“Sat mi otkucava. Dozvolite mi da prije nego umrem još jednom posjetim grobove svoje kćeri, majke i bratića”, zatražio je Ratko Mladić u ponedjeljak pred Rezidualnim mehanizmom UN-a za ratne zločine u Haagu.Raspravljalo se naime o njegovom zdravstvenom stanju, a bilo je očekivano da će, među ostalima, htjeti posjetiti grob svoje kćeri Ane.
Ana je studirala medicinu i kako su u više navrata pisali mediji, bila je miljenica svog oca. A onda je 24. ožujka 1994. godine uzela očev najdraži pištolj i u obiteljskoj kući, u kojoj su u tom trenutku bili njezina majka i brat počinila samoubojstvo.
Bivši zapovjednik Vojske Republike Srpske je nakon ove tragedije postao još okrutniji zločinac, a njegova je kći zapravo bila indirektna žrtva svog oca, danas osuđenog ratnog zločinca. Prema pisanju Blica, Ana Mladić bila je ponosna na svog oca i posjećivala ga je na ratištu, ali se 1994. godine nešto dogodilo i digla je ruku na sebe.
Ratko Mladić je tvrdio da njegova kći nije počinila samoubojstvo, već da je poginula od ‘srpske ruke’, a nakon što su ga uhitili govorio je da zna imena njezinih navodnih ubojica.
Službena verzija i danas je ista, a to je da je Ana Mladić, koja je tada imala 24 godine počinila samoubojstvo, a istraga o smrti nikada nije završena, jer Ratko Mladić to nije dozvolio.
Jedan je vojni liječnik rekao da je pištolj kojim se navodno ubila pronađen u njenoj lijevoj ruci, iako je bila dešnjakinja. Prema nalazu mrtvozornika, metak je ostao u glavi, a kako je bila riječ o pištolju TT-33, poznatom kao ‘tetejac’, čiji metak ima ogromnu kinetičku energiju, pravo je čudo da se zadržao u lubanji ako se puca iz neposredne blizine.
Po gradu su kružile razne priče, pa je jedna bila da je ubojstvo organizirao beogradski kriminalac koji je radio za Državnu bezbednost, čije je paravojne jedinice i šlepere Mladić protjerivao iz Republike Srpske. Kao najraširenija teza je ona da se ubila radi svog dečka Dragana, koji je poginuo na ratištu u BiH. Ana i Dragan su se navodno planirali vjenčati, ali Mladić ga nije volio, a navodno je netrpeljivost bila obostrana.
Navodno je sam Ratko Mladić sredio da Dragan bude mobiliziran i da bude poslan na ratište, a Dragan je navodno među ostalim bio i aktivist za ljudska prava. Ana je saznala za očev potez, što je, ako je vjerovati pričama, završilo njezinim samoubojstvom.
Ratko Mladić je teško podnio gubitak kćeri. Pred sprovod su je odijenuli tehničari, ali Mladić je, na njegovo traženje, zadnji put našminkao svoju kćer. No, koja je prava priča njezinog samoubojstva vrlo vjerojatno će ostati nepoznanica, jer Mladić nije ni prije, a neće sigurno ni u budućnosti otkriti svoju obiteljsku tajnu.
Nekoliko publicista se u godinama nakon što se Ana ubila bavilo Mladićevim ratnim putom i većina je zaključila da ga je Anina smrt promijenila i da je zbog te tragedije postao još veći monstrum nego što je bio. Jedan od njih, Ljubodrag Stojadinović, koji je usput Mladića i dobro poznavao je napisao da je “gubitak kćeri okrutnom generalu zamaglio osjećaj za patnje drugih”.
Naravno, treba uzeti u obzir da je to bila teza kojom se htjelo opravdati Mladićeve zločine, obzirom da su uglavnom objavljivane kada je protiv njega podignuta optužnica za ratne zločine.