“General Mihailović je igrao ključnu ulogu u spašavanju stotina savezničkih pilota tijekom Drugog svjetskog rata, a među njima je bilo i Amerikanaca. On i njegovi podređeni su pokazali nevjerojatnu hrabrost u zaštiti naših oborenih pilota tijekom operacije Halyard i vjerujem da trebamo u njegovu čast objaviti sve okolnosti njegove smrti. Amerikanci ne smiju zaboraviti hrabrost Srba, posebno generala Mihailovića, pokazanu tijekom Drugog svjetskog rata. Nadam se da ćemo zajedničkim snagama obrazovati buduće generacije Amerikanaca i Srba o našoj dugoj povijesti prijateljstva“, stoji u pismu objavljenom na portalu srpskog Telegrafa.
Službene američke statistike kažu da je od 1. siječnja do 15. listopada 1944. godine spašeno ukupno 1.152 pripadnika američkog ratnog zrakoplovstva, 795 su spasili partizani dok je 356 spašeno uz četničku pomoć. Miloslav Samardžić, vlasnik kragujevačkih novina Pogledi i jedan od glavnih pobornika rehabilitacije Draže Mihailovića, kazao je za Kurir da objava dokumenata ima smisla. Grob četničkog vođe nikad nije pronađen nakon strijeljanja, a kao moguće lokacije se spominju beogradska Ada i Bijeli dvor, nekadašnja kraljevska rezidencija.
“Informaciju da je Draža sahranjen blizu crkve u okviru kompleksa Bijelog dvora dobili smo iz više izvora i ja sam ja prenio pokojnom Draganu Vlahoviću, u to vrijeme članu komisije za istraživanje okolnosti Dražine smrti”, rekao je Samardžić.
“Dao sam mu i originalnu fotografiju mrtvog Draže, Ranković je osobno tražio da se uništi čak i negativ te fotografije. Svjedočenje Petra Mićića, cimera i prijatelja suca Mihajla Đorđevića o Mihailovićevom smaknuću i pokopu ćemo emitirati tijekom jeseni u dokumentarnom filmu ‘Draža Mihailović'”, nastavio je Samardžić.
Dražino pomaganje su Amerikanci toliko cijenili da je 1948., za mandata predsjednika Harrya Trumana, Mihailović posthumno odlikovan medaljom Legije časti i to najvišeg reda. Odlikovanje je dodijeljeno u tajnosti, a sve do 1966. su Amerikanci skrivali to odlikovanje kako ne bi razljutili Tita i riskirali jugoslavensko zbližavanje sa Sovjetskim savezom. Zanimljivo je da su se tako među odlikovanima našli brojni sovjetski časnici, pa čak i legendarni Georgij Žukov, britanski zapovjednici i među svima njima Draža Mihailović.
Zanimljivo je da Poevo pismo donekle koincidira s objavama po srpskim medijima da je tijekom suđenja jugoslavenska obavještajna služba koristila “lažnog Dražu”. Takvu teoriju je Samardžiću ispričala Zagorka Vasić, četnička špijunka u Beogradu tijekom Drugog svjetskog rata.
“Zagorka je krajem 1945. godine, odnosno početkom 1946. godine, kao obavještajac generala Miodraga Damjanovića, zapovjednika četnika u logoru Eboli u Italiji, dobila zadatak da ode u Jugoslaviju, pronađe Dražu i uvjeri ga da emigrira. Uspjela ga je pronaći, međutim, Mihailović nije htio bježati iz zemlje“, kaže Samardžić.
Draža je u međuvremenu uhićen, a ostaci četničkih obavještajnih službi su pokušavali organizirati akciju spašavanja, ali je taj pokušaj spriječen u posljednjem trenutku. “Da bi spriječili bilo kakvu akciju, nove vlasti su aktivirale lažnog Dražu, maskiranog, s bradom i naočalama. Svake večeri bi ga vodili u Đušinu, zatvor Ozne, a odatle ujutro na suđenje. Za to vrijeme je pravi Draža bio smješten na 30 metara od Doma garde na Topčideru, gdje je održavano suđenje u podzemnom skloništu. Tu je i ubijen, a tijelo je prebačeno na gornju stranu dvorskog kompleksa i sahranjeno blizu crkve”, tvrdi Samardžić.
“Jedino dostignuće Komisije bilo je raskrinkavanje udbaške podmetačine da je Draža sahranjen na Adi, ali nije smogla snage da ide do kraja. Zato ima smisla inicijativa kongresmena Poa. Treba istražiti dvorski kompleks i uraditi ekshumaciju i DNK analizu”, zaključio je Samardžić.