Salopeka oteli nekoliko sati prije nego je trebao sjesti u avion i vratiti se kući

Neopisiva tuga, jezivo iščekivanje i muk vladali su jučer Vrpoljem, selom Tomislava Salopeka. Pred njegovu kuću cijelo su popodne pristizali prijatelji i rođaci.
– Čitamo vijesti i čekamo…– vrte glavom.
Roditelji za naša posjeta nisu izlazili iz sobe. Shrvani su brigom i boli.
– Informacije iz Kaira dobivamo na kapaljku. Tomislavova supruga Nataša zove redovito, ali ni ona ne zna puno, pregovara se, razgovara – kazao  je obiteljski prijatelj koji pred Tomislavovim domom dočekuje brojne novinarske ekipe. Nije želio reći svoje ime.
I što znaju, ne usude se, dodaje, govoriti dok traje istraga i borba za spas njihova Tomislava, piše Večernji list.
– Otet je posljednji radni dan za tu francusku firmu u Egiptu. Išao je samo odnijeti nešto u tvrtku i trebao se zaputiti ravno na avion kući – ogorčen je. Salopekove mališane, sedmogodišnju djevojčicu  i dvogodišnjeg joj brata, maknuli su iz kuće, kako ne bi naslutili u kakvoj im je opasnosti otac.
Ni mještani ne govore rado o otmici, a još nevoljkije imenom i prezimenom.
– Sva su nam djeca vani, otišli su trbuhom za kruhom. Može se ova strahota sutra njima dogoditi – moli nas za razumijevanje obitelj Tomislavove sestre Zdenke H. I njihov  sin, Tomislavov šogor, kruh zarađuje u inozemstvu – bio je i u Libiji, vratio se nedavno iz Kurdistana.
– Sin se bori da prežive, sagrade kuću. Svi smo u velikom strahu. U kolapsu smo danima. Preostaje nam jedino da se molimo – kažu nam sestrini svekar i svekrva. Molitvena je zajednica organizirana u mjesnoj crkvi, vjernici će se ujediniti u molitvi u 17 sati. Svakih pet minuta internetske portale pregledava, kako kaže, i donačelnik Željko Lukačević, koji je sa zatočenim Slavoncem dijelio klupe u osnovnoj školi.
– Stalno se nadam nekoj dobroj vijesti. Ne mogu ni zamisliti kako je obitelji – govori. Vrpolje broji oko 1750 stanovnika, a posljednjih 15-ak godina suočava se s velikim iseljavanjima.
– Nema novih zapošljavanja, bavimo se uglavnom poljoprivredom. Radilo ih je dosta u “Đuri Đakoviću”, no znate na što je ta tvrtka spala u posljednjih deset, dvadeset godina – prikazuje donačelnik.
O Tomislavu i njegovoj obitelji, pak, svi govore u superlativima.
– Teško nam je svima. Ne daj Bože nikome, velika je to žalost. Ljudi idu da zarade, a vidi što se dogodi – odmahuju glavom.