Uvod: Rano prepoznavanje darovitih učenika ključno je kako bi im se omogućile prilagođene aktivnosti i spriječilo gubljenje motivacije u školi. U skandinavskim zemljama (Danska, Norveška, Švedska, Finska) tradicionalno nije postojala izdvojena “nastava za darovite” kao u nekim drugim sustavima – naglasak je na inkluzivnom obrazovanju i diferencijaciji unutar redovne nastavemdpi.com. Ipak, sve je veća svijest da i darovite učenike treba pravodobno identificirati i podržati, jer mit da će se oni “sami snaći” postupno se razbijamdpi.com. Mnogi daroviti učenici, ne dobiju li izazove, počinju se dosađivati i gube interes za školu. Primjer iz danske prakse navodi da je u anketi u Kopenhagenu čak 20% učenika izjavilo da su im školski zadaci prelagani, što upućuje na potencijalnu podstimuliranostxn--klogebrn-b5a.dk. Jedan nadareni učenik opisao je svoje iskustvo riječima: “U četvrtom razredu nadao sam se da će biti bolje, u petom sam se i dalje nadao, ali kad sam došao u šesti, više to nisam mogao izdržati”xn--klogebrn-b5a.dk. Takvi primjeri naglašavaju važnost da se darovite prepozna što ranije te da im se osiguraju zadaci i podrška primjereni njihovim sposobnostimaxn--klogebrn-b5a.dk. U nastavku su prikazani skandinavski modeli za ranu identifikaciju darovitih (osobito oko 2. razreda) i prilagodbu nastave, uz prijedlog kako sličan pristup primijeniti u Zapadnohercegovačkoj županiji (ZHŽ).

Danska: sustavno rano prepoznavanje darovitih

Danska je nedavno uvela sustavnu ranu identifikaciju darovitih učenika već od prvog razreda osnovne škole. Od školske godine 2024./25. sve osnovne škole dobit će alat za screening darovitosti kod učenika 1. razredauvm.dk. Cilj je osigurati pravodobno uočavanje učenika koji pokazuju znakove visokih sposobnosti, kako bi škola što prije pokrenula odgovarajuće nastavne aktivnosti koje će podržati njihov napredak i dobrobituvm.dkuvm.dk. Ravnatelj škole dužan je inicirati provjeru za učenika za kojeg se sumnja na visoku darovitost već u 1. razredu (odnosno najkasnije u 2. razredu, ako procijeni da dijete treba malo vremena za prilagodbu)uvm.dk.

Metodologija: Alat se sastoji od tri kontrolna popisa (check-liste) s nizom pitanja za različite sudionikeuvm.dk: (1) za pedagoško osoblje (učitelja), (2) za roditelje te (3) za samog učenika. Ovi upitnici osmišljeni su kako bi iz različitih perspektiva prikupili pokazatelje darovitosti. Uz check-liste, školama su dane i smjernice kako koristiti rezultate te savjeti kako razgovarati s učenikom i roditeljima nakon provjereuvm.dk. Primjeri iz upitnika za učenike (prilagođeno uzrastu) uključuju tvrdnje koje dijete procjenjuje kao točne ponekad ili često, poput: “Mogu se potpuno zadubiti u ono što mi je jako zanimljivo” ili “Brzo naučim nešto novo”xn--klogebrn-b5a.dk. Upitnik za roditelje fokusira se i na razvojne znakove u ranom djetinjstvu, npr. je li dijete rano počelo govoriti, pokazuje li iznimnu radoznalost, zapaža složene odnose ili je rano naučilo slova i brojkexn--klogebrn-b5a.dkxn--klogebrn-b5a.dk. Učiteljska lista usredotočena je na ponašanje u učionici, primjerice: uočava li učitelj da učenik izuzetno brzo usvaja nove sadržaje, ima širok rječnik za svoju dob, postavlja dublja pitanja, ističe se u rješavanju problema ili pokazuje vodstvo u projektimaxn--klogebrn-b5a.dkxn--klogebrn-b5a.dk.

