Published On: Sat, Mar 23rd, 2013

Reklame u BiH: Malo ideja, još manje novca

Često se desi da bismo najradije vrištali od muke kada čujemo ili pogledamo pojedine reklame. Katkad se ide i korak dalje, pa ne pomaže ni daljinski upravljač niti gašenje radio-prijemnika ili kompjutera, jednostavno već su se “uvukle u uho”, pa proganjaju svakodnevno.
Iako su donekle ispunile svoj cilj, konzumenti u vrijeme vrhunskih propagandnih spotova neće trpjeti neukus i bezidejnost. I dok su se marketinški stručnjaci sa Zapada trudili da ispričaju što jednostavniju, ali najoriginalniju moguću priču, okus i ovdašnjih reklamoždera postao je istančaniji.
Ako reklama nije simpatična i ugodna oku, i te kako može upropasti proizvod ili priču koju nosi. Njihovi tvorci na ovim prostorima, reklo bi se, sebi daju previše oduška, pa napišu i stihove o nekom proizvodu, na koje konzumenti nemaju snage ni da se nasmiju, već o reklami govore kao o kič iritaciji … U tom slučaju, jedino što proizlazi je to da usluga ili proizvod ne zažive onako kako bi trebalo.
Pojava smart telefona i internet okruženje omogućili su da radio bude uz nas i kada smo u pokretu.
Tako su sadržaji radio-postaja postali dostupni u svakom trenutku, a time i reklame. Dokazano je da slušatelji gotovo nikada neće promijeniti svoju omiljenu radio-stanicu kada na njoj krenu reklamni sadržaji, a sve to je dovoljno dobar razlog da okupe što više klijenata. Ipak, izrada radio-reklame vrlo specifična, jer za razliku od drugih vidova reklamiranja, radio-reklama slušaocu okupira samo osjetilo sluha.
U banjalučkom Nes radiju pojasnili su kako nastaje reklamni program koji slušatelji mogu čuti na njihovoj frekvenciji.
“Sadržaj reklame uglavnom osmišljavaju naši marketing agenti, dok je za produkciju zadužen naš tim na radiju. Stranke sami imaju pravo da zahtijevaju kako žele da im zvuči reklama, ali isto tako dosta njih se odlučuje da nam daju samo osnovne smjernice, a cjelokupan tekst potom smišljamo mi “, kazali su na ovoj radio-stanici.
Napominju da bez obzira na to da li se njima sviđa sadržaj određene reklame, ukoliko klijent zahtijeva da ona zvuči tako, ista će u finalu tako i zvučati.
“Uvijek postoji ono pravilo da je i loša reklama – reklama, jer je činjenica da nakon više slušanja sve ulazi u uho slušatelja, a to je na kraju klijentima i najbitnije”, naveli su na Nes radiju.
Kada je u pitanju glazba koja će biti u pozadini, o tome također mogu odlučiti klijenti, ali i da izbor glazbene podloge prepuste zaposlenicima na stanici na kojoj žele da se reklamiraju.
Dragan Močević, direktor PR agencije “Prime Communications” iz Banjaluke, navodi da u njihovoj agenciji postoji kreativni tim od pet ljudi, koji su zaduženi za osmišljavanje reklama njihovih klijenata.
“Naravno, u tom poslu im sugestijama ili prijedlozima pomažu i ostali zaposleni u našoj agenciji. Često dođemo u situaciju da klijenti ne biraju ono rješenje koje bi možda bilo najbolje za njihovu promociju, već biraju ono što se njima osobno sviđa”, rekao je Močević .
Pojašnjava da je agencija tu predložiti najbolja moguća rješenja, ali da je konačna odluka uvijek u rukama klijenata.
“Mana ove priče jest to što vlasnici tvrtki ili direktori marketinških odjela biraju reklame po svom nahođenju i osobnim afinitetima. Dakle, ne gleda se mnogo da se dodvore ciljnoj publici, što bi trebalo da je na prvom mjestu, pa ima slučajeva kada ta reklama nema mnogo odjeka u javnosti “, istakao je on.
Smatra da BiH raspolaže značajnim brojem fantastičnih kreativaca i dizajnera koji prave odlične kreativne kampanje.
“To su ljudi koji sa svojim idejama i rješenjima pariraju kolegama u regiji, ali i šire”, kazao je Močević.
