Prvo su nas uvjerili da je Washingtonski sporazum sveta knjiga. Onda su nas uvjeravali da smo ravnopravni, a zatim je Christian Schmidt hladno potpisao naše brisanje. Da, brisanje. Jer kada Hrvatima u Federaciji BiH oduzmeš pravo veta, ne samo da im oduzimaš političku moć, nego ih pretvaraš u statistiku.
I dok se mi borimo za politički kisik, Andrej Plenković, naš “vizionar”, s osmijehom promatra kako Schmidt reže grane koje nas još drže iznad vode. Kažu oni: “Ovo je za stabilnost.” Stabilnost čega? Kolonijalne uprave?
Schmidt – simbol nove majorizacije
Christian Schmidt, visoki predstavnik s niskim pragom za razumijevanje lokalnih realnosti, odlučio je da Hrvatima više ne treba pravo veta. Jer, eto, što će im? Stabilnost je važnija od principa. Njegovi amandmani nisu samo napad na Hrvate – oni su napad na cijeli koncept konsenzusa u Bosni i Hercegovini.
A Plenković? On šuti. I ne samo da šuti, nego nas uvjerava kako je sve to dio “veće slike”. Da, slike u kojoj Hrvati nestaju. Ako je ovo hrvatska vanjska politika, onda nam neprijatelji uopće ne trebaju.
Milanović: Jedini glas razuma u hrvatskom političkom bezumlju
Prisjetimo se trenutka kad je Zoran Milanović otvoreno rekao da će blokirati ulazak Švedske u NATO dok se ne riješi pitanje izbornog zakona u BiH. Taj trenutak bio je kratak bljesak nade da Hrvatska ima snagu reći “ne”. Ali taj bljesak ugasio je HDZ. Njihova šutnja, njihova predaja, njihovo sluganstvo Plenkoviću i njegovim mentorima u Bruxellesu.
Milanović je pokušao igrati na kartu nacionalnog interesa, ali Plenković i njegov “tim stručnjaka” odabrali su biti potrčko europske birokracije. I tako su Schmidtovi amandmani prošli, a veto je – nestao.
Murphy i američki pritisci: Plin kao ucjena, Hrvati kao kolateral
Dok Hrvatska, pod vodstvom Plenkovića, uvodi američki plin u BiH, američki veleposlanik Michael Murphy provodi politiku koja Hrvate tretira kao višak. Čović je postao Murphyjeva igračka – danas ruski agent, sutra nebitan političar. HDZ BiH, umjesto da povuče crtu, organizira podršku kandidatu koji nikoga ne predstavlja.
Najveći apsurd je što smo se, umjesto političkog otpora, pretvorili u političke mazohiste. Schmidt i Murphy nam ukidaju prava, a mi zahvaljujemo što nam nisu ukinuli i nacionalni identitet. Još.
Vrijeme za buđenje ili kolektivnu amneziju?
Hrvati u BiH više nemaju politički glas. Veto je nestao, a s njim i posljednji trag političke moći. Hrvatska vanjska politika, predvođena Plenkovićem, pretvorila se u niz servilnih gesta prema Bruxellesu i Washingtonu.
Vrijeme je da Hrvati u BiH shvate da njihovi pravi neprijatelji nisu Schmidt ni Murphy – oni samo rade svoj posao. Pravi neprijatelji sjede u Zagrebu, svezanih ruku i spuštenih glava, dok Schmidt i ekipa bruse svoj alat za političko brisanje.
Vrijeme je za promjenu. Vrijeme je za otpor. Jer ako sada ne povučemo crtu, uskoro nećemo imati ni pravo pitati gdje smo pogriješili. /IURKOV/POSKOK
wpDiscuz
