Published On: Čet, svi 18th, 2017

SANDŽAČKE VRIJEDNOSTI TROPRSTIH LENJIVACA Radikal uvrijedio i hrvatsku predsjednicu: “Promijeni dilera! Hitno”

Slika zaslona 2017-05-18 u 15.50.36

Bosanski Yobbik, ilitiga Gradžanska divizija, simpatična stranka Dvojice troprstih lenjivaca iz Sandžake prašume,  strančica koja je nominalno antinacionalna, dok je u suštini turbonacionalistička, na dnevnoj bazi izbaci 50, 60 twitova. I to je to. Tako se brani narod!

Zbog podrške Thompsonu, jedan od p.r.-ovacaca ove stanke hrvatskoj predsjednici poručio je da promijeni dilera. Čudan izričaj za stranku koja se nameće kao progresivna i koja ima ugledne međunarodne sponzore.

Stranku inače vode Reuf Cvetković i Emir Kavran-Wilders, a preko Bajrovićeve supruge  Cvetković, imaju stratešku podršku  za 24h tipkanje, i povremene “spontane” požare po FBIH. Nekad tako naprave Alijansu nekad Platformu pa ih Zlaja zezne za ministarsko mjesto i onda polude pa naprave novu stranku. Ovo im je treća..

NED valjda donosi, nove tastarue, podloge za miševe, odu tako te podloge, jebi ga puno tih nekih crtica po njima. Potroše se.

NED je umrežen s Clinton administracijiom do te mjere da je Le Reuf tijekom izbora Clintonove morao po SAD-u obijati od vrata do vrata i lobirati za Clintonovu. Nitko gospođi Clinton nije stigao, na žalost , pojasniti, da ono u što Bajrović dirne, da to naprosto propada. Propala Platofrma, propali “sponatni prosvjedi”, propao ACIPS, sve propalo. I Brkan propao. Spao na tek 110kg.

No tema ove priče je politički diskurs u BIH.  Ono što si dopušta u izjavama ovaj zaštićeni  dvojac, Dodik, Čović i Izetbegović mogu samo zamisliti. Nitko toliko ne dovodi u pitanje dobre namjere SAD-a u našoj zemlji kao Cvetkovićkina dva anđela. Jer SAD je tu da nas poduči pristojnom dijalogu i građanskoj kulturi,  barem tako nominalno kažu, nikako zapaljivoj retorici. Oni su tu da se bore protiv nasilnika nad suprugama ne da ih progone. Oni su za suočavanje sa zločinima predaka ne za prikrivanje istih. Oni su za borbu protiv korupcije i fašizma a ne za Lijanovića i HSP. Sve je to dakle nominalno tako i mi to vjerujemo.

Čak niti sam Bakir Alispahić, bivši šef AID-a koji je onomad sudjelovao u izdavanju putovnice Bin Ladenu, kako je pisala Slobodna Bosna, nije toliko kompromitirao Amerikance kao ovi Ljenjivci. Dobro nedavno je uspio kompromitirati ih tako da je špijunirao cijele diplomatske protokole US ambasade u Sarajevu o čemu je pisao i Wikileaks, ali srećom nitko to u Washingtonu i State Departmentu nije primjetio. Neš ti uostalom. Šta ima veze što Bin Ladenov čovjek, danas DF-ovac špija US u BIH? To je valjda simpa.

Analitičari smatraju da kada bi netko od BIH lidera  izjavio desetinu onog  što izjave ovi NED-ovi ljudi isti tren bi ih OHR smijenio, jer bi takva BIH preko noći bila pred ratom. Takvu zapaljivu retoriku BIH društvo naprosto ne bi moglo preživjeti.

Suljagić je poznat javnosti kao ostvaren i uspješan jedino u polju obiteljskog nasilja. Kao tadašnji neuspješan ministar obrazovanja u Kantonu Sarajevo uspješno je prekrio  te slučajeve lobiranjem kod policije i ušutkavanjem ženskih udruga u tom “slobodoraskom” gradu u kojem LGTB udruge služe ko glineni golubovi mladim subverzivnim vehabijskim društivma koja tek stasaju.

Doduše, valja naglasiti Emirov istančan lirski izričaj koji na trenutke podsjeća na velikog Hemona. Recimo, romansirani prikaz života i djela Zlatka Lagumdžije nešto je što umjesto vjeronauke, svakako mora ući u školske programe Saraj kantona kao vrhunski književni doseg.

