Nakon što je prošao famozni dan D, 13. listopada, kojeg su HDZ-ovci valjda proveli pod dekicom, uz spuštene rolete, kao najavljeni smak svijeta, i nakon što su se slegli prvi dojmovi, čini se kako je sva politička fama oko prosvjeda u Vukovaru bila puki proizvod paranoje HDZ-ovih čelnika, piše Nino Raspudić u kolumni za Večernji list.
Tjednima je javnost bombardirana teorijama zavjere – tko stoji iza prosvjeda u Vukovaru? Čiji je igrač Penava? Stoje li iza prosvjeda frakcije u HDZ-u ili neka nova desna opcija u nastajanju? Kao i toliko puta do sada čini se da je istina puno jednostavnija i da je objašnjenje najbanalnije.
Nije bilo nikakve pozadine, prosvjed je nastao odozdo, kao vapaj iz Vukovara, a onaj tko je imao volje saslušati svjedočanstva žrtava i konkretne primjedbe na neprocesuiranje ratnih zločinaca, mogao je shvatiti kako se osjeća gradonačelnik Penava čija je to svakodnevica. No nakon ovakve harange protiv prosvjeda koja je kulminirala Plenkovićevom prijetnjom sankcijama HDZ-ovcima koji odu na njega, on će itekako imati političke posljedice, između ostalog jer se, unatoč prijetnjama i pritiscima, okupilo jako puno “čekača tramvaja”, a još više ih je odgledalo skup na malim ekranima i bilo potreseno onim što se na njemu moglo čuti.
Sada, kada se nakon održanog prosvjeda podvuče crta i uzme u obzir sve što je na njemu kazano, nije jasno zašto je HDZ-ovcima bilo zabranjeno tamo biti? I ne samo to, sad se postavlja i pitanje zašto u Vukovar nije došao nitko od zastupnika SDP-a? Što protiv onoga tamo rečenog imaju druge oporbene stranke ili drugi članovi vladajuće koalicije? Ima li ikakvog razloga da svjedočanstva žrtava koje nisu dobile satisfakciju kažnjavanja zločinaca i konkretne primjedbe na rad DORH-a i ostalih institucija po tom pitanju ne čuje i Bandić, Glavaš, Saucha, Mrak Taritaš ili Radin? Svi su bili pozvani, zašto su se odazvali samo neki? Zašto, inače vrlo mobilna, Predsjednica nije bila u Vukovaru?
Vukovarski prosvjed je djelovao kao snijeg iz poslovice, koji ne pada zato da prekrije brijeg nego da svaka zvjerka trag ostavi, u ovom slučaju da se na sceni koja je dugo profitirala od simboličkog kapitala Domovinskog rata razluči žito od kukolja. Tako je i predsjednik HVIDRA-e Đakić konačno jasno i razgovijetno istjeran na čistac. Je li ga sada sram jer nije otišao u Vukovar?
Uzevši u obzir političku štetu koju su HDZ-ovci sebi nanijeli opstruirajući taj skup, logično se postavlja novo pitanje. Ne više “tko stoji iza prosvjeda?”, već “tko stoji iza protivljenja prosvjedu?”. Koje mračne sile? Čiji interesi? Je li to pritisak izvana, isti onaj koji ih tjera u zagrljaj s Vučićem, u smislu – ne talasajte, Srbiju treba privući na ovu stranu po svaku cijenu, pa i ovakvu Vučićevu. Jesu li to mračne sile KOS-a, koje dio hrvatskog establišmenta drže u šaci beogradskim arhivima iz vremena prije 1990. u kojima su dokumentirane aktivnosti nekih naših vrlih protagonista ili njihovih roditelja, a jasno je da istraga Ovčare vodi prema vrhu KOS-a? Ili je možda razlog HDZ-ovog žučnog protivljenja tom simboličnom dizanju glasa žrtava koje još čekaju pravdu to da se ne uzruja dragog manjinskog partnera, jer svaka ruka u krhkoj većini im je važna?
Ostatak teksta pročitajte na portalu Večernjeg lista.