Već duže vrijeme se u medijskom prostoru može čuti fraza da je najveći razlog odlaska mladih ljudi iz BiH nisu niska primanja, nego nestabilna politička situacija. Neki spominju loše zdravstvo, neki školstvo, dok je bilo i čudnih razloga, od kojih smo jedan mogli čuti od načelnika općine Jajce Edina Hozana, koji je kao razlog iseljavanja iz Jajca spominjao priču o vraćanju Herceg Bosne.
Svakako bi stabilna politička situacija i pozitivna klima doprinijela većem broju stranih investicija, a samim tim bismo dobili i više radnih mjesta gdje bi se mogli zaposliti oni koji su bili nezaposleni . Znači pozitivna politička situacija bi tako mogla kroz investicije i stvaranje novih radnih mjesta utjecati da zadrži nezaposlene, ali što je s onima koji imaju posao ali i pored toga su već ili žele napustiti BiH. Da li je njima ostanak bila presudna stabilna politička situacija ili stabilna i dobra plaća?
Mnogi su primjeri da su radnici s velikim iskustvom u svom poslu tražili veću i primjereniju plaću od poslodavaca kako ne bi morali otići, ali su odbijeni s obrazloženjem da ima tko će raditi umjesto njih.
Trajalo je to godinama i došli smo do situacije da se mnoga poduzeće sve teže bore da pronađu kvalificiranu pa čak i nekvalificiranu radnu snagu koju sad odjednom mogu platiti i više nego su one prvotne, odbijene i već iseljene u neku evropsku zemlju.
U većini privatnih poduzeća u BiH je bio takav primjer. Većina direktora ili vlasnika privatnih poduzeća je odbila povećati plaću svom dugogodišnjem djelatniku i na taj način ga s gorčinom u trbuhu trajno iselila iz njegovog doma, iz njegove zemlje.
Zato što je tražio da ga se plati i manje nego vrijedi, zato što je tražio da ga plate i manje nego bi mu sada dali da se vrati.
Vlasnici nekih poduzeća su shvatili pouku te se odrekli određenog dijela dobiti kako bi koliko toliko uspjeli zaustaviti odljev radne snage, a samim tim i osigurali stabilnost vlastitog poslovanja. S druge strane i dalje je većina onih privatnih poduzetnika koji zanemaruju problem hvatajući se za frazu da je uzrok iseljavanja nestabilna politička situacija, a ne njihov brezobrazluk , bahatost i pohlepa.
Raskalašen život, skupi automobili, podeblji iznosi na bankovnim računima oslikavaju većinu takvih privrednika. Za sve se ima, osim za veću plaću radniku. Dugogodišnji vjerni radnici su im uvijek bili zadnja rupa na sviralu, jer su smatrali da ne vrijede toliko. Takvo stanje se polako mijenja i mijenjati će se sve do trenutka kad će zbog nedostatka radne snage, radnik biti cijenjen i dobro plaćen. To vrijeme je već blizu ispred nas, ali je kasno jer je šteta učinjena .
A oni koji do tada napuste BiH, sigurno nisu i neće to napravili zbog nestabilne političke situacije, nego samo i isključivo zbog toga što nisu bili adekvatno plaćeni. Njih su iselili njihovi poslodavci, i konačno bi isti trebali biti prozvani i spominjani kao uzročnici masovnog iseljavanja stanovništva.
Više novca od plaća u opticaju potaknulo bi i veću potrošnju, veća potrošnja bi potaknula razne privredne grane, zaustavilo bi se zatvaranje mnogih obrta, iseljavanje bi se ako ništa usporilo. Mnogo bi toga bilo drugačije da je radnik dostojno plaćen.
wpDiscuz