Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik očekivano nije otišao na Strateški forum Bled u Republici Sloveniji na kojem se razgovara o budućnosti Evrope. Iako se pravda činjenicom da će tamo biti visoki predstavnik Christian Schmidt čiji legitimitet osporava Dodik je ustvari pokazao da ga ne interesuje Evropa. Sumanuta je to politika kojom Milorad Dodik sam sebe sve više gura u izolaciju, ali posljedice osjećaju svi građani BiH.
Svakako Dodik ima pravo da bira vlastiti politički pravac, ali nema pravo da kao taoca drži cijelu državu. U tome ga trenutno objektivno može jedino efikasno spriječiti visoki predstavnik u BiH primjenom bonskih ovlasti i njegovom smjenom, a pomogle bi i sankcije EU. Takav zahtjev Schmidtu je javno isporučio akademik Slavo Kukić jasno istaknuvši da bi se time riješio remetilački faktor u BiH. Ono što je problem slični zahtjevi bar za sada su izostali od drugih intelektualaca, nevladinog sektora, ali i političkih partija.
Civilizacijski, dobronamjerno za BiH i patriotski bilo bi dobro zatrpati OHR zahtjevima za smjenu Milorada Dodika. Naravno svaki od njih bi morao imati adekvatno obrazloženje u kojem ne bi trebalo biti teško nabrojati potrebnu argumentaciju. Naravno, nije izvjesno da bi takav čin dao očekivani rezultat, ali sigurno bi stvorio pritisak neophodan da BiH ne dobije novog „dobro plaćenog spavača“ međunarodne zajednice u BiH.
Evropske institucije mnogo polažu na razvoj građanskog aktivizma, a zahtjevi za smjenu Dodika bi bili upravo to. Predstavnici nevladinih organizacija i inetelektualci u BiH konačno bi trebali izaći iz zone komfora i istinski se uključiti u društveno-političke procese, a da iza toga ne stoje izdašne donacije. Od svakog projekta trebala bi biti važnija država, a Dodik je odavno prešao crvenu liniju.
Tišinu iz BiH zato pokriva sve veća galama iz susjedne Srbije gdje su najglasniji predsjednik Aleksandar Vučić i ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin. Preko Drine stižu prijeteće poruke da bi smjenom Dodika bio ugrožen mir u BiH, ali i regionu. Istina, to može biti i dio lukave strategije susjeda da pod krinkom brige o zaštiti Srba u BiH ipak žrtvuju Milorada Dodika pravdajući se kasnije da je narod ipak važniji od jednog čovjeka i da Srbija mora štititi svoje interese, a što je Vučić već javno izrekao. Bez obzira na to, opasna je uspavanost u BIH gdje njene „patriote“ puštaju da o sudbini njihove države više govore oni koji su devedesetih pokazali pravo lice.
Vrijeme je da na čistac izvedemo i eventualnu licemjernost predstavnika međunarodne zajednice u BiH na koju su prije svega ukazivali potezi šefa Delegacije EU u BiH. Kada su napokon oko priče o izmjenama Izbornog zakona u BiH u razgovore uključili i predstavnike civilnog društva i proces vratili u institucije bilo bi opasno da novi visoki predstavnik o sudbini BiH krene raspravljati samo sa liderima nacionalnih stranaka. Bio bi to veliki korak unazad i zato je važno da se OHR-u jasno stavi do znanja da i mimo politike postoji snaga koja je zainteresovana za budućnost BiH.
Zahtjevi bi trebali dolaziti i iz RS – a jer Dodik postaje sve opasniji i za njenu sudbinu, a posebna priča su građani koji su tek instrument jedne destruktivne politike koja za cilj ima samo zaštitu vlastitog bogatstva. Dok se on voza helikopterom narod će sve teže da živi, jer će vraćati kredite kojima prikriva stvarno stanje u ovom entitetu. Zakon o zabrani negiranja genocida djeluje, djelovaće i druge mjere međunarodne zajednice. Izbor je na građanima i opoziciji hoće li i dalje biti spremni da plaćaju cehove vlasti. S druge strane i OHR je na prekretnici jer bez adekvatne reakcije sami daju smisao sve češćim zahtjevima Milorada Dodika za njegovo zatvaranje.
Ernad Metaj l patria.ba
wpDiscuz
