Doista on je predsjednički kandidat. A njegovi ljudi koristili su zarobljenike za prisilni rad. Koristili su ih kao živi štit. Neki su prostrijeljeni dok su kopali rovove. On nikada nije zbog tog optužen. Doista sramotno je danas u 2018-oj godini dok se vozimo kroz Mostar, posebno je to bolno za obitelji koje su žrtve njegovog izrabljivanja, gledati njegovo lice na plakatima. Izrabljivač, koji je kršeći Ženevske konvencije koristio kao robove ljude, koji su bili druge nacionalnosti, samo zato što su bili druge nacionalnosti, za prisilni rad, na prvoj liniji fronte, kao živi štit.
I pored živih svjedoka, o tome, on nikada nije osuđen.
Tek Građanski savez , tek Emir Suljagić, hrabri čovjek kojem je nacionalno nebitno, i koji se bori da se rasvijetle ratne traume, tek on upozorava na to, kako je nedopustivo da u politici bude čovjek, koji je direktno ili indirektno utjecao na nesreće tih ljudi.
Ime tog predsjedničkog kandidata svi znate.
On je bio gospodar rata tog vremena. Zove se Sefer Halilović.
Tužno je da je samo Građanski savez zatražio da se ovoj temi više posveti BH javnost.
Vidimo kako građanska svijest polako jača i u Sarajevu.
Napomena: Tekst je ironičan. Nitko u Sarajevu nikada nije postavio pitanje moralnosti kandidature Sefera Halilovića niti pozvao Sud u BIH da ispita njegov utjecaj na stotine smrti u Konjicu. Poskok je u posjedu svjedočanstava niza osoba koje je vojska Sefera Halilovića koristila kao živi štit tijekom rata u Konjicu. Seferu građanske stranke iz Sarajeva ne prijete tužbama. Njegova kandidatura je neupitna. On je heroj kod Gradžana. I to je to građansko, to je ta građanska kultura kojoj bi mi trebali vjerovati.