Published On: Sri, stu 14th, 2018

Sankcije i Iran – SAD kažnjavaju cijeli svijet i vode ga u globalni sukob

Početkom ovog mjeseca su se na snagu vratile američke sankcije protiv Irana koje je Barack Obama ukinuo nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma. Sankcije proširene na sve tvrtke i države koje budu kupovale iransku naftu, ali Trump se nije usudio prijeći granicu koja bi značila sukob s nekim velikim silama i saveznicima.

Stoga je Bijela kuća osam zemalja isključila iz embarga na uvoz iranske nafte. To su Kina, Indija, Južna Koreja, Turska, Italija, Japan, Grčka i Tajvan.

Međutim, ova odluka nije trajna i Washington je navedenim zemljama dao rok od 180 dana kako bi smanjile svoj  uvoz iranske nafte na nulu.

U ovom prikazu vidimo zemlje koje su na šest mjeseci oslobođene američkih sankcija.

FOTO – Šest zemalja kojima je Washington dao rok od šest mjeseci da obustave uvoz iranske nafte i količine uvoza u 2017. i prvih osam mjeseci 2018.

Izvoz nafte i sankcije SAD-a

Ako bolje razmotrimo, jednostrane američke sankcije se ne odnose samo na Iran, već na čitav svijet, što je arogantan i opasan pristup Washingtona prema svjetskim silama i navodnim “saveznicima”.

Od sankcija i opsjednutosti

SAD žele smanjiti izvoz iranske nafte na nulu. Tvorci ove ideje vjeruju kako  bi to trebalo dovesti do pada vlade u Teheranu, čak i ako se iranski čelnici službeno ograniče na pregovore o odustajanju od svojih destabilizirajućih akcija.

Naravno, vođe Islamske Republike su poručile kako ih ne zanima američki prijedlog, da su pregovori završeni i sporazum je potpisan, provodi se, a sve ostalo su pitanja iranske unutarnje i vanjske politike.

Ipak, nakon nuklearnog sporazuma, koji je smanjio mogućnost sukoba Sjedinjenih Država s Iranom, zbog opsjednutosti američkih neokonzervativaca, koji su mahom na platnom spisku i simpatizeri saudijskog i izraelskog režima, Bliski istok ulazi u novi sukob.

Teheran je odlučan oduprijeti se onome što smatra očitom nepravdom, ali su zemlje koje su odlučile ostati sporazumu pod američkom ucjenom.

Rusija ima malo toga za izgubiti, jer i sama izvozi naftu, dok s Iranom gradi jake odnose u svim ostalim sektorima, čak i vojnom.

No, kao što ste primijetili, Washington nije odobrio izuzeće za Njemačku, Francusku i Veliku Britaniju i te će zemlje teško nastaviti kupovati iransku naftu, unatoč željama da se trgovina nastavi. Od europskih NATO saveznika, Trumpova uprava je imala milosti samo prema Italiji i Grčkoj, te Turskoj, ako ovu zemlju možemo nazvati punopravnim američkim “europskim saveznikom”.

Kinu je nešto sasvim drukčije. Čini se da će, među osam država kojima je “odobrena privremena kupnja iranske nafte” Kina, baš kao i Indija, i dalje uvoziti iransku naftu. Ove dvije zemlje, uz ogromni porast potražnje, zajedno kupuju većinu iranske nafte i Teheranu je cilj očuvati trgovinske odnose s Pekingom i New Delhijem.

Trump je u ovom konkretnom slučaju želio dati znak popuštanja, što ga ne košta ništa, jer je i SAD veliki izvoznik, a Trump se nada da će se na sastanku sa Xi Jinping krajem studenog već nekako dogovoriti da kina opet počne kupovati američke energente. To će biti vrlo težak posao za Trumpa, jer će Kina tražiti ustupke na koje će američki predsjednik teško pristati. Ipak, pričekajmo da završi sastanak dvojice predsjednika, kako bi mogli izvući nekakve zaključke.