Dodaje da ovi stručnjaci s mnogo manjim proračunima nego što su to prosječni budžeti nekih svjetskih marketingških agencija prave sjajne stvari.
“Nažalost, većina kompanija u BiH još nije spremna marketingu pristupi na pravi način niti izdvojiti adekvatan budžet za ovu namjenu, što na kraju ima utjecaj na njihov poslovni uspjeh”, zaključio je Močević.
Bh.. marketinški stručnjaci svjesni su situacije u reklamnom prostoru ovdašnjeg etera, ali kažu da ljudi zapravo imaju i malo mjesta za razvijanje ideje, jer se sve povezuje s nedostatkom novca, pa samim tim i jeftinom produkcijom. Ipak, naglašavaju i da dobra ideja, uz malo novca, može biti “skup upakirana”. Nažalost, malobrojni se vode ovom marketinškom maksimom.
U BiH se reklamira sve – od igle do lokomotive, a sa druge strane mnogi bi rekli da se u njima i mnogo laže, pa se “podvaljuju” priče o kvaliteti koji u stvarnosti zapravo nije ni približan onom izreklamiran.
Tako, s druge strane, Vedran Brahić, marketinški stručnjak sarajevske MGMA agencije, kaže da je BiH daleko ispod europskog i svjetskog nivoa.
“Baš sve se svodi na novac, odnosno nedostatak novca. Međutim, bitnija je ideja, s malo sredstava uvijek možete napraviti veliku reklamnu priču. Naša agencija uvijek se oslanja na kreativni tim, ali moramo da pratimo i trendove. Zaista, na tom tržištu ima svega. Osim toga, događa se da i klijenti imaju posebne želje, ali im onda sugeriramo kako bi trebao izgledati njihova reklama. Mada, klijent je uvijek u pravu, jer on i plaća tu reklamu. Onda se trudimo da prilagodimo želje i aktualna dešavanja u ekonomsko-propagandnoj sferi “, napominje Brahić, dodajući da se TVOC reklama u svijetu utrkuju čija će ideja biti originalnija i kvalitetnija, jer je to siguran početak puta za uspjeh proizvoda.
Originalnost = uspjeh
Japanska PR tvrtka “Absolute Territory” plaća ženama da nose reklamne naljepnice na bedrima. Nakon što odabere reklamu, djevojka je mora nositi osam sati dnevno. Kako bi dokazale da aktivno izlaze, djevojke moraju postavljati i fotografije na Facebook, Twitter i druge društvene mreže.
Lanac butika “superette” želio je da reklamira prodaju kratkih šortseva. Marketinška agencija “DDB Auckland” postavila je pločice na autobusnim stanicama, klupama u parku i trgovačkim centrima. Ukoliko ljudi sjednu na klupu, pločice jednostavno utisnu marketinšku poruku u njihove butine i pretvaraju ih u besplatnu pokretnu reklamu.
Organizacija “Amnesty International” 2009. godine “upakovala” je mladu volonterku u providni kofer i “provukla” je prtljažnim trakama njemačkih aerodroma. Na koferu je bio natpis “Zaustavimo trgovinu robljem”.
Sigurnosna kompanija ADT je, pomoću agencije DDB, upadala u stambene zgrade diljem Santijaga iu stanove ubacivala kutije na kojima je bio ADT-ov logo i natpis “Provala u vaš stan je lakša nego što mislite”.
Njemačka izdavačka kuća “Eichborn” 2009. godine pustila je dvije stotine muha na koje su bili privezani banneri. Baneri su dizajnirani tako da muhe mogu polete s njima, ali nisko i na kratke relacije te su se morale neprestano spuštati na posjetioce.
Marketinška agencija “Grey” iz Stockholma postavila je flajere s uzorkom gela za intimno pranje “Lactacyd” na sjedišta 10.000 ženskih bicikala u nekoliko većih gradova u Švedskoj.
“Zurich HelpPoint”, svjetski osiguravajući konglomerat, zaključio je da ljudima neće previše smetati ako stave malo razbijenog stakla, grafita i naljepnica s ogrebotinama na njihov automobil. Kada žrtve reklame shvate da se radi samo o naljepnici i odlijepe je, ukaže se natpis na poleđini “Za brze i jednostavne popravke automobila kontaktirajte ‘Zurich HelpPoint'”.