Ranije ovog tjedna je američki veleposlanik u Berlinu, Richard Grenell, pozvao njemačku vladu da prestane podržavati plinovod “Sjeverni tok 2” koji je već u izgradnji.
“Projekt je očigledan pokušaj ruske vlade da ojača položaj vežući energijom američke europske saveznike i partnere, dok u isto vrijeme nastavlja kampanju za potkopavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine”, piše Grenell za Rheinische Post.
“Kroz plinovod koji vodi izravno povezuje Rusiju s Njemačkom kroz Baltičko more Moskva će povećati svoj utjecaj na Europu, a Rusija će uzimati milijarde eura koje ruska vlada nastaviti koristiti za svoju destabilizirajuću vanjsku politiku i podršku sve agresivnijem stavu prema istočnom krilu NATO saveza”, piše američki veleposlanik u Berlinu u kolumni za njemački list.
“Iako je Njemačka naporno radila kako bi se napetosti između Rusije i Ukrajine smanjile diplomatskim putem, sada je Berlin u jedinstvenom položaju da potvrdi svoj politički i ekonomski utjecaj i Rusiju prisili da preuzme odgovornost za svoje postupke”, zaključuje Richard Grenell.
Američka histerija se nastavlja
Ovoj histeričnoj kampanji se jučer pridružio The New York Post, koji piše da će Europa zbog njemačke politike de facto pasti pod kontrolu Rusije, što će staviti Sjedinjene Države u ranjivu poziciju. Autor članka, Stephen Blank, viši istraživač u Institutu za vanjskopolitičke studije u članku za The New York Post, istodobno poziva Njemačku i Francusku da pokrenu europsku energetsku revoluciju koja će joj omogućiti da postane neovisna o ruskim energetskim resursima.
“Europska energetska sigurnost nije hitno pitanje za većinu Amerikanaca, ali bi trebalo biti”, kaže Stephen Blank, koji vjeruje “da ako Europa ne stvori zapadni front protiv ruske agresije i kroz energetsku dominaciju padne pod nadzor Kremlja, tada će i Sjedinjene Države postati ranjive”.
“Već sedam godina ruski predsjednik Vladimir Putin to postiže izgradnjom plinovoda Sjeverni tok 2 i blizu je uspjeha, jer Njemačka svoje energetske potrebe stavlja iznad sigurnosti Zapada”, piše Blank.
On vjeruje da je činjenica da Sjeverni tok 2 zaobilazi tradicionalne rute isporuke ruskog plina u Europu preko Ukrajine i Poljske opasna iz dva razloga.
“Prvo, to će omogućiti Kremlju da proširi svoj utjecaj u Europi, budući da zemlje koje ovise o drugim državama, posebno o tako neprijateljskim, imaju ograničene mogućnosti za vođenje vlastitog vanjskopolitičkog kursa. Drugo, “Sjeverni tok 2″ će odsjeći Ukrajinu, Poljsku i druge države srednje i istočne Europe, a Kijev će izgubiti sposobnost primanja tranzitnih dobitaka i vršenja pritiska na Rusiju”, tvrdi američki stručnjak.
“Zato se protivljenje projektu povećava i u Sjedinjenim Državama i EU, gdje se protiv njega donose rezolucije. Međutim, Berlinu na to ne obraća pažnju i Nijemci vjeruju da će kroz dogovor s Rusijom moći vršiti politički utjecaj na Moskvu”, nastavlja Stephen Blank.
Blank ide tako daleko da tvrdi kako sada Berlin očajnički pokušava opravdati korumpirani učinak ruskog novca. Istodobno, Rusija nastoji vršiti utjecaj ne samo kroz uvoz plina u Njemačku, nego i na njegovu distribuciju.
Putin želi i Hrvatsku
“Putin traži druge načine za postizanje energetske dominacije na kontinentu, posebice kroz Hrvatsku”, upozorava Blank i tvrdi da ulaskom u hrvatsko tržište plina kasnije može dovesti do potpune ruske kontrole nad europskom energijom.
Međutim, Rusija nije jedini izvor energetskih resursa za zemlje EU. Primjerice, sama Njemačka ima vrlo impresivne rezerve plina iz škriljca, toliko da su dovoljne da zadovolje domaće potrebe do kraja stoljeća. Njemačka i Francuska moraju stati na čelo energetske revolucije. S nuklearnom energijom, obnovljivom energijom i američkim prirodnim plinom Europa može postati neovisna za nekoliko godina”, piše Blank u svom članku za The New York Post.
Prema njegovim riječima, Europa u tom pogledu mora nadmudriti Rusiju.
Fijasko terminala LNG Krk
U tom kontekstu podsjetimo na nedavnu posjetu američkog podtajnika za energetiku Hrvatskoj, Mađarskoj i Češkoj, Francisa Fannona, koji se zalagao za što bržu izgradnju LNG terminala Krk, koji je ovih dana na inicijalnoj ponudi doživio fijasko, a da nije ni izgrađen.
Naime, pokazan je interes za obvezujući zakup za samo 520 milijuna kubika plina godišnje od ukupno 2,6 milijardi, te jednu uvjetnu ponudu za neobvezujući zakup kapaciteta 300 milijuna kubika. Ponudu za 400 milijuna kubika je dao HEP, za 100 milijuna kubika INA, dok su uvjetnih, neobvezujućih 300 milijuna ponudili Mađari, koja je protumačena više kao simbolična poruka Hrvatskoj, nego kao stvarni interes za poslovanje.
Dakle, SAD ne samo da ne mogu realizirati projekt LNG na Krku, koji će se morati preispitati, nego nemaju što kome ponuditi, posebice ne Nijemcima. Stoga igraju na kartu kolektivne sigurnosti zbog ruske ugroze, koja očito ne daje željene rezultate.