Reporteri ‘Slobodne‘ provjerili kako u Neumu dišu zadnje ljeto prije otvaranja mosta ‘Pelješac‘: ‘Ma šta bi se bojali… Čak je i Mamić htio tu kupit kuću, al je odust‘o kad je vidio da smo svi mi hajdukovci!‘

Hoće li Neum nakon otvaranja mosta “Pelješac” biti zaboravljen, hoće li ga snaći (anti)privredni udar i “desetkovati” ionako malobrojna radna mjesta? Vraga!

Ako pitate Neumljane, njihova će općina – jer Neum nema status grada, nego općine – rasterećenjem lokalne prometnice čak doživjeti prosperitet!

Sezona u Neumu tek se, uvjerili smo se tijekom našeg boravka, zahuktava. Temperature su izuzetno visoke, zrak je vruć, plaže praznjikave, a more ugodno toplo i čisto kao suza zahvaljujući ispusnom kolektoru koji je spasio infrastrukturu taman koju godinu uoči propasti bivše države. Juga je otišla u ropotarnicu povijesti, no kolektor je ostao, kao i dvadesetak kilometara najkraće obale na Jadranu, one u portfelju Bosne i Hercegovine, s općinom Neum kao njezinim najblistavijim turističkim biserom.

Nestaje ‘drumska činjenica’

Općinom koju smo svi mi tijekom prohujalih desetljeća itekako dobro upoznali zbog činjenice da smo je morali “pregaziti” e da bismo se dokopali Dubrovnika, odnosno južnih dijelova hrvatskog priobalja. Ta će se okolnost uskoro nepovratno promijeniti; Neum kao “drumska činjenica” više neće biti neizbježan, pleše svoje posljednje ljeto, nakon ovoga imat ćemo svakako više izbora želimo li putovati južnije, cestom. Ipak, neki gaje crne slutnje glede budućnosti voljene im obale BiH…

– Manje raje, manji profit! Nije dobro, ali lično me nije puno briga jer ne živim od turizma, nego od penzije – povjerava Tuzlak Sead Đulović (65), umirovljenik koji je iz srca Bosne došao na ljetovanje u – Hercegovinu; tu ima vlastiti apartman, pa uživa u povoljnom ljetu na moru.

– Radio sam ja i za splitski škver od 1989. do 1991. god’ne; šteta šta je zaratilo, a moglo je i kraće trajat sve to skupa. Vozio sam autobus, a živio u Dugom Ratu, putovo na poso u škver; privatnik sam bijo. Sad lagano na moru provedem koji mjesec, slabo iznajmljujem, samo svojima dadem. Uplatim na kladionici marku, to mi je rekreacija, umjesto cigara. Apartman mi je, nažalost, u Ulici Franje Tuđmana, nisam sretan šta se ulica po njemu zove, al šta ću. Sve je ovde fino, osim šta crkva dvaput na dan zvonom udara, brate mili, tri minute udara, ne staje! Inače sam koronu odbolovo, 32 dana u bolnici u Tuzli bijo. Zdravlje je najvažnije, pusti pare – dijeli svoj doživljaj s nama šjor Sead.

Sarajka Spomenka Stanišić (70) također je neumska poluturistkinja; svake godine dolazi na ljetovanje kod tetke.

– Ja, hrana mi ovdje košta isto ko u Sarajevu, kupim pa skuham za sebe i sina Mladena (34). On ima Downov sindrom, srce moje – govori nam gospođa Spomenka dok oboružana plažnim arsenalom sa sinom stubama pokraj hotela “Sunce” silazi ka plaži, rivi ili “korzu”, kako zovu priobalnu šetnicu u Neumu. Inače je umirovljena “sekretarica kod okružnog tužioca”, ima neveliku penziju – oko 400 maraka – ali financijski je pogura kći.

– Ona je ljekar opšte medicine, muž joj sudija. Bili su za vikend u Neumu s nama, a onda su produžili za Trogir. Imaju oni – ponosna je mama na kćer liječnicu i supruga joj.

U otvaranju mosta “Pelješac “Spomenka vidi dobru okolnost za one koji ljetuju slično kao ona.

