Prvi put smo u vasoj predivnoj zemlji, hvala vam sto ste nas prihvatili otvorenih srca i ugostili nas. Idemo ovo napraviti kao rock zvijeri! – rekao je basist Red Hot Chily Peppersa Flea, koji se prvi put put obratio publici nakon otprilike trećine koncerta i pjesme “Throw Away Your Television”.
Pljeskom ga je pozdravilo 35000 ljudi na Hipodromu, ali i velik broj onih koji su koncert pratili sa Savskog nasipa.
Dobar početak koncerta s “Otherside” i “Snow”, koje je publika od početka do kraja pjevala zajedno s bendom, kulminirao je na tercetom starih hitova: “Under The Bridge”, “Higher Ground” i “Suck My Kiss”, nakon koje je uslijedila “By The Way”.
Na bisu su se Peppersima pridružili 2Cellos te su zajedno odsvirali “Californication”, a za sam kraj Peppersi su izveli i “Give It Away”.
Pjevač RHCP-a Anthony Kiedis oduševljenu je publiku nakon treće pjesme pozdravio s kratkim: ‘Hello everybody!’
Koncert su otvorili pjesmama sa zadnjeg albuma, publika je oduševljena.
VOLJELI ih ili ne, Red Hot Chili Peppersi svoj su zagrebački posao odradili na nivou i zaista nema onog tko će reći da je ovdje bila riječ o bilo čemu drugom osim apsolutnoj profesionalnosti.
Počeli su na vrijeme, priredili odličnu svirku, postigli savršen balans između novih i starih pjesama i do kraja koncerta učinili ono što su obećali.
Brojke i slova
Naravno, to ne znači da su uobičajeni Kiedisovi falševi izostali, ali oni su dosad već postali sastavnim dijelom njegova šarma pa oko toga ne treba pretjerano lamentirati. Štoviše, svoje vokalne nedostatke izvrsno nadoknađuje energijom, a na koncert Peppersa ionako ne odlazite očekujući anđeoski poj zbora kerubina već sirovi rock kombiniran s funkom.
Isto tako, Flea je tu da skrene pažnju s manjih nedostataka jer dok Kiedis kompenzira, Flea svakom novom bas dionicom oduševljava i bendu daje onaj prepoznatljivi “groove”.
Hrvatska publika odlično ih je prihvatila, a o tome sasvim sigurno govore i brojke. Naime, nešto preko 35 tisuća posjetitelja možda nije na nivou jednog U2-a, ali sasvim je pristojno za bend njihova kalibra.
Setliste i liste trikova
Kao što je već napisano, set lista korektno je ispunjena starim i novim materijalom, a potegnuli su sve tamo do “The Uplift Mofo Party Plan” da bi u istoj mjeri zadovoljili prohtjeve “rekreativaca” i “hardcore” obožavatelja, a to se cijeni. Primjerice, mogli su vas sat i pol daviti novim pjesmama, neprepoznatljivim aranžmanima poznatih hitova ili, nedajbože, bosonogim arlaukanjem u pratnji lutnje. Dakle, domaća je publika pošteđena ego triperaja, a priređen im je koncert kakav su očekivali.
Na sve to valja nadodati i klasične “cirkuske trikove” koji nas redovito raspamete:
a) “suptilno” podilaženje nacionalnim strastima mlataranjem zastavom
b) oduševljeno ponavljanje imena grada/države u kojoj se nalaze
c) uvjeravanje publike da su svi članovi benda, imenom i prezimenom, uistinu dirnuti nikad prije viđenim gostoprimstvom divnih ljudi i ljepotom ravnica, jezera i gajeva koji ostavljaju bez daha i tjeraju čovjeka da se zapita ima li uopće smisla vraćati se tamo odakle je došao.
Natrag u stvarnost
Doduše, Hrvati su se očekivano pogubili u danima koji su prethodili koncertu pa smo medijski stvorili određeni osjećaj uzbuđenja koji realno ne postoji, ali to je marketing i sve dok u grudima nemaštovito srce kuca, čitat ćete da će Kiedis kusati kulen, Flea grickati paški sir, Chad Smith sanjati hrvatski pleter, a Josh Klinghoffer kupiti vikendicu na Pašmanu.
I na posljetku, ako pripadate skupini “pičforkaša” koji su Pepperse voljeli samo do “tog i tog albuma” ili pak skupini nesimpatizera njihovog stila koji bi prije primili posljednju pomast nego zaverglali “giviravejgiviravej”, postoji nešto što ne valja zaboraviti.
Vrlo je jednostavno. Ovako velik broj pijanih Hrvata na jednom mjestu malo se kad viđa bez izgreda onih koji su iznenada osjetili “zov spilje”. A to je rijetko, pohvalno i poželjno jer nakratko bi mogli povjerovati da ima nade. Sat i pol masovke bez političko-nogometnog prepucavanja, mržnje i nacionalizma je sat i pol čiste pobjede za one koji žele vjerovati da ne žive na samom dnu jame očaja.
A nakon toga, “back to life, back to reality”, kako bi rekli Soul II Soul. Ili svaki drugi Facebook status nakon godišnjeg odmora.