Published On: Tue, Sep 23rd, 2014

PUTOVIMA SVILE: S kim se to Kemal Čaušević dogovorio?

Uvoz tekstila iz Turske je dugo godina bio najunosniji biznis u Bosni. Na drugom mjestu je bio uvoz tekstila iz Kine. Na trećem opet uvoz tekstila iz neke druge zemlje. Biznis koji se davno zametnuo na štandovima Arizone proširio se do neslućenih granica i premrežio je kompletnu bošnjačku političku elitu.

Princip carinjenja tekstila po težini i uz minimalne carinske tarife stvorio je ogromne prihode uvoznicima i prostor za manipulaciju njihovim političkim pokroviteljima.

Nekoliko suprotstavljenih uvozničkih lobija već se par godine obračunavaju  međusobnim prokazivanjem i podmetanjima, što medijskim a što bombaškim.

Kada su ove godine pripadnici SIPA-e uhitili bivšeg direktora Uprave za neizravno oporezivanja BiH Kemala Čauševića u javnost su počele dospijevati informacije o razmjerima carinskih utaja, i to uglavnom na uvozu tekstilne robe.

Anes Sadiković, poznatiji kao “kralj tekstila” nakon uhićenja je priznao kako je Kemalu Čauševiću dao mito i to u iznosu od tri milijuna maraka. 

Za Sadikovića se saznalo kada je uhićen u rujnu 2012., kada su mediji objavili kako su Sadiković i njegovi bliski rođaci proteklih godina uvezli robu u vrijednosti od nekoliko milijardi KM, te carinskim malverzacijama oštetili proračun BiH za astronomskih 300 milijuna KM. Umjesto da se uđe u trag novcu koji vodi do vrhova bošnjačke politike pristupilo se oprobanom receptu spašavanja Kemala Čauševića uz zamjenu za suradnju.

Navodno je Čauševiću obećan status suradnika tužiteljstva u zamjenu za svjedočenje i usmjeravanje istrage prema izborno-političkim potrebama Bakira Izetbegovića. Činjenica da je tužitelj u ovom slučaju Dubravko Čampara, kojega su novinari Avaza često povezivali s Bakirom Izetbegovićem, ide u prilog ovim sumnjama.

Ukoliko „suradnja“ Kemala Čauševića i tužitelja Čampare rezultira već viđenim scenarijem u kojem su krivi „neki Srbi, neki Hrvati i bošnjački politički suparnici porodice Izetbegović“ (slučaj Leutar) postati će jasno da je još jedan izgledan obračun s kriminalom završio kao izborno oružje bošnjačkog  političko-pravosudnog  establishmenta.

Istraživački tim PoskokOnline