Danska strategija predviđa i daljnju stručnu procjenu po potrebi. Ako check-liste pokažu izražene znakove darovitosti, škola može u suradnji s pedagoško-psihološkom službom ponuditi standardizirani test inteligencije (npr. WISC) radi preciznijeg utvrđivanja profila učenikauvm.dk. Važno je naglasiti da taj IQ test više nije obavezan dio postupka – ukinut je prvotno zamišljeni automatski test za svu sumnjivu djecu, kako bi se izbjeglo pretjerano testiranje; umjesto toga, testiranje se provodi po stručnoj procjeni tamo gdje bi rezultat koristio u planiranju podrškeuvm.dk. Nakon identificiranja darovitog učenika, danske škole dobile su preporuke za brzo pokretanje prilagođenih aktivnosti: to može značiti obogaćivanje nastavnih zadataka, uvođenje težih materijala, mentorstvo, rad na projektima ili druge strategije koje će osigurati da daroviti učenik napreduje i ostane motiviran unutar razrednog okruženjauvm.dkuvm.dk.

Programi podrške: Iako Danska formalno nema posebne škole za darovite, postoji mreža izvannastavnih programa i udruga. Član ekspertne skupine koja je razvila novi screening bio je, primjerice, predstavnik organizacije “Begavet med Glæde” („Darovit s radošću”), kao i voditelj Akademije za talentiranu mladežuvm.dk. To ukazuje da se darovitim učenicima nakon identifikacije mogu ponuditi i dodatne mogućnosti, poput regionalnih centara za talentirane (osobito za stariju djecu), ljetnih kampova, natjecanja ili online tečajeva. Ipak, u ranim razredima naglasak ostaje na prilagodbama u samoj učionici uz podršku školskog sustava.

Švedska: nacionalne smjernice i prilagodba kurikuluma

Politika i smjernice: Švedska je posljednjih godina znatno unaprijedila okvir za prepoznavanje i potporu darovitim učenicima unutar općeg obrazovnog sustava. Prema procjenama Nacionalne agencije za obrazovanje (Skolverket), oko 5% učenika može se smatrati posebno darovitima, a od 2010. školski zakon izričito propisuje da učenici “koji lako dostižu osnovne obrazovne ciljeve moraju dobiti vođenje i poticaje da idu dalje u svom razvoju”skolverket.se. Drugim riječima, zakonska obaveza škole u Švedskoj je identificirati one koji brzo savladavaju gradivo i osigurati im dodatne izazove kako bi nastavili napredovati.

Godine 2015. Skolverket je izdao detaljan priručnik za nastavnike o radu s posebno darovitim učenicimariksdagen.se. Ovaj materijal sadrži dio o tome kako prepoznati darovite (“uppmärksamma”) te dio s didaktičkim uputama za prilagodbu nastave u različitim predmetimariksdagen.se. Naglašava se da daroviti učenici često trebaju drugačije i teže izazove od vršnjaka, te da jednakost u obrazovanju ne znači jednakost u metodama, nego prilagodbu različitim potrebamaskolverket.se. Zanimljivo je da su švedske vlasti uočile kako daroviti učenici ponekad ostaju neprimijećeni jer mogu namjerno podbacivati ili gubiti volju za učenjem kako bi se uklopili među vršnjakeskolverket.se. Stoga se nastavnike obučava da paze na suptilne znakove – npr. učenik koji ima izvanredne ideje ili rješenja, ali ne pokazuje ih uvijek, ili onaj koji se dosađuje i remeti nastavu jer mu gradivo nije izazovnoskolverket.seskolverket.se.

Identifikacija: U švedskim školama ne postoje standardizirani testovi za darovitost u niskim razredima; identifikacija se oslanja na učiteljevu prosudbu i svakodnevno praćenje postignuća učenika. Učitelji su dužni kontinuirano vrednovati koliko dobro svaki učenik savladava ishode, pa oni koji ih dosegnu znatno prije drugih bivaju označeni za dodatnu stimulaciju. Školska inspekcija je 2014. izvijestila da škole trebaju učinkovitije poticati učenike koji lako dostižu ciljeve nastavesu.se. Kao odgovor, mnoge općine izradile su vlastite akcijske planove za darovite. Primjerice, grad Stockholm je 2019. izdao upute i protokole za škole kako identificirati i raditi s “särskilt begåvade elever” (posebno darovitim učenicima)su.se. Slične strategije na lokalnoj razini postoje i u drugim sredinama (npr. Linköping, Göteborg), što osigurava da škole imaju jasno definiran postupak prepoznavanja (kombinirajući opažanja učitelja, povratne informacije roditelja i rezultate učenja).