Njih dva, sandžački Lolek i Bolek, s inozemnim ambicijama u Bosni su i dokazani mrzitelji Bošnjaka. Tog BIH naroda koji je previše propatio. Naroda vlastitih im očeva. Treba naime baš jako, voljeti sebe i toliko prezirati te Bošnjake, taj tužni narod vlastitih im očeva pa nakon svega što je taj narod prošao policiji podvaliti metak, koji sam sebi pošalješ , kao prijetnju “radikaliziranih Bošnjaka” koji prijete “nama naprednima i sekularnima” Emiru i Reufu, koji želimo ukinuti vjeronauk u školama i tako pokazati teti Henessey i US drugovima, da mi ozbiljno računamo na one grantove.

Taj metak strance će napaliti, i eto love,  eto bijelog, i eto još godine dana ležanja. Ni to kazneno djelo iz 2012-e , kazneno djelo lažne prjave Suljagića nije koštalo karijere. I dok na dnevnoj bazi Suljagić proziva tužitelja Čamparu, ovaj ga još ne optužuje za KZ lažne prijave kaznenog djela. Iako ga praktički ima u šaci.

Prije par dana Suljagić je napao  i vlastitog ujaka, šefa Islamske zajednice u Hrvatskoj što je govorio u čast pobijenih na Bleiburgu. Isti taj ujak, to javnost ne zna, pomogao je Emiru sredinom 90-ih, nakon uspješne prevoditeljske karijere u  Srebrenici (ono kad je van klimatiziranog kontejnera bio genocid Bošnjaka),  da dobije posao posao u Iranskoj ambasadi u Zagrebu. Dio je to Suljagićeve biografije o kojoj Najdraža Ambasada malo tog zna. No zna iranska.

Za Suljagića na Bleiburgu nema nevinih. Pa mu tako nije nevin niti ujak. On kaže na twiteru:

“Jedna od najšovinističkijih laži je da je gore ubijen bilo tko nevin”. Eto još jednog dokaza koliko voli Bošnjake. 50.000 ih je tamo streljano. No oni za njega nisu Bošnjaci. Jako je to  čudan nedostatak empatije i presumcija generalne krivnje čak i pobijenih djevojčica Hude Jame, djevojčica  i bošnjačke mladosti, za nekog tko je taman preživio Srebrenicu.

No je li on doista preživio Srebrenicu? Zašto stranci koji su boravili u Srebrenici za sebe ne kažu da su “preživjeli Srebrenicu”? Zato što im život nije bio ugrožen.

Srebrenicu su preživjeli oni koji su bili u redu za odstrijel, ili oni koji su se probojem iz Srebrenice spasili, ili oni koji su glumili mrtve među tijelima streljanih. Koje je samo puki slučaj spasio. Postoje ljudi koji su prilikom streljanja prikrili druge, i tako im podarili život.

Dok su u Srebrenici tadašnji Vučićevi stranački kolege,  ubijali Bošnjake, Suljagić je također ubijao.

Suljagić nije riskirao svoj život iako je bio vojni obveznik. A bio je i  porezni obveznik. Kao primatelj  stranih honorara u doba genocida bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je poreza uplatio državi.  Budući da je iz  Srebrenice izišao kao gospodin prevoditelj, u UN vozilu, uz croissant i espresso, teško za sebe može kazati da je “preživio” Srebrenicu. Kad bi u imovinskom kartonu javno objavio koliko je novaca zaradio radeći za UN, u doba genocida, dok su mu četnici klali generaciju i grad, možda bismo imali bolji uvid u težinu njegove žrtve.

No ako se preživljavanje shvaća kao borba za opstanak, od plaće do plaće, borba za život od prvog do prvog, onda se ispričavamo.

Suljagić doista jeste , u tom slučaju, ako je plaća kasnila, preživio Srebrenicu.

Ako ćemo biti manje ironični, pa  imati empatiju, baš onoliko koliko ju Suljagić nema, treba biti iskren pa kazati, da biti danas Emir Suljagić nije nimalo lako, al baš bez zajebancije to govorimo. I iskreno.

Jer  živjeti s tom činjenicom, da si zarađivao, dok je drugi stajao u redu za smrt, da si zarađivao dok su ti drugaricu silovali, da si zarađivao dok su ti najboljeg druga  tukli maljom u glavu, i da niti jednom nisi poželio kemijskom probiti vratnu žilu nižerangiranom oficiru JNA ili VRS, dakle  svako se jutro s tim osjećajem pogledati u ogledalo, ogroman je napor. Nadljudski. I to treba poštovati.  I treba s tim živjeti.

Suljagić dakle, prema našem mišljenju, nije preživio Srebrenicu. On Srebrenicu tek treba preživjeti. I mi mu u tome evo pomažemo. Jer izljevom bijesa na nas, on mijenja fokus, kao pravi nositelj štokholmskog kompleksa, pronalazi novu slabiju metu, solidarizira se sa svojim troprstim koalicijskim agresorom, i napada po manjem.

Nema veze, mi želimo pomoći. I pomažemo.

