Published On: Thu, Sep 24th, 2020

Savjetnik Uhljebibović

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, neobična institucija s tri frontmena. Svaki od njih ima svoj tim savjetnika. Podrazumijeva se da je savjetnik osoba određenog stupnja obrazovanja, stručnih kvalifikacija, inteligencije, komunikacijskih vještina, etičkih normi. Savjetnik je tu da dobro savjetuje svoga šefa.

Jedan od njih je i Nihad Hebibović, savjetnik Željka Komšića za medije. Naglasimo odmah da su promišljanja savjetnika Nihada uvijek na tragu kulture dijaloga i uvažavanja različitosti.

Jedan njegov nedavni tvit postao je viralni hit (eto rime!) i dodatno oplemenio pacifističku kulturu dijaloga u BiH. Vrijedi zato prenijeti taj duboko promišljeni i sofisticirani iskaz:

Neko će odmah pomisliti da Komšićev savjetnik nije baš najbistrija i najpribranija osoba. Možda usput dometnuti, fakinski zabiberiti da uvaženi savjetnik ima manje moždanih ćelija nego zuba u glavi. Ali sve su to samo prvoloptaška nagađanja dokonih zlonamjernika. Treba vjerovati da je taj broj u oba slučaja dvocifren. No da ne licitiramo o dentalnim i cerebralnim brojkama u Komšićeva savjetnika. Vratimo se citiranom izvatku.

Čitajući ovaj inspirativni tvit, prvo što iskusnijem čitatelju upada u oči jeste da je Komšićev savjetnik vrhunski nepismen. (”Soj lijevo intelektualnih pičaka i kurčića”, ”Gubice su svezale”, ”u cilju džamijskog rata”…) Toliko nepismenosti i nesuvislosti u tako malo redaka respektabilno je postignuće. Djeca u četvrtom osnovne su doktori stilistike u odnosu na ovaj stupidni galimatijas. Jedino što se da razaznati u smušenom tvitu je da rečeni savjetnik, koristeći falusne lekseme i urinarne metafore, baš i ne voli ovdašnju lijevu inteligenciju.

Česta i usiljena upotreba falusnih figura mahom je odraz jezičke neinventivnosti i misaone impotencije autora. Može doduše upotreba jebo-frazema biti inventivna i zabavna ako ih se kreativno koristi i retorički vješto upakuje. No Komšićev savjetnik to radi manirom nervoznog i nedarovitog desetogodišnjaka. Vrijedi dodati da je dotični imao pozamašan broj sličnih ispada, ako je vjerovati screenshotovima sa društvenih mreža, uz neizostavan dodatak huškačkog blagozborenja prema drugomislećima. Huškanje i šovenska isključivost prepoznatljiv su brend tviteraško-savjetničkog miljea kojem pripada. Elem, česta upotreba falusno-urinarnih figura može biti zanimljiva za leksičku analizu, ali je interesantnija za neku drugu vrstu ekspertize.

Stilska nepismenost Komšićevog savjetnika jeste komična pa time i zabavna, ali je ovdje manje bitna. Nisu toliko bitni ni misaoni iskazi koji graniče s imbecilnošću niti savjetnikove figure iz podžanra zahodskog humora. Dno je u bh. uvjetima relativan pojam i uvijek se može potonuti još dublje. Ono što eventualno može biti relevantno je činjenica da intelektualno i moralno potkapacitirani pojedinci obavljaju važne javne funkcije, sramoteći državne institucije. No i to je već toliko uobičajeno da je postalo kliše. Kadrovski i idejni deficiti nisu smetnja političkim subjektima u BiH da nesmetano egzistiraju niti da kadrovskim rješenjima karikiraju državne institucije.

Kadrovski i idejni deficiti Komšićevog tabora uvijek se mogu nadomjestiti viškom paranoidne halabuke. Za odgovarajuću infrastrukturu te vrste potrebni su šovenska baza i huškačka nadgradnja. Upravo tako funkcioniraju bajrovići, hebibovići i razni drugi uhljebibovići koji su se, treba im odati priznanje, izvještili u kreiranju nacional-patriotskih potjernica na ljude sa pogrešnim stavovima ili pogrešnim imenima. Oni su po tome braća po Stavu sa svim srodnim im huškačima dobre volje.

Neko naivan sigurno se pita: je li zaista moguće da formalno prvog čovjeka države savjetuju sirovi poluinteligenti, nesposobni da sastave ni smislenu prosto-proširenu rečenicu. Hitar i nedvosmislen odgovor glasi – naravno da je moguće. U državi koja nažalost manje liči na institucionalno uređen sistem, a više na skeč iz Monty Pythona, ovakvi savjetnici su više zakonitost nego anomalija. Puno zanimljivije pitanje je: da li bi u ozbiljnoj zemlji, u uređenom državno-pravnom sistemu, neko poput Hebibovića mogao obavljati bilo kakav savjetodavni posao u državnoj službi? Svako, makar i površno upućen kako funkcioniraju uređeni sistemi, zna da je ovo pitanje retoričko.

Savjetnikov šef, veleuvaženi Željko Komšić, već poodavno se etablirao kao prizemni haustorski populist. Njegovi javni istupi kombinacija su ma-hajte-molim-vas poetike i ne-znam-Senade komike, uz obavezan dodatak nacional-patriotskog derta i militantnih začina. No, militantno glupava i glupavo militantna saopćenja iz njegovog ureda sada imaju svoje logično objašnjenje – Komšića savjetuju potkapacitirani, nepismeni đilkoši, s nekom čudnom opsesijom na muške i ženske reproduktivne organe. Falusno glasnogovorništvo kroz tviteraški PR. Možda je za analizu savjetnikove twitter proze ipak bolje konsultirati Freuda nego leksičku forenziku.

Ranije je pisano da je možebitni Komšićev problem taj što je okružen ljudima sličnog intelektualnog profila i moralnog integriteta. No to je bila optimistična pretpostavka: ljudi koji savjetuju Komšića su u još dubljem intelektualnom i moralnom glibu, što je u ovakvoj konkurenciji iznimno postignuće. Možda je Željko Komšić, u konačnici, nevina žrtva ljudi koji ga savjetuju, onih koji ga progresivno guraju u red najnegativnijih osoba u postdaytonskoj BiH, osiguravajući mu svečanu ložu na smetljištu historije.

I dok Komšić o svemu tome zabrinuto razmišlja, njegov savjetnik je garant već tvitnuo novu glupost u javni prostor. Na radost vascijelog tviterluka i svih ljubitelja šovensko-falusnih bizarnosti.

Neven Šimić l digitalnademokracija.com