Prilagodba nastave: Švedski pristup naglašava diferencijaciju unutar razreda i pružanje dodatnih mogućnosti onima koji su napredni. Zakon dopušta mjere pedagoške akceleracije, npr. da učenik pohađa nastavu pojedinog predmeta s višim razredom ili čak preskoči razred, ako je to primjereno učenikuriksdagen.seriksdagen.se. Također su pokrenuti pilot-projekti tzv. “spetsutbildning” – posebno napredni programi u osnovnim školama za predmetno darovite (primjerice matematika ili strani jezik), koji su se pokazali uspješnima i predlaže se da postanu trajniriksdagen.seriksdagen.se. Ipak, većina darovite djece ostaje u redovnim razredima, gdje učitelji primjenjuju strategije obogaćivanja nastave. To uključuje zadatke višeg kognitivnog ranga (teža pitanja, istraživački projekti), individualizirane projekte, mentorstvo od strane nastavnika ili stručnjaka, te fleksibilno grupiranje učenika unutar razreda (npr. privremeno okupljanje naprednijih učenika radi rada na naprednijim zadatcima)riksdagen.se. Važno je da škola stvara poticajnu atmosferu u kojoj darovit učenik osjeća prihvaćenost, a ne elitizam – u Švedskoj se puno radi na edukaciji vršnjaka o toleranciji i uvažavanju različitosti, kako bi daroviti bili društveno uključeniskolverket.seskolverket.se.

Norveška: inkluzija kroz prilagođeno poučavanje

Norveški obrazovni sustav također nema posebne zakone niti izdvojene programe za darovite – daroviti spadaju u opći okvir “tilpasset opplæring”, odnosno prilagođenog poučavanja za svakog učenikamdpi.com. Načelo je da svaki učenik treba dobiti izazove primjerene svojim sposobnostima, unutar inkluzivne školemdpi.commdpi.com. Iako formalnih programa nema, zanimanje za potrebe darovitih u Norveškoj raste posljednjih godinamdpi.com. Učitelji i pedagozi postaju svjesni da daroviti učenici ne smiju biti zanemareni – naprotiv, zahtijevaju vođenje i podršku kako bi ostvarili svoj potencijalmdpi.com. Istraživanja u Norveškoj pokazuju da su donedavno nastavnici oskudijevali konkretnim informacijama kako prilagoditi nastavu darovitimamdpi.com, što je potaknulo razvoj novih priručnika i treninga.

Identifikacija: U nižim razredima osnovne škole u Norveškoj nema obveznih testiranja darovitosti. Prepoznavanje se odvija kroz promatranje učitelja te u suradnji s roditeljima. Ako dijete pokazuje izraženu znatiželju, brz napredak ili disproporciju između sposobnosti i ponašanja (npr. ometa nastavu iz dosade), učitelj može pokrenuti individualizaciju nastave i, po potrebi, konzultirati PPT – pedagoško-psihološku službu pri općini. U nekim slučajevima radi se psihološko testiranje (IQ testiranje) preko PPT-a, ali to nije sustavno, već po procjeni stručnjaka i uz pristanak roditelja. Norveška je 2016. pokrenula i nacionalnu online platformu sa smjernicama za rad s učenicima visokog potencijala, kako bi nastavnici lakše prepoznali takve učenike i primijenili efikasne metode poučavanjanordnorsk.vitensenter.no.

