Nije mi jasno što se podrazumijeva pod tim pojmom hrvatstva. Pretpostavljam da se ciljalo na političkoj razini. Ta nacionalna je samo jedna razina identiteta. Taj osjećaj mi se pojačava u situaciji kada sam ugrožen – komentirao je sinoć talijanist i filozof te kolumnist Večernjeg lista Nino Raspudić u emisiji ”Treća runda” na HRT 3 u kojoj se raspravljalo o temi ‘‘Tko su, odnosno kakvi su Hrvati?”.
Raspudić je pojasnio da mu se kao Hrvatu iz BiH taj osjećaj pojačao dolaskom Željka Komšića na vlast.
Osjećaj hrvatstva
– Jače sam ga osjećao nego da sam u poziciji gdje ga nitko ne spominje. To bi bilo idiotski ili nacistički – kazao je Raspudić. Na novinsko pitanje da li ga netko mrzi odgovorio je da ne zna te da se za to moraju pitati drugi.
– Dobivam mailove koji prelaze granicu pristojnosti – otkrio je Raspudić.
Povjesničar Dragan Markovina kazao je da je Hrvat i da se Hrvatom izjašnjava na popisu stanovništva. Ali i da mu to nije toliko bitno.
– Najviše se Hrvatom osjećam kad mi bude neugodno što se napravilo u ime Hrvatstva i baš zato se ne osjećam Hrvatom. Neugodno mi je i zbog onog vlaka kojim su iz Splita išli u Drniš i Knin pljačkati robu – dodao je Markovina. Komentirao je opis pojma ”kroatofobija” ili ”hrvatofobija” i njegovu definiciju na Wikipediji.
– Hrvatska Wikipedija je poligon za potpuno jednoumlje – smatra Markovina. Raspudić pak vjeruje da je osjećaj nezadovoljstva ili zadovoljstva neke nacije vrlo fluidan i ovisi od kulture do kulture.
– Moje hrvatstvo nije mazohističko. Ali kada govorim o naciji, za mene je to zamišljena zajednica Benedicta Andersona. Osjećamo na nekoj razini simboličke percepcije kulture, jezika, narativa, jednostavno da smo u tom nekom ”istom čamcu”. Ne stoje ekstremi tipa mi smo najgori ili najlošiji. Dvije su specifičnosti Hrvata. Jedna je heterogenost, druga specifičnost da su imali ilirski pokret koji je formirao nacionalnu svijest, ali nisu do kraja Hladnog rata uspjeli stvoriti vlastitu državu – objasnio je Raspudić.
Nacija i katoličanstvo
Markovina je upozorio i da je bitno danas vidjeti koliko su danas Hrvati u vlasništvu svojih nekretnina. Kazao je da su ih mnogi dobili zahvaljujući socijalizmu. Raspudić se pak umiješao i da je mnogima ono baš u socijalizmu bilo oduzeto.
– Ne vidim čemu bi nacionalna država nekome bila krajnji cilj ili zadovoljstvo. Ne postoji niti jedan kraj današnje RH koja nema iskustvo granice i gdje ne dolazi do miješanja – ustvrdio je Markovina. Na upit voditeljice, Raspudić je negirao da je ikada miješao hrvatstvo i katoličanstvo. Objasnio je da je vjera, odnosno kršćanstvo, bitno jer je ono osnova stvaranja nacije i razlika kod Južnih Slavena.
– To je bilo u početku presudno za tu differentia specificu prema okolnim narodima. Ne bih govorio jednostavno od ekskluzivitetu Hrvat – katolik, ali nit’ je svaki Hrvat katolik nit’ je svaki katolik Hrvat – kaže Raspudić. Markovina pak dodaje kako ne vidi da je nacionalizam donio ništa dobro. Pogotovo je, tvrdi, poguban u području koji je kao Hrvatska i ima ovo iskustvo granica. Kazao je da živimo u svijetu u kojem nacionalistička desnica u sprezi sa klerom projicira strahove i ne nudi nove projekte već plaši pričama o stvaranju ”nove Jugoslavije” što je, smatra, besmisleno.
Raspudić je pak priznao da ima problem s demokratskom legitimacijom, a ne strah od neke Jugoslavije. Smeta mu koncept ‘regije ”Zapadnog Balkana” koji se nudi izvana i što ga elite nameću i prihvaćaju, ali i to što su nekadašnje elite zadržale kontinuitet na svim razinama.
– Dio elita jest zadržao pozicije, manje u Poppera i Sorosa, više u hrvatstvo kad su pobijedili marksizam. Ono što je neprijeporna činjenica je da niti jedan tajkun nije bio dio socijalističke Jugoslavije. Svi su tada bili sitne ribe. Cijeli Split dobili su na pladnju od HDZ-a i uništili ga – ustvrdio je Markovina. Kaže da je jedini sloj stanovništva koji ne razmišlja o suvisloj europskoj budućnosti upravo taj nacionalistički.
Politčki ektremizam
– Postoji jedna neprijeporna činjenica. Ovaj prostor bivše Jugoslavije dijeli jedinstveni kulturni prostor. To je banalna činjenica i ne znam zbog čega je to nekome neočito. A dijeli se i jezik i povijesno naslijeđe – istaknuo je Markovina.
– U Bruxellesu ne sjedi neki gremij od 10 ljudi i razmišlja gdje će staviti Hrvatsku. To mi se čini suvišno – dodao je. No, dok Markovina smatra da u Hrvatskoj postoji ozbiljni politički ekstremizam pa za primjer navodi prošlotjedni izlazak s plinskom bocom u Savsku ulicu na prosvjedu branitelja, zatim europarlamentarku Ružu Tomašić koja je kazala da ”treba očistiti Hrvatsku” i marširanje u Vukovaru zbog ćirilice, Raspudić je drukčijeg gledišta.
– U RH nema ozbiljnog političkog ekstremizma. Nemamo nešto što je ni blizu Sjevernoj ligi u Italiji. U RH nema političkog ekstremizma. Ima ga u puno manjoj mjeri nego u većini europskih država – napominje Raspudić i kaže da samo bacimo oko na sastav našeg parlamenta koji govori sve. Markovina je na kraju dodao i da su hrvatski građani generalno zasićeni politikom u kojoj više nema politike.
– Što se tiče ekonomsko politike, sve veće stranke provode istu politiku – zaključio je.