Isto vrijedi i za Tursku, koja je već najavila svoju namjeru kršenja embarga. Štoviše, Ankara po svemu sudeći ima dokaze, ili barem onaj dio koji se odnosi na upletenost državnog vrha Saudijske Arabije u ubojstvo Khashoggija, a Trump to ne može zanemariti. Objava tih materijala bi ga prisilila da poduzme konkretne mjere protiv saudijske kraljevske obitelji, a to znači gubitak stotina milijardi od prodaje oružja i nepoznati iznos svih saudijskih izravnih i neizravnih, ulaganja u SAD.

Čak je i Indija dala slične izjave. Washington se već spori s New Delhijem, koji je, unatoč američkom protivljenju kupio ruske sustave S-400, i ne može ulaziti u još jedan sukob s Indijom. Naime, Indija je za SAD strateški važna zemlja za zadržavanje Kine

Na kraju imamo još tri izuzeća – Japana, Južne Koreje i Tajvana. Iznenađujuće je da je među “dobrim momcima” čak i Italija, koja je trenutno u  sukobu s EU. No, postoje oni koji u ovom potezu vide da pokušaj, možda nespretan, da se “kupi” vlada u Rimu, koja se suprotstavlja mehanizmima sankcija kojima Talijanima prijeti Europa.

Konačno, tu je i Grčka, koja je dobila toliko pažnje, kakvu od  Bruxellesa nikada nije dobila.

Iza odluke Trumpa, iako u manjoj mjeri, stoje američki naftni divovi, koji žele zamijeniti Iran na svjetskom tržištu.

Do danas je, međutim, to samo želja, jer se od Saudijske Arabije traži da nadoknadi proizvodnju Teherana i da kontrolira cijenu sirove nafte.

Paradoks je da SAD svoju odluku pravdaju “opasnim iranskim nuklearnim programom”, dok je ista Saudijska Arabija upravo počela graditi svoju prvu nuklearnu elektranu, koja može biti korištena u civilne svrhe, a možda i ne.

To je dodatni izazov Iranu, što je prirodno ako saudijski režim bude nuklearna sila. Znak koji nas tjera da bolje razumijemo količinu ludosti koja se troši u ovom sporu, koji može prerasti u sukob.

Donald Trump, dok se popuštao pritiscima neokonzervativaca, htio je započeti igru na kartu masakra uoči srednjoročnih izbora, koje nije ni dobio ni izgubio. Naravno, tehnički je bilo vremena da sve odradi i ranije, ali je htio povući politički potez u vrijeme glasanja. Ispada se da je strategija bila pobjednička, ako uzmemo u obzir da je zadržao većinu u Senatu.

Druga svrha pokretanja ovog sukoba su novi izazovi s obnovljenim Kongresom. Tijesna pobjeda u Zastupničkom domu Demokratske stranke, koja je sve samo ne liberalna, mogla bi pomoći Trumpu da se suprotstavi pritiscima neokonzervativaca za jačanje pritiska na  Bliskom istoku. Pitanje je samo koliko je sam Trump spreman na popuštanje, iako je u predizbornoj kampanji mnoge ratove u toj regiji, osim suprotstavljanja Iranu, nazivao “besmislenim bacanjem novca, bez ikakve šanse za trajnu pobjedu”.

Ono što u Washingtonu možda zaboravljaju je činjenica da će se većina ove igre igrati u suočavanju s Vladimirom  Putinom i Xi Jinpingom, koji nikada nisu doveli u pitanje podršku Teheranu.

Započela je vrlo opasna igra. Unatoč znakovima popuštanja i davanjem nekakvih rokova prilagodbe kupcima iranske nafte, ona će ići svojim tokom. Moguće su samo dvije opcije. Ili će SAD popustiti, što je teško očekivati, ili će naftni spor eskalirati u sukob, ali ne samo s Iranom, nego i svim ostalim zemljama koje sve teže trpe štetu zbog sankcija koje Washington cijelom svijetu nameće doslovno na dnevnoj bazi. Izvor: Logicno.com