Radioaktivna kapsula nestala u Australiji. Sićušna je i potencijalno smrtonosna

Rudarska tvrtka Rio Tinto objavila je ispriku jučer rekavši kako sudjeluje u naporima regionalnih vlasti da pronađu kapsulu koja sadrži cezij-137, visoko radioaktivnu tvar koja se koristi u rudarskoj opremi, prenosi CNN.

Rio Tinto ističe da je provjerio sve ceste oko rudnika Gudai-Darri u zabačenom području sjeverozapadne Australije, gdje se uređaj nalazio prije nego što ga je prijevoznik odnio prema jugu do Pertha, glavnog grada savezne države.

Vlasti vjeruju da je kapsula, koja emitira i gama i beta zrake, ispala sa stražnjeg dijela kamiona koji se vozio duž 1400 kilometara Velike sjeverne autoceste. Zbog minijaturne veličine kapsule i velikih udaljenosti, vlasti upozoravaju kako su male šanse da bude pronađena.

Postoji i bojazan da je kapsula možda već završila dalje od zone potrage, stvarajući radioaktivni zdravstveni rizik za svakoga tko naiđe u sljedećih 300 godina.

Kako je kapsula nestala?

Državne vlasti podigle su uzbunu u petak, upozoravajući stanovnike na prisutnost širenja zračenja u južnom dijelu države, uključujući sjeveroistočna predgrađa Pertha, u kojem živi oko dva milijuna ljudi. Kapsula je stavljena u paket 10. siječnja, a poslovni suradnik rudnika ju je 12. siječnja pokupio iz Rio Tintovog rudnika Gudai-Darri.

Vozilo je provelo četiri dana na putu i stiglo je u Perth 16. siječnja, ali je istovareno za pregled tek 25. siječnja – kada je otkriveno da je kapsula nestala.

“Nakon otvaranja paketa, otkriveno je da je mjerač razbijen, da nedostaje jedan od četiri vijka, a također nedostaju i sam izvor i svi vijci na mjeraču”, priopćio je Odjel za vatrogasne i hitne službe (DFES).
Vjeruje se da su jake vibracije uzrokovane neravnim cestama oštetile paket, pomaknuvši montažni vijak koji ga je držao na mjestu.

Koliko je kapsula opasna?

Stručnjaci su upozorili da cezij-137 može stvoriti ozbiljne zdravstvene probleme za ljude koji dođu u kontakt s njim: opekline kože od bliskog izlaganja, radijacijsku bolest i potencijalno smrtonosne rizike od raka, posebno za one koji su nesvjesno izloženi dulje vrijeme.

Radiation Services, kompanija koja pruža savjete o zaštiti od zračenja, kaže da bi jednosatno stajanje unutar jednog metra od kapsule rezultiralo zračenjem oko 1,6 milisiverta (mSv), koliko i oko 17 standardnih rendgenskih snimaka prsnog koša. Uzimanje kapsule u ruku uzrokovalo bi ozbiljno oštećenje prstiju i okolnog tkiva.

Ivan Kempson, izvanredni profesor biofizike sa Sveučilišta Južne Australije, rekao je da bi najgori mogući scenarij bio da znatiželjno dijete uzme kapsulu i stavi je u džep.

“Ne događa se to često, ali moglo bi se dogoditi i događalo se i prije. Bilo je primjera ljudi koji su pronalazili slične stvari i patili od trovanja radijacijom, ali tada su zračenja bila mnogo jača nego u slučaju ove kapsule”, rekao je Kempson i dodao:

“Svi smo izloženi stalnoj razini zračenja od stvari oko nas i hrane koju jedemo, ali sada je glavna briga potencijalni utjecaj na zdravlje osobe koja bi pronašla kapsulu”.

Koliko se često gube radioaktivni uređaji?

Incident je bio šok za stručnjake koji su rekli da je rukovanje radioaktivnim materijalima poput cezija-137 strogo regulirano protokolima za njihov transport, skladištenje i odlaganje.