– Joj, pa bit će nam lijepo, još manje gužve na plaži! Ranijih godina bila je gužva da te Bog sačuva, sve leđa u leđa. A sad – niko! Mladen (sin, nap. a.) i ja sami na plaži! Fino nam je, još kad bi on imo neki prihod; za njega imam samo “tuđu njegu” – povjerava umirovljenica iz Sarajeva pod žarkim suncem rivijere Neum.

Sve okolo skupo, ovdje jeftino

Benjamin Hodžić također je iz Sarajeva; vlasnik je privatnog transfera “Easy-rent”, i luksuznim kombijem Mercedes dovezao je delegaciju političara na skup u hotel “Sunce”. Nekoliko dana njihova boravka na Savezu općina i gradova FBiH iskoristit će Hodžić – za kupanje. Savršeno!

– Godišnje sam dva-tri puta u Neumu, i mogu vam reć da za njega nema straha dok je ovako fino, čisto i – jeftino. Kafu sam na Stradunu platio 50 kuna, ej! Kugla sladoleda dva evra! U Herceg Novom isto skupo, četri evra piva. Žara, brate! A ovdje u Neumu, u Vaporeu – tako se mjesto zove – platijo tri marke. Tučepi u aprilu isto koštaju puno manje nego u špici, ali to je nama sve skupo. Evo, u Dubrovniku kad dovezem transfer platim 120 evra zadržavanje petnest minuta kad sam delegaciju dovezo. Kažem ti, žara, nemoguće!

Neum je sve – zaneseno konstatira vozač pa s ručnikom oko vrata sretno odleluja na plažu…

Direktor visokokategornika “Sunce” je Luka Prkačin, i on također – treba li reći – “osunčano” gleda na Neum i most pred otvaranjem.

– Čuli smo da siromašniji stanovnici Bosne i Hercegovine ne mogu doći u Neum jer im je preskup, dok je onima imućnima nezanimljiv – kušamo prokušanog direktora.

– Ima istine; no naši su gosti većinom Francuzi, Skandinavci, Nijemci… Oni koji prepoznaju čari kvalitetnog, a povoljnog smještaja i dobru lokaciju Neuma, iz kojeg su podjednako blizu i Dubrovnik, i Mostar, na 70, odnosno 80 kilometara! Ne, neće most naškoditi, samo da nas ne snađe opet neka neprilika ko korona ili, eto, ovaj rat u Ukrajini koji je “udario” na predsezonu. Sad je već dobro, došli smo do 60 posto u odnosu na 2019. godinu u posezoni, to je očekivano. A dva udarna ljetna mjeseca smo puni – zadovoljno će susretljivi direktor “Sunca”.

Veli i da je u Neumu viđen jedan “specijalni gost”, ali na – jahti.

– Da, bio je Zdravko Mamić, na jahti s nekim društvom. Nije boravio u našem hotelu – navodi čelnik visokokategornika s najduljom tradicijom na bosanskohercegovačkoj rivijeri.

I prvi čovjek općine Neum, naime novoizabrani Dragan Jurković (stranka HDZ BiH), također je optimističan glede budućnosti općine kojoj je na čelu od zime 2021.

– Lani je bilo moje prvo ljeto ko načelniku, eto ovo je zadnje kojim se preko Neuma prolazi, ali nešto sitno bi mogli izgubiti samo objekti uz magistralu; to znači da Neum više neće biti mjesto tranzita, nego destinacija u koju se dolazi ciljano uživati, kupovati… Znate, strategiju turizma još treba brendirat, plažu ćemo proširit, fali nešto sadržaja za mlade, kol’ko znam, imamo samo jednu diskoteku na 25 hiljada ljudi, kol’ko ih ovde bude u sezoni; to je malo, pa mladi znaju tulumarit privatno, onda treba opet pazit na decibele…

Ali Neum je dobro pozicioniran, i puno pristupačniji cijenama već od Slanoga, a kamoli Dubrovnika! Da ne govorim o spomenicima kulture, imamo muzej-galeriju do župne crkve Gospe od Zdravlja, marijansko svetište u obližnjoj župi Hrasno, zavičajnu kuću Hutovo, ma svega ima! Da, imamo i kockarnicu. Striptiz-bar još ne – snalazi se dobro načelnik s našim bockanjem; nije Neum mjesto samo za vjerski turizam, ima tu prostora i za radosti profanog predznaka.

Pitamo ga je li on imao “čast” ugostiti najpoznatijeg hrvatskog bjegunca u BiH.

