Iako je Wilders deklarirani gej i liberal njegovi antiuseljenički i antiturski stavovi priskrbili su mu imidž desničara, premda on nastupa u svojoj ksenofobiji s pozicije radikalnog ljevičara. Doista, što to ima u političkom svjetonazoru šjor Wildersa desno? Prezire tradicionalne svjetonazore, zalaže se za slobodnu trgovinu, Nizozemsku vidi kao najliberalnije društvo Europe i smeta mu da se u ime tolerancije tolerira netolerancija. Prijeti Turskoj da nikada , s takvim klerikalnim i primitivnim svjetonazorom neće ući u EU i stoga je eto desničar. Jer poručuje diktatoru da diktature neće u EU.
Wilders je dobar primjer kako se na Balkanu i najljevlji radikal preko noći pretvori u desničara ako njegovi stavovi nisu u skladu sa saudijskim kapitalom.
Saudijski mediji u Bosni ga stoga zovu populistom.
Od Čede Jovanovića Wilders se razlikuje tek po tome što Čedo nije javno demonstrirao ksenofobiju kao Wilders. No da Beograđanima netko uskrati pravo na satiru, u ime suživota i prilagođavanje na tradicionalni kod milijuna novih doseljenika bi li Čedo ostao tako tih po tom pitanju, da ga netko prisili da mora da pazi što da priča u javnosti? Čedo dakle ostaje ljevičar. I on je super. Za razliku od WIldersa nije se zamjerio s muslimanima a podržava nezavisno Kosovo. “Naše Kosovo”.
Kao takav još uvijek je iskoristiv za nacionalistički projekt kojem treba lijevi maneken na fotkama nacionalističkih sandžačkih skupova.
Marine Le Penova je slična Wildersu po pitanju ksenofobije no njena ksenofobija izbija ne iz njenih vrijednosnih pogleda na svijet nego iz prostog i uskog nacionalizma. Ona je dakle neupitni nacionalšovinist i vođa krajnje desnice u Franzuca. Parole su joj Francuska Franzuzima. Između EU i Francuske biram Francusku. Manjine neće određivat put Francuske niti će nam Brusel određivati što ćemo i gdje ćemo. Zvuči li vam poznato? Ovo su sve parole jedne stranke u BIH. Koja ni u ludili neće Le Penovu pozvati na svoj izborni skup. Ne zato jer ne kopiraju njene nacionalističke obrasce ,nego zato što bi sjesti s njom u istu klupu bilo loše za imidž koji se uporno gradi na N1 i RSE. Lakše je naime sjediti i s deklariranim ustašama i HSP-a ili deklariranim lopovom Lijanovićem, jer su dovoljno nebitni, nego sa predsjednicom stranke koju u potpunosti kopiraš.
Dakle od ovo troje političara, kome najviše liči naša mlada nacionalistička tv zvijezda Reuf Cvetković? Wildersa ignorira, jer on mrzi muslimane, Čedu koristi jer Čedo je faca i ima imidž liberala a Le Penovoj se potajno divi, dok će ju javno pljuvati.
Reuf Cvetković nije gej. Nije niti liberal. Sa klerikalnim ne ulazi u sukobe kao što ulazi Čedo. Ne bije boj za prava manjih zajednica u Srbiji kao što to radi Čedo. Reuf je naime u BIH na strani najvećeg nacionalizma. Kako je Čedi prodao priču o sličnosti njihovih programa malo kome je jasno. No navodno otkada je savjetnik , stranke, i budžetski uživatelj bijelog, posjetio Beograd, na istoj su liniji.
Premda Le Reuf vodi navodnu građansku stranku, ta stranka se bavi isključivo bošnjačkim nacionalnim pitanjem. Po Le Reufu Bosna pripada Bošnjacima. Između EU i Bosne, on bira Bosnu. Ne smetaju mu Arapi koji se doseljavaju, niti njihov kulturni kod jer arapsko će ojačati Francusko. Pardon bošnjačko. I tu je jedna od rijetkih točaka razlaza Le Reufa i Le Penove. Jer Le Penova smatra da Arapi razaraju francuski kulturni kod dok Le Reuf smatra da arapi jačaju bošnjački kulturni kod. Što je malo čudno. Budući da su Bošnjaci naš domicilni slavenski narod. I zato na kraju ostaje sao Čedo kao uzor Le Garibima.
Čedo je potreban tek na razini ukrasa na fotografiji, da raja ne skuži kako Le Garibi zapravo žele savez s četničkim politikama, sa Šešeljevcima i Mladićevcima i političarima tih stranaka, a sve kako bi preko tih veza u Beogradu stvorio oporbu Dodiku. Jer prijetnja Bosni nisu četnici, koji pod ucjenama postaju sve kooperativniji nego Dodik od Moskve. Sankconisani Dodik.
Zato su Le Reufova pljuckanja po Le Penovoj, Yobbiku i krajnjim desnicama u Europi, te poredba HDZ-a s njima tek mimikrija. Napad kao sistem najbolje obrane u BIH. Da stranci ne skuže tko je jedini i stvarni Yobbik u BIH, da ne skuže tko javno zagovara ugradnju hegemonije kao ustavne prakse u BIH.
