Published On: Pon, ožu 24th, 2014

‘Rodijački kapitalizam’ preuzima svijet

Utjecajni političko-gospodarski tjednik The Economist naslovnicu svojeg najnovijeg broja posvetio je ‘Usponu rodijačkog kapitalizma’ (‘crony capitalism’) upozoravajući na ogromnu opasnost povezivanja političkih i ekonomskih elita koja uništava fer konkurenciju slobodnog tržišta

Kada se londonski The Economist, ključni medij prosvijećenog (neo)liberalnog kapitalizma, oglasi s upozorenjem u vezi ‘kapitalista koji ugrožavaju kapitalizam’, jasno je da je riječ o velikoj opasnosti. U ovom slučaju novu ugrozu globalne ekonomije i slobodnog tržišta ne ugrožavaju sindikati, ni ljudskopravaški aktivisti, nije riječ ni o marksistima koji žele uvesti državno planiranje ekonomske aktivnosti, nego o bogatim i moćnim kapitalistima koji su do te pozicije došli zahvaljujući onome što se kod nas naziva ‘rodijački kapitalizam’. ‘Crony capitalism‘ definira se kao gospodarstvo u kojemu poslovni uspjeh ovisi o bliskim vezama vladajućih političara i poduzetnika, objašnjava u velikom članku The Economist.
Rezultat toga su tajkuni kakve poznaje i Hrvatska, dok se drugdje nazivaju oligarsi, pa The Economist navodi primjer povezanosti ukrajinskog milijardera Rinata Ahmetova i protjeranog predsjednikaViktora Janukoviča. Rodijački kapitalizam je zavladao i u Turskoj pod vlašću Recepa Tayipa Erdogana, dok su se građanske slobode smanjile. I Kina uviđa probleme političke korupcije i nepotizma, pa je Politbiro pokrenuo veliku kampanju progona – 182 tisuće javnih službenika je u 2012. godini kažnjeno zbog korupcije, što je 40 tisuća više u odnosu na prethodnu godinu.
The Economist zato poziva vlade da ‘bolje reguliraju tržište i slome veze između biznisa i politike’, a kao pozitivni primjeri navode se potezi Kine i meksičkog predsjednika Enriquea Nieta da razbije medijske i telekomunikacijske kartele u svojoj zemlji. U Meksiku je na takvom poslovanju svoje bogatstvo dobio Carlos Slim, uz Billa Gatesa i Warrena Buffeta jedan od najbogatijih ljudi na svijetu.
Indija se pak bori s korupcijom i mitom na svakoj razini državne administracije, što počinje ozbiljno ugrožavati njen impresivan ekonomski rast postignut u proteklom desetljeću. Problem je i što se rodijački kapitalizam često širi u tzv. rentijerskim industrijama, dakle ne u inovativnom poduzetništvu. Prema The Economistu, rastuća tržišta – gdje je naročito raširen rodijački kapitalizam – trebaju ‘svoje verzije Franklina Delana Roosevelta’, dakle borca protiv monopola, koji se nije plašio u kampanji reći kako je sretan zbog mržnje koju za njega gaje tajkuni njegove ere.
Prema istraživanju The Economista, najviše rodijačkog kapitalizma ima u Hong Kongu, a slijede Rusija, Malezija, Ukrajina, Singapur, Filipini, Meksiko, Tajvan, dok je deveta Indija, a deseta Indonezija. Prva europska zemlja na listi je Velika Britanija na 15. mjestu, dok je SAD dva mjesta iza. Od europskih zemalja tu su još Poljska (18), Francuska (20) i Njemačka (23). Potonja je naročito poznata po tzv. amigo-aferama u Bavarskoj, gdje je standardna praksa zapošljavanje rodbine i prijatelja u javnoj službi kada se dođe na neku funkciju.
Rastuća tržišta se sada nalaze u situaciji sličnoj kakva je bila u SAD-u početkom 20. stoljeća, kada su bogati industrijalci indirektno upravljali državnom ekonomskom politikom. Kako bi izračunao utjecaj rodijačkog kapitalizma na državnu ekonomiju, The Economist je kombinirao podatke o imovini multimilijardera u odnosu na BDP i industrije koje su rentijerske, oslanjajući se na rad ekonomistaRuchir Sharma iz Morgan Stanleya te Aditija Gandhija i Michaela Waltona iz Centra za politička istraživanja iz New Delhija. Naročita pozornost obratila se i na bankarsku industriju koja je podložna i rentijerstvu i rodijačkom kapitalizmu, što se i u Hrvatskoj zna po aferi oko Hypo banke, u kojoj je osuđen i bivši premijer Ivo Sanader.