Rio Tinto je rekao da redovito prevozi i skladišti opasnu robu kao dio svog poslovanja i angažira stručne izvođače za rukovanje radioaktivnim materijalima. Sićušna kapsula bila je dio mjerača gustoće koji se koristio u rudniku Gudai-Darri za mjerenje gustoće željezne rude prilikom drobljenja, navodi se u priopćenju.

Radiation Services kaže da se radioaktivne tvari svakodnevno transportiraju diljem Zapadne Australije bez ikakvih problema: “U ovom slučaju, čini se da kontrolne mjere koje se obično provode nisu bile uspješne”.

Pradip Deb, predavač i dužnosnik za radijacijsku sigurnost na Sveučilištu RMIT u Melbourneu, rekao je za CNN da je gubitak kapsule vrlo neobičan jer australska sigurnosna pravila zahtijevaju da se takvi predmeti transportiraju u dobro zaštitnim kutijama. Naziv logističke tvrtke korištene za transport uređaja nije objavljen.

U kojoj je fazi potraga za kapsulom?

Vlasti pokušavaju pronaći uređaj korištenjem specijalizirane opreme za detekciju radijacije koja je montirana na vozila koja voze autocestom u oba smjera brzinom od 50 kilometara na sat. “Bit će potrebno otprilike pet dana za putovanje izvornom rutom”, rekao je DFES u priopćenju u ponedjeljak.

Dale Bailey, profesor na Sveučilištu u Sydneyju, kaže da je mala brzina potrebna kako bi se opremi dalo vremena da otkrije zračenje: “Detektori zračenja na vozilima u pokretu mogu se koristiti za otkrivanje zračenja iznad prirodnih razina, ali relativno niska količina zračenja u izvoru znači da moraju relativno sporo pretraživati područje”.

Vlasti su upozorile građane da se ne približavaju uređaju manje od pet metara, priznajući da bi ga bilo teško vidjeti iz daljine. “Ne pokušavamo vizualno locirati maleni uređaj. Koristimo detektore radijacije kako bismo locirali gama zrake”, rekli su dužnosnici DFES-a.

No, postoji bojazan da kapsula možda više nije unutar zone potrage – vlasti kažu da se kapsula možda zaglavila u gumi drugog vozila, koje ju je odnijelo dalje ili su je možda raspršile divlje životinje, uključujući ptice.

“Zamislite da ptica grabljivica podigne kapsulu i odnese je dalje od područja potrage. To bi moglo predstavljati problem”, rekao je Dave Sweeney, analitičar nuklearne politike i ekološki aktivist Australske zaklade za zaštitu prirode: “Ovaj izvor očito treba pronaći, ali postoji toliko mnogo pitanja i jednostavno ne znamo što se moglo dogoditi”.

Što će se dogoditi ako se kapsula ne pronađe?

Cezij-137 ima vrijeme poluraspada oko 30 godina, što znači da će se nakon tri desetljeća radioaktivnost kapsule prepoloviti, a nakon 60 godina prepoloviti još jednom. Ovim tempom kapsula bi mogla biti radioaktivna sljedećih 300 godina, ističe Deb sa Sveučilišta RMIT.

“Cezij-137 je obično zatvoreni izvor, što znači da neće kontaminirati tlo ili okoliš ako nije proširen. Ako se kapsula nikad ne pronađe, neće kontaminirati niti prenijeti radioaktivnost u okolno tlo”, dodao je Deb.

Rio Tinto, jedna od najvećih svjetskih rudarskih kompanija, upravlja sa 17 rudnika željezne rude u regiji Pilbara u zapadnoj Australiji. Rudarske aktivnosti izazivale su kontroverze u prošlosti, uključujući uništenje dva drevna kamena skloništa u Juukan Gorgeu 2020. godine, što je dovelo do isprike i ostavke tadašnjeg izvršnog direktora Jean-Sébastiena Jacquesa.