Published On: Pon, velj 3rd, 2014

Putovati svijetom s malo novca u džepu? Može se

Iskusni putnici kažu kako se na putovanjima može uštedjeti, ali, naravno, ako čovjek nije prezahtjevan. Već nekoliko godina popularan je couchsurfing, tu je i mogućnost zamjene ili čuvanja domova, ali i volontiranje te korištenje stipendija
Putovati svijetom bez kune u džepu. Mnogi će reći – prava divota. Drugi kako im je to doista i uspjelo, treći, da je nemoguće. Istina je uvijek negdje u sredini, no da se putovati može bez bez kune u džepu, definitivno ne može.

Jeftiniji letovi
Studenti i učenici i u Hrvatskoj mogu nabaviti ISIC karticu, koja nudi niz popusta, a služi i kao identifikacijska kartica te je jedina međunarodno priznata kartica od strane UNESCO-a, doznajemo u zagrebačkoj agenciji STA putovanja.
– Mi smo ovlašteni zastupnik za Hrvatsku World Youth Student Travel Confederaciona. Svjesni važnosti studentske populacije taj ugovor nam omogućava prodaju ISIC iskaznica svim studentima i profesorima u Hrvatskoj te sklapanje ugovora s tvrtkama kod kojih studenti ostvaruju brojne popuste i pogodnosti. Osim licence za prodaju IATA aviokarata koje vrijede za sve građane svih dobi posjedujemo i licencu za prodaju SATA aviokarata koje su sa posebnim tarifama i vrijede za studente i profesore po znatno povoljnijim cijenama, kazala je Martina Šlogar, marketing menadžerica STA putovanja te dodala kako je ISIC iskaznica prihvaćena u više od 120 zemalja diljem svijeta. Također je istakla i nekoliko savjeta oko kupovine aviokarata. Zagrebački aerodrom je jedan od manjih s obzirom na svjetske kriterije, što znači da su letovi često skuplji nego s drugih obližnjih zračnih luka. Uvijek je dobro pogledati opcije polaska iz Klagenfurta, Graza, Trsta, Ljubljane te također iz Münchena, Beča, Venecije ili Milana. Ponekad je razlika tolika da je veća od cijene prijevoza do udaljenog aerodroma. Najjeftinije su jednomjesečne karte. Studentima sa studentskom karticom aviokarta važi godinu dana. Najčešće su letovi na veće aerodrome jeftiniji pa je zato ponekad bolje letjeti na neki veći aerodrom te si potom osigurati unutarnji let do konačne destinacije ili putovati na neki drugi način.

Individualna putovanja po principu put pod noge, ili bicikl pod noge, postala su pravi mali fenomen, osobito među mladim ljudima koji jeftino žele vidjeti što više od tog plavog planeta, sresti se sa što više različitih naroda i njihovih običaja, iskusiti što više toga. Malo Južne Amerike, pa malo Dalekog istoka, Afrika…
Zaljubljenicima u putovanja svijet je doista veliko globalno selo. A internetske stranice, osobito Facebook, puni su zaljubljenika u putovanja koji svoje doživljaje dijele sa svojim fanovima. Neki od njih postali su gotovo prave zvijezde čije se dogodovštine i postovi s nestrpljenjem očekuju. Putovanja postaju i izvor reportaža koje se objavljuju, o njima se pišu knjige… Reklo bi se – pravi mali business.
Prije koju godinu medije je tako preplavila priča o Nijemcu Michaelu Wiggeu koji je krenuo na put dug 150 dana i prošao 11 zemalja završivši na Antarktici. Prema Daily Mailu, Atlantik je prešao radeći na kontejnerskom brodu, u Las Vegasu je zarađivao novac sudjelujući u uličnoj borbi jastucima, u Kostariki je bio batler ovdašnjeg njemačkog ambasadora, a u Peruu je radio kao nosač prema Machu Picchu. O svemu tome je za njemački ZDF snimio seriju, a objavio je i knjigu u kojoj opisuje svoje putovanje za koje se pripremao godinu dana istražujući tko bi mu na putu mogao pomoći, iako se ponekad morao osloniti i na ljubaznost potpunih stranaca.