Naime bošnjački Yobbik, bošnjačka Pegida i bošnjačka Le Pen, sve se to sastalo u liku i djelu Reufa Cvetkovića. Je li uzrok traumatično djetinjstvo ili čisto poriv, da se strašenjem vlastitog naroda osigura još koja budžeska godina bez konkretnog rada nije poznato no Garibi Sandžaka najdesnija su danas politička opcija u BIH. HDZ, kojego sotoniziraju za njih je tek mali, usamljeni, subverzivni, lijevi slobodarski, antifašistički pokret najmanjeg sina i sutvorca Bosne i Hercegovine – hrvatskog naroda u BIH.
Po Le Reufu ne postoji hrvatsko pitanje u BIH. Pa ni srpsko. Jer Bosna pripada Bosancima. A za pravog Bosanca Srba i Hrvata ionako nema u BIH. Prema izjavi Alijinog diplomate Tunje, oca svih gariba u BIH, koji je u Londri predstavljao i narode koje je negirao, to su tek bosanski katolici i pravoslavci. Iz Hercegovine.
Le Reuf između Europe i Bosne on bira Bosnu, makar Bosnu u zagrljaju s četnicima ako će taj zagrljaj omogućiti bismilah antifašizam na 51% BIH, pokoravanje hercegbosanskih ostataka, i u konačnici okretanje cijevi na Banja Luku.
Iako svi znamo da se radi o fašizmu i fašisti koji je fašiste doveo na vlast 2010-e u Vladu Platforme i koji se ne boji javno iznijeti fašističku tezu da pitanje konstitutivnosti treba izbaciti iz Ustava, da su prava tog naroa povlastice, i da je rat zauvijek odredio koliko tko smije imati prava u FBIH. Nikako u RS-u. Jer tamo se rezultati rata neće priznati.
Lažemo. Ne znaju svi. Recimo međunarodna zajednica nema pojma da sufinanciraju posljednji fašizam Europe. Onaj koji tvrdi da političko pravo ovisi o broju nekog naroda. Makar taj broj, umanjeni, jeste broj koji je nastao protjerivanjem , logorima i ubojstvima. Tako se prava Bošnjaka u Stocu i Mostaru brane tezom da se rezultati rata ne smiju priznati dok se gaženje prava Hrvata u FBIH brani tezom da je Hrvata naprosto premalo i da imaju previše prava. Što papagaji onda ponavljaju.
Tako se onda Hrvate u bošnjačkim kantonima preglasava, a kad HDZ predloži izborni model koji bi osigurao legitimnost predstavljanja, plače se javno , i postavlja pitanje, zar će glas onih Hrvata, koje mi Reufovci redovno preglasavamo, vrijediti manje. Dakle posve je u redu kada glas Hrvata, dok ga preglasava Le Reuf, vrijedi manje. No nije u redu ako bi se Hrvati organizirali tako da bi izbornim modelom bila osigurana izborna praksa koja bi to onemogućila. Onda se to naziva hercegovačkim šovinizmom nad sarajevskim Hrvatima. Nad čijim pravom je zabrinut tko? Onaj tko ih je svo ovo vrijeme preglasavao. Le Reuf.
Kada bi se u EU pojavio političar koji bi tražio, da se ratno djelovanje uknjiži u Ustav na način da se zajednicama koje su pobijene i protjerane u prošlim ratovima, onako kako to traži Reuf kada traži dokinuće prava manjia sukladno ratnim ciljevima najbolje vojske, takav političar u EU bi doživio progon. U BIH ga primi Ferguson. I tko sve ne. Osim Rusa koji su ga prokontali.
No Reuf Cvetković još uvijek uspijeva biti gost na N1 Tv. CNN TV. Onoj koja vrišti na Le Penovu, Trumpa itd.
Premda nam još nitko nije pojasnio,u čemu se točno Reuf i njegov savjetnik, žderač belog, leba, državnog, razlikuju od njih? Osim što su njih dva zidove prema drugačijem odavno podigli. I što oni ne dižu zidove prema muslimanima nego prema Srbima i Hrvatima. No zidovi su zidovi.
Ako tome dodamo podatak da je Ivana Cvetković stvarna ambasadorica SAD-a u BIH koja po Washingtonu brifira Amerikance kako su sankcije Dodiku super, još samo da se daju Čoviću , Bakiru i Ivaniću, onda je jasnije i kako to da proglasi Sandžačk doseljeničke zajednice u BIH ponedjeljkom izlaze u javnost a utorkom postaju službeni statementi Najdraže ambasade. Proglas koji potom prvi objavi Bakir Alispahić s američke crne liste. Onda je jasnije i kako je Kaplan nakon što je pretukao par ljudi u Stocu gost na izbornoj noći u toj istoj ambasadi. Nema gđa. Cormack s tim ništa. Ona ga ionako nije pozvala. I ona, neka se ne ljuti, al kao da odavno ne upravlja ovom zgradom. Jer da upravlja, slučaj Hadžijahić se ne bi dogodio, niti bi lokalni sarajevki nacionalisti mogli trgovati optužnicama eksploatacijom američkog ugleda.
I kada se sve to javno zna, slušati nezavisne hrvatske i bošnjačke i srpske intelektualce, koji našeg Le Pena,to malo graktalo od Sandžaka, nazivaju ljevičarem, postaje naprosto tužno. Jako tužno.
No kako nam je sve u državi tužno što ne bi bila i intelektulna scena. Premda, vjerovati da je iz BIH sve otišlo, a ostali intelektualci, ne ide. Ovo je zemlja laži. Lažnog svega. Pa tako i lažnih intelektualaca. Plagijati su omen.
Poskok.info
wpDiscuz