Reufu Bajroviću nećemo savjetovati da promijeni  dilera. Ni svog ni Emirovog. Samo nek nastave po ovome do sada. Ali ćemo gospođi Cvetković svakako savjetovati da kaže Reufu da promijeni Suljagića na funkciji P.R.ovca stranke.

Naime, svaka ozbiljna američka stranka provjeri zdravstveni karton svakog svog kadra. Pa i dilera svakog svog kadra. Ako ovako nastave, s prozivima predsjednika drugih država, da su narkomani, iskompromitirat će i ono malo američkih vrijednosti u BIH koje g. Alispahić do sada nije uspio.

No eto, ne morate nas slušati. Mi smo inako Hrvati iz W. Herzegovina. Dakle Ustaše. Četnici, koljači američke djece, kako nas već ugledna GS prozove. Pa uzmite s rezervom naš stav. Jer naš stav, nas glupih zimija, dimija, manje vrijednih ljudi u šerijatu, u konačnici  i nije važan.

Osnovni podaci o Gradžan diviziji (wikipedia):

Ljenivci (Folivora) su vrlo stari podred krezubica (Pilosa) a srodni su s mravojedima i pasancima. Poznato je šest recentnih vrsta koje se dijele na dvije porodice, dvoprstih (Megalonychidae) i troprstih ljenivaca (Bradypodidae). Pored recentnih, postojao je još i cijeli niz vrsta golemih ljenjivaca koji su izumrli ali navodno je par primjeraka preživjelo u Sandžaku. Postoji i naziv tipavci za ljenivce iz reda krezubica, koji žive na drveću.

Životni prostor

Ljenivci nastanjuju isključivo krošnje stabala  kišnih šuma Saraj Bosne i područja Amazonije pa do južnih područja Brazila.

Građa tijela

Dostižu dužinu tijela od najmanje pola metra i težinu do 5 kg, dok dvoprsti mogu težiti i do devet kilograma. Troprsti ljenivac ako se dobro ulijeni može narasti i do dva metra nakon čega postaje agresivan. Tada silazi s krošnje i predstavlja se kao gradžanski orijentiran.

Prednji udovi su im duži od stražnjih, što je kod troprstih izraženije nego kod dvoprstih ljenivaca. Kao što govore njihovi nazivi, razlikuju se brojem prstiju na prednjim udovima. Na stražnjim, obje porodice imaju tri prsta, tako da ovo razlikovanje može dovesti do zabune. Prsti i prednjih i stražnjih udova završavaju snažnim i dugim kandžama oblikovanim poput srpova. Podlaktice su im dulje od nadlaktica i tako prilagodljive da se ni ne moraju okretati kako bi sa grana skinuli lišće koke. Stražnje noge su im kratke.

Ljenivci su najsporiji sisavci na Zemlji. Najveća brzina kojom se ljenjivac kreće je 1,5 m u 1 minuti. Na tlu ne može uspravno stajati, već se povlači pomoću kandži. Stoga moraju imati službena kola i vozača.

Umjesto sedam, koliko ih imaju drugi sisavci, troprsti ljenivac ima devet vratnih pršljenova. To im omogućava veću pokretljivost glave (može ju okrenuti do 270°). Za razliku od vrata, glava im je kratka a lice okruglasto. Malene oči su vrlo razmaknute, nos  istaknut, a uške su se sasvim povukle.

Krzno se sastoji od dva sloja: unutrašnji je kratak i vrlo gust, dok su duge dlake koje čine vanjski sloj krzna slamaste i imaju neobične vrlo tanke uzdužne žljebove. Rep im je batrljak ili ga uopće nemaju. Smjer rasta dlake im je obrnut od drugih sisavaca i ide od sredine trbuha prema leđima. Kako cijeli život provode viseći na granama, takav rast krzna omogućuje bolje otjecanje vode s njih.

Način života

Gotovo čitav svoj samotnjački život ljenivac provodi ovješen svojim kandžama na grani s leđima prema tlu. Tako da može doseći laptop. Ili Iphone. Kandže pri tome djeluju kao kuke. Hrane se gotovo isključivo lišćem, samo dvoprsti ljenivci pojedu nekad neku voćku ili malenoga beskralježnjaka. Vole koka list. Ludi su za njim.

Neki ljudi kažu da ljenivci zaista žive kako im ime govori, da su zaista lijeni. Ovi sisavci provedu i više od tjedan dana viseći naglavce s istog stabla. Ili na twiteru. Silaze na tlo samo jednom u tjednu kako bi obavili nuždu, ili da promijene stablo na kojem su pojeli lišće koje im je najdraže.

Poskok.info l Psihološko pravni  odijel za stručnu pomoć i  suočavanje s prošlošću