA se na svim razinama vlasti u BiH, od općinske i kantonalne do federalne i državne, zalaže za građansku Bosnu i Hercegovinu na principu ‘jedan čovjek – jedan glas’. Iznimno, ovaj princip ima se suspendirati samo u onim sredinama i onim razinama vlasti u kojima Bošnjaci svojom brojnošću ne mogu osigurati da građanski princip bude od koristi.”/HMS/