Published On: Fri, Jun 10th, 2016

Raskol pravoslavaca: 1.200 godina čekali sabor, a sad se svađaju svi sa svima

Patrijarh IrinejUspjeh Velikog sabora svih pravoslavnih crkvi, prvi koji se treba održati nakon više od 1.200 godina idućeg tjedna na Kreti, pod velikim je upitnikom nakon što je Sveti sinod Bugarske pravoslavne crkve te Antiohijske pravoslavne crkve odlučio bojkotirati skup u posljednji trenutak, a dodatnu neizvjesnost unio je i prijedlog Srpske pravoslavne crkve (SPC) da se sabor odloži na neko vrijeme te da okupljanje na grčkom otoku bude ‘predsaborsko međupravoslavno savjetovanje’ u cilju dodatne pripreme Sabora. Vrlo izvjesno neodržavanje skupa temelji se i na zaoštravanju odnosa između Srpske i Rumunjske pravoslavne crkve zbog antikanonskog upada Rumunjske patrijaršije u sjevernoistočnu Srbiju i osnivanja paralelne episkopije

Neizvjesnu sudbinu održavanja skupa nakon 55 godina priprema skrojila je Bugarska pravoslavna crkva nezadovoljna dnevnim redom samog Sabora kojeg je predložila Ruska pravoslavna crkva , što je iskoristio i Sinod SPC koji je početkom ovog tjedna uputio pismo carigradskom patrijarhu Bartolomeju I., vrhovnom poglavaruEkumenske Carigradske patrijaršije i ‘prvom među jednakim’ patrijarsima Pravoslavne crkve.

Stoga je patrijarh SPC-a Irinej pisao Bartolomeju kako bi ga uputio u probleme s kojima se susreće Srpska pravoslavna crkva otkad jeRumunjska patrijaršija osnovala paralelnu episkopiju na području sjevernoistočne Srbije, što dovodi k ‘prekidu liturgijskog i kanonskog općenja dviju susjednih sestrinskih crkava, ako se ne okonča takvo ponašanje’.

Naime, Srpska pravoslavna crkva ne uspijeva spriječiti nekanonsko djelovanje Rumunjske pravoslavne crkve na području Negotina i Pančeva, a koje ima za cilj da se Vlasi iz vlaškog identiteta prevedu u rumunjski identitet. Zbog tog desetogodišnjeg pokušaja da Vlasi postanu Rumunji, nedavno je reagirala i Vlaška stranka iz Srbije koja tvrdi kako su Vlasi starosjedioci u Srbiji, kako Srbiju smatraju matičnom domovinom, kako je njihov matični jezik vlaški te kako su se oduvijek izjašnjavali i osjećali kao Vlasi, a nikako kao Rumunji.

Pored toga, Irinej je upozorio i na probleme koje je prouzrokovala Antiohijska pravoslavna crkva, treća po važnosti pravoslavna crkva nakon Carigradske i Aleksandrijske patrijaršije zbog svojih nesuglasica s Jeruzalemskom patrijaršijom koja je na četvrtom mjestu po važnosti.

U pokušaju da razriješi nesuglasice uključila se Ruska pravoslavna crkva koja je ranije upozorila da okupljanje ne bi imalo smisla ukoliko neka crkva ne bi prisustvovala. Ruska pravoslavna crkva, s oko100 milijuna vjernika, upozorila je da odluka Bugarske pravoslavne crkve i drugi slični postupci mogu biti smatrani ozbiljnim preprekom za održavanje sinoda.

Bartolomej je, pak, optimističan te smatra kako bi čelnici 14 nezavisnih pravoslavnih mogli unaprijediti jedinstvo crkava s 300 milijuna vjernika širom svijeta.
Inače, na Velikom saboru, prvom takvom skupu od Velikog raskola Rimokatoličke i Pravoslavne crkve1054. godine, pravoslavne crkve trebalo bi razmotriti zajedničku budućnost, svoju ulogu u suvremenom svijetu i odnos s drugim kršćanima.
Pripreme za Veliki sabor pravoslavlja počele su još u 1960-ima, pod utjecajem odluke Ivana XXIII. o sazivanju Drugoga vatikanskog sabora. Međutim, ubrzo su na površinu izbile razlike između raznih autokefalnih Crkvi i cijela je priča stala. U nekoliko posljednjih desetljeća ponovno je obnovljena, a glavni inicijator jest Carigradska patrijaršija. Pravoslavna tradicija priznaje prvih sedam crkvenih sabora kao opće, ‘vaseljene’, i to su oni koji su se dogodili između 325. i 787. Posljednji koji svi pravoslavci priznaju takvim održan je u Niceji 787. godine.