Podrška i programi: Iako inkluzija ostaje temelj, Norveška je eksperimentalno uvela i neke dodatne programe za darovite u STEM području. U suradnji s regionalnim znanstvenim centrima pokrenuti su Talent centri za prirodne znanosti (Talentsenter i realfag) za učenike otprilike od 5. razreda naviševitensenter.nonrk.no. Ti centri okupljaju učenike s visokim interesom i postignućima u matematici, prirodoslovlju i tehnologiji, pružajući im napredne radionice i priliku da upoznaju istomišljenike. Važno je naglasiti da se i u ovim programima pazilo na inkluzivnost – nisu zamišljeni kao “elita”, već kao podrška djeci koja u redovnoj školi nemaju s kime podijeliti svoje intereseutdanningsnytt.nonrk.no. Za mlađu djecu (rane razrede) norveški fokus ostaje na razini škole: učitelji nastoje obogatiti nastavu za darovite unutar razreda (davati teže zadatke, dopustiti brže napredovanje kroz gradivo, uvesti projektni rad i istraživanja za one koji su spremni za više)mdpi.commdpi.com. Norveška obrazovna filozofija snažno podržava jednakost ishoda uz različite puteve: učenici ne moraju svi raditi isti zadatak, ali svi trebaju biti izazvani na svojoj razinimdpi.commdpi.com. Zanimljivo, potpuno izdvajanje darovitih u posebne razrede ili škole nije dopušteno po norveškom zakonu (smatra se suprotnim načelu inkluzije), no privremeno grupiranje darovitih učenika dio vremena jest dopušteno, dok god većinu vremena provode u heterogenom razrednom okruženjumdpi.commdpi.com. Sve to od učitelja zahtijeva visoku razinu pedagogije diferencijacije – stoga se u Norveškoj ulaže u stručno usavršavanje nastavnika upravo na temu darovitih i prilagođene nastave, kroz radionice i tečajeve koje nudi i mreža talent centaranordnorsk.vitensenter.nonordnorsk.vitensenter.no.

Finska: inkluzivna praksa i diferencijacija

Finska se u pristupu darovitim učenicima oslanja na temeljno načelo jednakih obrazovnih prava uz individualizaciju. Finski propisi (Temeljni zakon i Zakon o odgoju i obrazovanju) jamče svakom učeniku pravo na nastavu primjerenu njegovim sposobnostima i posebnim potrebamaoph.fi. To znači da i daroviti učenici, premda nisu izdvojeni posebnom kategorijom, imaju pravo na diferencirane zadatke i tempo koji odgovara njihovim sposobnostimaoph.fioph.fi. U Finskoj se stoga pitanje “treba li uopće podržavati darovite?” u načelu ne postavlja – odgovor je ugrađen u zakon; fokus je na tome “kako im najbolje pomoći unutar redovne škole”oph.fi.

Identifikacija: Finski pedagozi nastoje što potpunije identificirati darovitost, ali ne radi izdvajanja učenika u poseban program, nego radi prilagodbe nastave tom učenikuoph.fioph.fi. Preporuča se prikupljanje informacija iz više izvora – opažanja više nastavnika, roditelja, školskog pedagoga, pa i učenika samogoph.fioph.fi. Tipični znakovi na koje finski učitelji paze slični su onima drugdje: iznimno brza spoznaja novih pojmova, široko znanje ili rječnik, originalno razmišljanje, kreativnost, radoznalost, napredno rješavanje problema, pa i emocionalna zrelost. Studije pokazuju da finski učitelji uglavnom lako prepoznaju najizraženije darovite učenike u svojim razredima, ali ponekad mogu previdjeti one tihe ili suptilne darovitosti (npr. učenik koji ostvaruje prosječne ocjene iz dosade)utupub.fiskolverket.se. Stoga se ističe da identifikacija treba biti holistička i pravedna, kako bi se uočili različiti oblici darovitosti – intelektualne, kreativne, socijalne, umjetničke, motoričke, i dr. (pozivajući se na teorije kao što su višestruke inteligencije i slične)oph.fioph.fi. U praksi, identifikacija u Finskoj najčešće nema formu posebnog testa u 2. razredu; umjesto toga, učitelji redovno prate napredak i one koji kontinuirano pokazuju daleko natprosječno znanje ili vještine usmjeravaju u dodatne aktivnosti.