– Koliko mi je poznato, Mamić je htio ovdje kupit nekretninu, ali je odusto jer je Neum većinski grad hajdukovaca, okrenut je Hajduku. Torcida Neum je ovdje jaka; ja sam osobno dinamovac – smije se simpatični načelnik, 42-godišnji Jurković.

A prstaci?

Naposljetku, pitamo ga može li ponuda “zabranjenog voća” – prstaca – biti komparativna prednost Neuma u odnosu na susjedstvo, odnosno mamac za goste koji će zbog školjki “skrenuti drumom”.

– Eh, to vam je neka naša siva zona – meškolji se Jurković.

– Po jednom zakonu, zabranjuje se stavljanje u promet, a po drugome, nema zabrane izlova, ukratko, to se tumači kako kome odgovara. Meni osobno konzumacija prstaca ne odgovara jer zagovaram zaštitu okoliša, ali to je stvar osobnog moralnog stajališta – kaže naš sugovornik.

U hotelu je živo, muškarci u odijelima piju kave na terasi, političari razmjenjuju iskustva u ugodnom ambijentu; gore, uz cestu, promet je sredinom dana slab, a atmosfera u dućanima pomalo letargična. Mladić izlazi iz ljekarne pokraj cestovnog “trgovačkog centra” koji nudi “tekstil, prehranu, školjke”. Od svega navedenog, Nikola Butigan (34) iz Neuma, inače građevinski inženjer zaposlen u hrvatskoj firmi, kupio je – tablete u ljekarni.

– Nema straha za Neum, turisti će dolazit ovdje prespavat jer je jeftinije nego u Hrvatskoj, a ceste će prodisati – sažima neumski inženjer s diplomom – splitskog fakulteta.

Jedan muškarac sjedi u caffe baru “Italia” u Neumu, ali samo naizgled besposlen.

– Kad sam prije 20 godina otvorio automehaničarski servis ovdje, uz kafić, stalno su auta stajala zbog kvarova, bilo je puno posla oko brzih popravaka – prisjeća se Milan Matuško (50), vlasnik servisa i kafića “Italia” u Neumu.

– Sad su auta novija pa se manje kvare, ali zarađujemo više! To je zato jer ljudi dolaze na redovan servis, pripremu auta za tehnički, usput popiju kafu i tako. Neum živi od mjesta, a ne od turista; barem ovaj uz cestu, kojega je poznajem. Vidite da se otvara i autopraonica ispred mene; to je dobar znak. Prije su nas kolone davile, od Albanaca ljeti nisi mogo živit, kad krenu preko granice. Ja bih jedva na poso došo. Inače se mi ovdje svi poznajemo: Dubrovnik, Orebić, Neum, svi smo blizu, išli smo u iste škole i tako. Ja sam u Dubrovnik u školu išo. A most; jedva čekam da dođe! – klikće Matuško. Pitamo ga zašto je kafić nazvao “Italia”, a ne, primjerice, “Bosna”.

– Nemoj tako, nije ovo Bosna, nego Hercegovina – pouči nas serviser Milan. – A “Italia” je zbog inventara. Komplet – italijanski – važno zaključuje.

Zanimljivo, žene – brojne žene – zaposlene u buticima i dućanima uz neumsku magistralu ne žele ni čuti za fotografiranje, niti predstavljanje novinarima, koje pak muškim žiteljima Neuma očigledno ne predstavlja problem.

No pristaju porazgovarati s nama “off the record”; vele da i one jedva čekaju “taj most”.

– Doć na poso je trauma, kolona bude takva da i policija ureduje preko ljeta! A šta se tiče kupaca, dolaze odasvud: Dubrovnik, Korčula, BiH… Pa cijeli se Dubrovnik u Neumu oblači! Maturantica ovdje kupi haljinu za 40 maraka – to je oko 150 kuna – a u Dubrovniku nema ispod 500 eura! Da ne govorim da kupuju donji veš, školarcima čarape, odjeću za školu, za svadbe i za svaki dan; to je već uhodano, Neum tu nema konkurenciju! – poručuje “ženski trgovački ešalon” Neuma, šoping-meke običnih ljudi, onih koji žive od plaće, ma gdje im mjesto stanovanja bilo.

Jer zna se: plaća je svugdje mala, ali je, srećom, granica mekana.