U svom komentaru, Višeslav Raos analizira najnoviju eskalaciju sukoba između Izraela i Irana, koju opisuje kao kulminaciju višegodišnjeg posredničkog rata i početak otvorenog oružanog obračuna između dviju regionalnih sila…
“Izrael i Iran konačno su skinuli rukavice”
Izrael je nedavno izveo ciljani napad na ključne iranske vojne i nuklearne ciljeve, tvrdeći da je time spriječio potencijalnu egzistencijalnu prijetnju. Među pogođenima su postrojenja za obogaćivanje uranija te vrh Revolucionarne garde i nuklearnog programa. Iran je uzvratio raketnim napadima, pri čemu su stradali i izraelski civili, uključujući Palestince u sjevernim dijelovima zemlje.
Ova eskalacija dio je dugotrajnog posredničkog sukoba između Teherana i Tel Aviva, a događa se u trenutku kada svijet već gori – od rata u Ukrajini, tenzija u Kašmiru, do pokušaja obnove nuklearnog sporazuma s Iranom od strane SAD-a. Iako su izraelski napadi značajno unazadili iranske kapacitete, nisu ih u potpunosti neutralizirali, posebno jer ključni dio infrastrukture ostaje pod zemljom i izvan dometa izraelskih zračnih snaga – osim ako im SAD ne pomogne.
Izrael time ponavlja strategiju iz 1981. kada je uništen irački reaktor u Osiraku, no ovaj put ne može biti siguran u konačni uspjeh. Iran ima opsežnu infrastrukturu i tehnologiju za razvoj barem nekoliko atomski bombi, što bi ih učinilo gotovo nedodirljivima, a njihov režim stabilnijim unatoč unutarnjim neredima i međunarodnoj izolaciji.
Pokušaji kontrole iranskog nuklearnog programa kroz sporazume su se dosad pokazali ograničenima – Obamin sporazum iz 2015. je propao pod Trumpom, koji sada želi pokazati da može sklopiti “bolji” dogovor. U međuvremenu, Teheran razmatra izlazak iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, čime bi si otvorio prostor za nesmetani nastavak razvoja.
Unatoč vojnim uspjesima Izraela, režim ajatolaha nije pred slomom. Naprotiv, vanjska prijetnja često dodatno konsolidira unutarnju moć. U dijaspori se, međutim, sve više traži rušenje režima i povratak sekularne monarhije. U igru bi mogli ući i Hezbolahovi ljudi u Latinskoj Americi, gdje su židovske zajednice ranjive mete.
Za sada Hormuški tjesnac ostaje otvoren, ali globalna tržišta već osjećaju posljedice – rastu cijene nafte, širi se nesigurnost. Ovo nije kraj, već tek nova faza dugotrajnog i opasnog sukoba koji sve više prijeti globalnoj stabilnosti.
wpDiscuz