Prilagodba nastave: Kada se utvrdi da učenik znatno odskače, finski nastavnici primjenjuju razne metode prilagodbe unutar okvira inkluzivne učionice. Uobičajeno je obogaćivanje kurikuluma: učeniku se nude složeniji zadaci, dodatna literatura ili projekti za produbljivanje znanja. Primjerice, ako drugaš već tečno čita i razumije tekstove, učitelj će mu dati knjige za stariju dob, složenije razumijevanje, ili zadatke kreativnog pisanja umjesto osnovnih vježbi čitanja. U matematici, učenik koji brzo riješi zadatke može dobiti dodatne problematične zadatke ili raditi na materijalu višeg razreda. Finska praksa također omogućava skraćivanje obrade poznatog gradiva (tzv. kurikularno sažimanje) – učenik ne mora prolaziti sav predviđeni repetitivni sadržaj ako ga je već savladao, nego može brže ići daljemdpi.commdpi.com. Akceleracija (preskakanje razreda) rjeđa je ali postoji kao opcija u iznimnim slučajevima; češće je tzv. predmetna akceleracija, gdje učenik iz pojedinog predmeta pohađa nastavu s starijim razredom ili radi po naprednijem programu. Finska nastava također potiče vršnjačko učenje – daroviti učenik se ponekad uključuje u mentorstvo (npr. pomaže vršnjacima oko nečega), no pazi se da to ne postane iskorištavanje niti da daroviti stagnira time. Naglasak je na tome da svi učenici napreduju: kad se darovitom omogući prilagodba, koristi ima i ostatak razreda, jer učitelj može kvalitetnije posvetiti pažnju svakomesu.se. Istraživanje u Finskoj pokazalo je da ishod rada s darovitima uvelike ovisi o sposobnosti i edukaciji učitelja – ako je učitelj osposobljen razlikovati i prilagoditi nastavu, daroviti će napredovati unutar redovne klase; ako ne, postoji rizik da potrebe darovitog ostanu zanemarenesu.se. Stoga se i u Finskoj posljednjih godina ističe potreba za više edukacije nastavnika o darovitosti i diferencijaciji.

Metode prilagodbe kurikuluma za darovite (skandinavska praksa)

Iako postoje razlike među zemljama, skandinavski pristupi dijele zajedničku filozofiju: daroviti učenici trebaju ostati integrirani u redovan razred, ali uz prilagođene izazove koji će ih intelektualno stimulirati. Neke ključne metode prilagodbe kurikuluma u ranim razredima, potvrđene i istraživanjima, uključuju:

• Obogaćivanje i produbljivanje sadržaja: Učitelji darovitim učenicima nude složenije zadatke i pitanja koja zahtijevaju razmišljanje višeg reda (npr. prema Bloomovoj taksonomiji) te potiču rješavanje problema i istraživačke projektemdpi.com. Primjerice, umjesto da daroviti drugaš ponavlja osnovne zadatke, može dobiti mini-projekt istraživanja neke teme koja ga zanima ili izazovne zagonetke koje traže kreativno rješenje.

• Kurikularno kompaktiranje (skraćivanje): Ako učenik već pokazuje da vlada dijelom gradiva, nastavnik može taj dio preskočiti ili brzo sažeti za tog učenikamdpi.com. Ovo povećanje gustine gradiva (“density”) omogućuje darovitom brži prolazak kroz osnovne sadržaje i više vremena za naprednije aktivnosti. Npr. dijete koje već zna čitati ne mora raditi sve vježbe čitanja slova, nego dobiva teže tekstove.

• Povećanje težine i dubine: Uz brži tempo, darovitom se zadaju i teži zadaci (“difficulty”) te se ide više u širinu ili dubinu teme (“depth”). To znači da se od takvog učenika traži npr. povezivanje znanja iz različitih područja, razmišljanje o apstraktnim konceptima ili samostalno istraživanje detalja koji se ne obrađuju s ostatkom razredamdpi.com.

• Raznolikost i izbor (diversity): Darovitim učenicima nastava nudi veću raznolikost metoda i sadržaja kako bi se održao interesmdpi.commdpi.com. Oni mogu raditi na posebnim projektima, koristiti dodatne izvore (knjige, online materijale), sudjelovati u vanjskim natjecanjima ili radionicama, itd. Tako se sprječava monotonija i potiče ih se da istraže širi kontekst gradiva.

• Fleksibilno grupiranje: Umjesto stalnog razvrstavanja po “jačim” i “slabijim” razredima (što Skandinavci izbjegavaju zbog egalitarnosti), koristi se privremeno grupiranje unutar škole. Npr. povremeno se okupi skupina darovitih učenika (možda iz više paralelnih razreda) da zajedno rade na naprednijem zadatku iz matematike ili da osmisle istraživački projektmdpi.commdpi.com. Tako daroviti imaju priliku upoznati intelektualne vršnjake i raditi u stimulativnoj grupi, ali i dalje veći dio vremena provode sa svojim razredom.

