Published On: Pon, velj 8th, 2021

Rast razvoj i implozija HDZ-a BIH

U nekoliko sam navrata kritizirao HDZ njegovim članovima. Ni završio kritiku ne bih, a onda bi oni preuzimali riječ i kritizirali još jače. Njihove kritike završavale bi za stolom, jer već na sljedećem stranačkom sastanku kritiku bi zamijenila tišina i klimanje glavom.

To nije tipično samo za HDZ BiH. To je tipično i za Crkvu, i za Napredak… to je tipično za sve institucije koje grade Hrvati. Tako je propala Herceg Bosna. Tako je Napredak oljušten od intelekta a HDZ od ljudi hrabrih da kažu bilo što. Javno.

>Podanički mentalitet< Za razliku od Srba i Bošnjaka, Hrvati u BiH nisu osnovali svoju autentičnu stranku 90-tih. Osnovali su franšizu HDZ Hrvatske na inicijativu iz Zagreba. To je prvi znak odsustva osjećaja suverenosti. Hrvati u BiH su se osjećali (samo) dijelom ukupnog hrvatskog korpusa u Jugoslaviji. Nikako konstitutivni dio Bosne i Hercegovine. Da je tomu tako pokazao je rat u Hrvatskoj gdje su Hrvati Hercegovine i Bosne punili rovove od Dubrovnika do Vukovara. Kada je krenuo rat u BiH, nijedan dobrovoljac iz Hrvatske nije viđen da brani svoje sunarodnjake u BiH. Činjenica da Hrvata u BiH to nisu ni očekivali otkriva nam duboko ukorijenjeni podanički mentalitet. Taj se mentalitet svakodnevno manifestira prema državi Hrvatskoj, ali i svakom drugom autoritetu, bilo da je realan ili je samoproglašen. Tako funkcionira narod pa onda i svaka institucija Hrvata. Zbog tog i takvog mentaliteta logično je zašto nitko u BiH nije tražio nikakve garancije prilikom Washingtonskog sporazuma i samoukidanja Herceg Bosne. Hrvati u BiH su uvijek bili spremni na sve ako je to interes Hrvatske. No, postavlja se pitanje – kada su Hrvati u BiH od pasivnih promatrača postali aktivni sudionici svoje propasti!? Bolje rečeno, kako se dogodila transformacija HDZ BiH iz stranke koja pokreće hrvatsku samoupravu do stranke u kojoj nitko ne smije dati ni najbenigniju političku izjavu!? >Rani rast i razvoj HDZ BiH< Izborom Stjepana Kljujića na čelo HDZ BiH, hercegovačka komponenta stranke je pokazala duboku naivnost i neznanje. Ovaj neobrazovani i nesposobni politički diletant „kupio“ je Hercegovce svojom lulom i leptir mašnom. Da se ne radi o trenutnoj naivnosti Hercegovaca dokazat će generacije hercegovačkih funkcionera koji dođu u Sarajevo i dozvole da ih šarmira svjetlucava otomanska bižuterija sastavljena od toplih riječi, dugih noći u kafani i jeftinih darova. Izborom Stjepana Kljujića i bosanska komponenta stranke poslala je poruku da je to „najbolje što u Bosni imaju“. Ova povijesna greška skupo će koštati i hercegovačke i bosanske Hrvate jer od Stjepana Kljujića u tom trenutku postojalo je bar 200.000 kvalitetnijih kadrova. Kako bilo, njegovom smjenom, a zatim i ratnim odsustvom interesa za Sarajevom, Hrvatima u Bosni poslana je suptilna poruka da oni ne mogu i neće biti politički centar Hrvata u BiH. Čak ni faktor. Nakon rata, Hrvati Bosne više se nisu uspjeli nametnuti kao ravnopravan igrač unutar hrvatske politike u BiH a konce igre potpuno preuzima hercegovačka komponenta stranke – bahata, neobrazovana i nesposobna. To se vidi kroz upražnjavanje funkcija namijenjenim Hrvatima u Sarajevu od 2002. do danas. Kada se nakrivo reformirani HDZ vratio u federalnu i državnu vlast nakon propale Alijanse, dobio je zavidan paket pozicija. Naravno, Hercegovcima visoke pozicije a bosancima službeničke. Dvadesetak narednih godina Hercegovci su zauzimali najviše pozicije u vlasti. To nije problem samo po sebi da nisu pokazali nekoliko tipičnih karakterinih crta. Veliko Hrvatstvo koje bi ispoljavali po stranačkim skupovima u Hercegovini, prolaskom kroz tunel Ivan bi zapanjujuće nestalo. Već kod Raštelice bi se „prika“ pretvorio u „jarana“ a do Sarajeva bi se već nabrajalo kako „smo prije rata išli jedni drugima na bajrame i božiće“ i kako imaju „prijatelje svih nacija“. Iščezla nacionalna svijest na radnom mjestu se pretvarala u nerad a četvrtkom navečer bi Hercegovci pobjegli kući jer „Oni ionako idu petkom na džumu“. Zna li netko ministre i zastupnike HDZ BiH!? Zauzimanje najviših entitetskih i državnih funkcija (jer one ispod se jednostavno „ne isplate“) i kompletni nerad u istima dovelo je Hrvate u nezavidan položaj u tim istim institucijama. Posao koji koji su hercegovački HDZ-ovci trebali raditi a nisu, preuzimali su državni službenici, među kojima je Hrvata ionako bilo premalo. Kroz dvadeset godina ovakve prakse, BH Hrvati su došli u poziciju da ih nema ni 10% na rukovodećim funkcijama, a na onima na kojima se nalaze kadrovi iz Hercegovine – bolje da nema nitko. A što su manje na poslu – to su bolje prihvaćeni u Sarajevu. Praksa nerada, i dugogodišnja negativna selekcija kadrova dovela je danas HDZ BiH u sramotan a Hrvate u očajan položaj. Vjerovatno 99% članova HDZ BiH ne zna nabrojati sve svoje ministre u Vladi Federacije! Osim možda neke tajnice, nitko ne zna tko su federalni zastupnici HDZ u Parlamentu BiH i FBiH! Nitko ne zna te ljude! Razlog je jednostavan – nema ih nigdje. U strahu da ne kažu nešto pogrešno oni ne govore ništa. Šta rade? Čime se bave? Eto nek petkom nisu na poslu, gdje su ostale dane? Ima li netko u HDZ BiH tko prati rad svoji ministara i zastupnika!? Članova Upravnih i nadzornih odbora!? Ako već ne kažnjavaju nerad i nekompetenciju, hoće li ih HDZ barem prestati nagrađivati? Svima je bilo gadljivo kad je Željko Komšić postavljao svoje kadrove na hrvatske pozicije. Ali po čemu su njegovi kadrovi gori!? Danas se osim Dragana Čovića ni jedan član stranke uopće ne usudi davati političke izjave! HDZ danas uopće ne postoji kao politička stranka nego samo kao dugačka kolona funkcionera i wannabe funkcionera. >Herceg Bosna potrošena tema, izborni zakon tek se troši<