Oploviti svijet

Već nekoliko godina popularan je couchsurfing, tu je i mogućnost zamjene ili čuvanja domova, ali i volontiranje te korištenje stipendija za učenike i studente. Na taj je način svakako jedinstveno iskustvo stekla mlada Belišćanka Iva Soldo koja se netom vratila s prestižnog programa University of Virginia (SAD) »Semester at Sea« u okviru kojeg je s još 600 američkih studenata oplovila svijet, studirala te posjetila više od 15 zemalja svijeta na četiri kontinenta u samo 113 dana. Ova je studentica završila Ekonomski fakultet u Osijeku gdje je trenutačno i na izvanrednom diplomskom studiju Agroekonomike.
– Nakon što sam se upoznala sa studijem nisam mogla odoljeti i ne prijaviti se na jedini program koji nudi mogućnost studiranja u više od 15 zemalja svijeta, i to u samo jednom semestru. Najbrži kruzer na svijetu pretvoren je u kampus te smo tako imali sve potrebno za učinkovito izvođenje nastave. Na putovanju sam prošla kroz Englesku, Rusiju, Njemačku, Belgiju, Francusku, Irsku, Portugal, Španjolsku, Kanarsko otočje, Maroko, Ghanu, Južnu Afriku, Argentinu, Urugvaj, Brazil, Kubu, Bahame i SAD. Sam proces prijave bio je vrlo kompleksan, no na kraju se isplatio. Bilo je potrebno prijaviti se za stipendije, cijepiti se protiv žute groznice, riješiti antimalarik, ishoditi pet viza, obaviti medicinski pregled i mnogo drugih stvari. Prijavila sam se za pet stipendija od kojih sam osvojila njih četiri. Osim školarine, bilo je potrebno pokriti trošak viza, cjepiva te avionsku kartu iz Amerike koja je bila posljednja stanica na putovanju za Hrvatsku te se ovim putem zahvaljujem Osječko-baranjskoj županiji, Gradu Belišću i svima ostalima koji su pomogli, kazala je ova svjetska putnica. O samom programu doznala je od prijateljice iz Srbije s kojom je studirala u Finskoj, a sve potrebne informacije kasnije je pronašla i na web stranici virdžinijskog sveučilišta.
– Iako se čini nemoguće, definitivno nije neizvedivo. Bitno je da dobro pripremite eseje, a isto tako su vrlo važne dodatne aktivnosti tijekom studija te mi se čini da se taj dio najviše vrednuje, dodala je Soldo pojasnivši i kako stipendije mogu biti i do 10.000 dolara, ovisno o tome kako se dobro napišu eseji. Inače, tijekom ovog doista nesvakidašnjeg studijskog semestra je, uz ostalo, imala prilike slušati predavanje Desmonda Tutua, dobitnika Nobelove nagrade za mir. Obilježio ju je projekt Operation Hunger u slamovima Cape Towna. Cilj projekta bio je pomoći djeci koja su pothranjena te ih evidentirati i izmjeriti kako bi obnovili bazu podataka organizacije. Osim toga, donirali su hranu te obišli škole.
– Kako bismo im pružili jedan obrok, koji nutricionistički zadovoljava sve dnevne potrebe, pomogli smo kuhati te kasnije nahraniti djecu. U toj kuhinji, koja je zapravo bila jedan kontejner iz kojega se posluživala hrana, upoznala sam ženu i majku jedne od djevojčica koja je pohađala obližnju školu. Gospođa me u jednom trenutku samo pogledala i uhvatila za ruku te rekla kako ja možda jesam bijela, a ona crna, no kako je krv obje crvena, a Bog jedan te je nakon toga samo pogledala prema nebu. Taj trenutak me osvijestio i pogodio jer tad sam zapravo shvatila koliko se tamo još uvijek osjete posljedice apartheida, o čemu nam je kasnije govorio i Desmond Tutu, istakla je mlada putnica.