• Akceleracija gdje je opravdano: U slučajevima izrazito darovitih, omogućuje se i akceleracija – bilo preskakanje razreda, bilo pohađanje pojedinih predmeta u višim razredimamdpi.comriksdagen.se. Skandinavske zemlje oprezno koriste ovu mjeru (zbog brige za socio-emocionalnu prilagodbu), no istraživanja pokazuju da ispravno provedena akceleracija može biti vrlo korisna i ne šteti djetetumdpi.com. Učenik, primjerice, može u 2. razredu ići na matematiku s četvrtašima ako je u tom području daleko ispred vršnjaka.

• Emocionalna i socijalna podrška: Svi se nastavni planovi trude adresirati i emocionalne potrebe darovitih. Učitelji paze da dijete ne razvije perfekcionizam, anksioznost ili osjećaj nepripadanja. Grupni radovi se organiziraju tako da daroviti nisu uvijek “pomoćni učitelji” drugima (što ih može frustrirati), već i oni dobiju priliku raditi s jednakima i na vlastitom razvojuskolverket.seskolverket.se. Škole nastoje educirati cijeli razred o uvažavanju različitosti, kako daroviti ne bi bili stigmatizirani kao “štreberi” ili sl. Ova inkluzivna klima je važan dio skandinavskog modela.

Mnoge od ovih metoda u praksi se kombiniraju. Npr., učitelj može za darovitog učenika istovremeno skratiti ponavljanje, ubrzati prolazak kroz gradivo i zatim ponuditi obogaćeni projekt gdje dijete istražuje neku temu do detalja i možda prezentira razredu. Takav prilagođeni program unutar redovne nastave dokazano ima pozitivan utjecaj ne samo na akademska postignuća darovitih, nego i na njihov socio-emocionalni razvoj (samopouzdanje, motivaciju)mdpi.commdpi.com. Ključ je u tome da izazovi budu svakodnevni i sustavni, a ne povremeni: preporuka stručnjaka je da se darovite učenike svaki dan pokuša nečim stimulirati, makar i malom dodatnom zadaćom ili pitanjem za razmišljanjemdpi.commdpi.com.

Primjena skandinavskih iskustava u ZHŽ

Zapadnohercegovačka županija (ZHŽ), kao i šire okruženje, tek počinje razvijati sustavne pristupe za darovite učenike. Skandinavska iskustva mogu poslužiti kao vrijedan model, uz prilagodbe lokalnom kontekstu. Evo nekoliko preporuka kako elemente gore opisanih praksi primijeniti u školama ZHŽ:

• Svijest i edukacija nastavnika: Prvi korak je povećati svjesnost da i u našim učionicama postoji otprilike nekoliko posto učenika koji su daroviti i trebaju dodatne izazove. Kao što pokazuju skandinavski primjeri, potrebno je osposobiti učitelje prepoznati znake darovitosti i pružiti im alate za rad s takvom djecomsu.se. To se može postići kroz stručna usavršavanja, seminare ili uključivanje tema darovitosti u pedagoške programe. Važno je razbiti predrasudu da će se daroviti “sami snaći” – bez potpore, oni mogu stagnirati ili čak razviti loše radne navike i frustracije.

• Rana identifikacija u 2. razredu: Skandinavija pokazuje da se već kod 7–8 godišnjaka mogu uočiti znakovi darovitosti. Škole u ZHŽ mogu uvesti jednostavne upitnike i check-liste za učitelje i roditelje u 2. razredu, kako bi se sustavno prikupljale informacije o potencijalno darovitoj djeci (vidi dolje predloženi upitnik). Ove upitnike ne treba shvatiti kao formalno “testiranje”, nego kao orijentacijski alat – ako više pokazatelja upućuje da dijete odskače, škola može obratiti posebnu pažnju na njega. Pri tome je ključno uključiti i roditelje, koji mogu pružiti uvid u interese djeteta kod kuće, rani razvoj (npr. je li rano prohodao/pročitao) i slično, baš kao u danskom modeluuvm.dk.

• Individualizirani planovi učenja: Za svakog identificiranog darovitog učenika, škola može izraditi individualizirani obrazovni plan (slično kao što se radi za djecu s teškoćama, ali ovdje fokus na obogaćivanje). Taj plan bi sadržavao dogovorene prilagodbe: npr. u matematici će učenik koristiti udžbenik za viši razred kad savlada aktualno gradivo; u jeziku će čitati zahtjevnije tekstove; dobit će mentora za područje posebnog interesa ako je moguće (npr. nastavnika informatike za dijete koje izuzetno programira). Skandinavci naglašavaju da ovakvi planovi pomažu sustavno pratiti napredak i osigurati izazove svaki tjedan, ne sporadičnomdpi.commdpi.com.