Vratimo se na vrijeme ukidanja Herceg Bosne. Za vrijeme hrvatske samouprave nikome od njenih rukovoditelja ni u jednom trenutku nije na pamet palo evocirati uspomene na Herceg Bosnu. Čak se ni u simboličkom smislu Herceg Bosna ne spominje ni u samoupravi, ni dugo poslije.

Ipak, rastom popularnosti internet portala, među korisnicima se sve više afirmativno spominje Herceg Bosna. To je 2006. pokušao politički materijalizirati Božo Ljubić u kampanji „Hrvatskog zajedništva“ kada je otvoreno zastupao koncept „trećeg entiteta“.

Treći entitet, kao neki pokušaj eufemizma za Herceg Bosnu samo je ohrabrio narod u otvorenom prizivanju Herceg Bosne. Naravno, sve u anonimnosti jer ipak su Hrvati robovi podaničkog mentaliteta.

Kroz nekoliko godina, Herceg Bosna je potpuno oživljena. Ali ovaj put ne kao realna, nego virtualna. Poput nekog drugog termina za ravnopravnost.

Na sljedećim izborima, onim iz 2010. hercegbosansku retoriku preuzima i HDZ BiH. Odjednom se slobodno ističu zastave Herceg Bosne i obilježavaju njene obljetnice. Dragan Čović po prvi puta otvoreno spominje Mostar kao stolni grad Hrvata što će Zlatko Lagumdžija iskoristiti kao alibi za dugotrajnu krizu uzrokovanu izbacivanjem HDZ-a iz vlasti.

No, Herceg Bosna je iz usta HDZ-ovaca već na početku zvučala neiskreno i lažno.

Podanički duh BH Hrvata u glavama HDZ-ovaca manifestira se kao kukavičluk. Kao što prolazak ispod duge dječaka pretvori u curicu tako Hercegovca prolazak kroz tunel Ivan pretvara u Gradžanina.

U Sarajevu se tako pravdaju da su u “HDZ samo zbog pozicije” što izaziva dozu suosjećanja, pa i žaljenja kod njihovih radnih kolega.

HDZ je do danas iscrpio sav sadržaj iz priče o Herceg Bosni. Ona je doživjela svoju imploziju. Još nekog efekta daje priča o promjeni izbornog zakona. No stranka koja doslovno nema tri člana koji su u stanju javno elaborirati svoj glavni politički cilj i nije politička stranka.

U svemu tome žrtva je narod koji zbog svog podaničkog mentaliteta nije u stanju prestati vjerovati uvijek jednima te istima.

No, za razliku od Hercegovaca koji svjesno žrtvuju svoj ekonomski, društveni i ljudski prosperitet, Hrvati u Bosni doslovno žrtvuju svoj biološki opstanak!

Još koji ovakav mandat pod ovakvim HDZ-om i Hrvata u Bosni neće biti. A onda ni njihovih pozicija koje HDZ-ovci tako znalački upražnjavaju.

Tvrtko Milović l FB
#PrvoHrvatiBosne