• Diferencijacija u učionici: Učitelji u ZHŽ mogu odmah početi primjenjivati neke od ranije opisanih strategija diferencijacije. Primjerice, u pisanim zadacima ponuditi opcionalne teže zadatke za one koji lako riješe osnovne. Organizirati istraživački kutak u razredu – malu biblioteku ili računalni kut na kojem daroviti mogu istraživati teme od interesa kad su brže gotovi s obavezama. U grupnom radu, paziti da i daroviti dobiju ulogu koja ih izaziva (npr. vođa projekta, dizajner eksperimenta) kako bi razvijali svoje vještine. Ukratko, nastavu treba planirati s mišlju: što će raditi učenik koji sve svlada prije ostalih? – za takve uvijek imati spremne “spužva zadatke” koji upijaju njihov interes i vrijeme na kvalitetan način.

• Podrška stručnog tima: Škole u ZHŽ trebale bi uključiti i pedagoge, psihologe ili defektologe u proces podrške darovitima, analogno skandinavskom pristupu gdje pedagoško-psihološke službe sudjeluju. Stručnjaci mogu pomoći pri procjeni darovitosti (npr. provođenjem psiholoških testova ako se smatra potrebnim, kao dopuna upitnicima), ali i u savjetovanju učitelja kako prilagoditi metode poučavanja. Također, mogu raditi i s roditeljima – educirati ih kako podržati darovito dijete, a da ne stvaraju pritisak, kako surađivati sa školom i sl.

• Mreža i resursi: Preporučljivo je uspostaviti mrežu škola i nastavnika u ZHŽ koji razmjenjuju iskustva o darovitima, slično kao što u skandinavskim zemljama djeluju mreže (poput švedske organizacije općina za darovite ili danskih udruga). Ova mreža može organizirati radionice za darovite učenike na razini županije – npr. jednom u polugodištu okupiti grupu darovitih drugaša i trećaša iz više škola na zajedničku kreativnu radionicu ili natjecanje. To bi djeci dalo dodatni poticaj, priliku da upoznaju vršnjake sličnih interesa i pokažu svoja postignuća, baš kao što norveški talent-centri rade za starijenrk.novilvite.no. U početku, takve aktivnosti mogu biti skromne (jednodnevni susreti, online izazovi), ali mogu prerasti u stalne programe za darovite u okviru županije.

• Izbjegavanje stigmatizacije: Pri svemu ovome, važno je slijediti skandinavsku filozofiju inkluzije – daroviti učenici nisu “bolji” ili “posebni” u smislu povlastica, nego jednostavno imaju drugačije obrazovne potrebe. Kroz razgovore i rad s cijelim razredom treba promovirati stav da je u redu da svatko uči svojim tempom i da škola jednako brine da i najbrži učenici imaju što učiti kao i oni kojima treba podrška da dostignu osnovne ishodemdpi.comskolverket.se. Tako će i daroviti rado prihvatiti dodatne izazove, a da se ne osjete isključenima ili pod pritiskom očekivanja.

Ukratko, ZHŽ može sa skandinavskim modelima kao uzorom razviti svoj vlastiti sustav identifikacije i podrške darovitima, koji je održiv i uklopljen u postojeću školsku strukturu. Time bi se osiguralo da niti jedan talent ne ostane neprepoznat i neizazvan u najkritičnijim ranim godinama školovanja.

Predloženi upitnik za rano prepoznavanje darovitosti (2. razred)

Slijedi primjer upitnika prilagođen učenicima ~2. razreda, koji se može koristiti u školama ZHŽ za rano prepoznavanje darovitih. Upitnik kombinira najbolje prakse skandinavskih check-lista (primjerice, mnoge tvrdnje ogledaju se na one iz danskih upitnika za učenike, roditelje i učiteljexn--klogebrn-b5a.dkxn--klogebrn-b5a.dk). Preporučuje se da upitnik ispune učitelj i roditelj, svaki iz svoje perspektive (označavanjem u kojoj se mjeri slažu s navedenim tvrdnjama za dijete). Starija djeca mogu i sama odgovoriti na prilagođenu verziju. Skala može biti npr. 0 – ne primjećujem/rijetko, 1 – ponekad, 2 – često/točno:

1. Brzo uči nove stvari – dijete izuzetno lako usvaja novo gradivo ili vještine, često puno brže od vršnjaka.

2. Izvanredno pamćenje – dugo pamti informacije i detalje koje čuje ili pročita, ne zaboravlja lako naučeno.

3. Širok rječnik i izražavanje – koristi neobično bogat rječnik za svoju dob ili kompleksnije rečenice; razumije riječi i pojmove koje vršnjaci ne poznaju.

4. Logičko razmišljanje – odlikuje se sposobnošću logičkog zaključivanja i rješavanja problema; voli “mozgalice” i uspješan je u njima.

5. Duboka koncentracija (kada je zainteresiran) – može se jako zadubiti u aktivnost koja ga zanima, toliko da zaboravi na vrijeme ili okolinu.

6. Radoznalost i postavljanje pitanja – postavlja mnoštvo pitanja (“zašto, kako funkcionira…”) i traži dublja objašnjenja; pokazuje znatiželju u raznim područjima.

7. Kreativna mašta – iskazuje originalne ideje, smišlja inovativne načine rješavanja zadataka ili priče; ima bujnu maštu u igri ili pisanju.

8. Osjetljivost na nepravdu/perfekcionizam – snažno reagira ako nešto “nije fer” ili ako netko prekrši pravila; može težiti savršenstvu u onome što radi i biti samokritičan.

9. Preferira društvo starijih ili sličnih interesa – ponekad se bolje povezuje s starijom djecom ili odraslima, ili traži vršnjake koji dijele njegove specifične interese (npr. matematiku, svemir, sl.).

10. Brzo rješava školske zadatke – tipično završi zadatke mnogo brže od drugih i traži dodatne izazove; pokazuje dosadu ako mora čekati druge.

11. Uočava složene veze – primjećuje uzorke i odnose između stvari koje drugima promaknu (npr. poveže koncept iz prirode s nečim u matematici); voli apstraktne ili “teške” teme za svoju dob.

12. Samostalno uči izvan škole – pokazuje intenzivan interes kod kuće za neku oblast i sam prikuplja informacije (enciklopedije, internet) o temama koje ga fasciniraju.

13. Rano postignuće razvojnih milja – (za roditelje) dijete je rano progovorilo, rano čitalo ili brojilo, ili pokazivalo neobičnu sposobnost (npr. pamtilo nazive dinosaurusa, sam naučilo slova prije škole).

14. Osjećaj drugačijosti – (za učenika, ako sam procjenjuje) osjeća li se dijete ponekad “drugačije” od vršnjaka jer ga zanimaju neuobičajene stvari ili na nastavi postavlja pitanja koja drugi ne postavljaju.

15. Humor i smisao za kompleksnost – iskazuje sofisticiran smisao za humor, igre riječima ili razumije sarkazam/ironiju ranije nego što se očekuje za dob.

Ovaj upitnik služi kao polazište: više odgovora “često” (2) na većini tvrdnji može indicirati darovit obrazac. Važno je naglasiti da rezultati nisu “etiketa”, već signal učitelju i školi da djetetu ponude bogatiji program i prate njegov napredak. Korištenje ovakvih upitnika, praćeno otvorenim razgovorom s roditeljima i samim učenikom, može u ZHŽ stvoriti sustav ranog prepoznavanja darovitih po uzoru na Dansku i druge skandinavske zemlje. Time bismo osigurali da se darovita djeca već od drugog razreda usmjeravaju i podržavaju na način koji potiče razvoj njihovih potencijala, na korist i njima i društvu u cjelini.

Literatura: Skandinavske prakse i nalazi istraživanja korišteni u ovom prikazu preuzeti su iz relevantnih izvora i službenih dokumenata, uključujući dansko Ministarstvo obrazovanjauvm.dkuvm.dk, materijale švedskog Skolverketaskolverket.se, znanstvene studije o Norveškoj i Finskojmdpi.comsu.se, te druge stručne publikacije kako je citirano u tekstu. Svi izvori navedeni u citatima osiguravaju vjerodostojnost informacija i omogućuju dodatno produbljivanje u ovu temu.