Lovac na okuse

Dok neki svijetom putuju u potrazi za studijskim znanjima, drugi svijetom lutaju u potrazi za novim okusima. Tako izazovu putovanja nije odolio Nikola Lesar, pobjednik druge sezone Masterchefa. Sredinom ovog tjedna ovaj se »lovac na okuse« upravo vratio u Hrvatsku nakon punih pet mjeseci izbivanja. O motivaciji za putovanja će reći – »ljudi, kultura, hrana… Volim novo, volim strano i volim avanturu. To je to, jednostavan recept«. Govoreći o tome kako uopće organizira takvo putovanje, kazao je kako nije komplicirano.
– Ispočetka je bilo milijun upitnika iznad moje glave i tona nerviranja, ali čim sam stupio na strano tlo, sve je palo u vodu. Nije komplicirano niti teško, samo treba malo istražiti na netu prije pothvata. Nisam koristio ni jednu agenciju, ni spavao u hotelu. Low budget guesthouseovi, hosteli, couchsurfing… Lonely planet vodiči i wikitravel su dobre reference za low budget putovanja, kazao je govoreći o tome kako uštedjeti na putovanju te istaknuo da ne bi uplatio aranžman za neki resort ni da je cijena smanjena za 50 posto.
Mladi je masterchef do sada tako prošao Kinu, Vijetnam, Kambodžu, Tajland, Nepal i Indiju.
– Htio bih zaokružiti cijelu Jugoistočnu Aziju prije nego skoknem na drugi kontinent. Indonezija, Laos, Burma, Filipini, Malezija. Ovo mi je iduće na meti, al’ nikad se ne zna. A što je najveća vrijednost putovanja? Ljudi su najveći plus. Neće vam Taj Mahal ili Kineski zid ispričati priču i dočarati zemlju… Pričajte s ljudima, učite od njih, širite vidike, to je to! Ljudi su kultura, ukazao je Lesar te dodao kako u ovih pet mjeseci puta nije imao apsolutno nikakvih problema.
– Logika, zdrav razum i poštovanje je sve što je potrebno za put. Predrasude ostavite doma, uzmite samo otvoreni um, poručio je.

Inspiracija za priče

U potrazi za dobrom novinarskom pričom, svijetom »luta«, pak, Hrvoje Ivančić koji se trenutačno nalazi u Ugandi. Na pitanje što ga je navelo da krene na put, kazao je – ništa specijalno.

“Upucavanjem” oko svijeta
O tome kako »besplatno« proputovati svijet, u svijetu interneta se nađe i nekih malo bizarnijih slučajeva. Tako je Neil Skywalker objavio knjigu Around the world’s in 80 girls. U knjizi je, naime, autor ispripovijedio kako je prošao 40 zemalja u tri godine upucavajući se usput curama te si tako osiguravajući besplatan smještaj.

– Na putovanja me navela čista znatiželja, ništa specijalno. Jednostavno sam želio vidjeti svijet oko sebe… I uspio sam. Oko organizacije nije bilo skepse jer, kad sam kao balavac počeo putovati, organizacije niti nije bilo. Stavio sam ruksak na leđa i krenuo. To razdoblje sad mi dobro dođe kao inspiracija za priče. Inače, oduvijek sam htio biti novinar pa sam to i postao, iako sam diplomirao povijest. Uvijek dok putujem, pišem. Istražujem razne teme i fenomene. Generalno, užasno me živciraju gluposti o putovanjima tijekom kojih je bitno da je autor negdje daleko i egzotično. Meni je bitna priča, a ne toliko da ja i baš ja putujem, kazao je Ivančić i dodao kako su neka putovanja jeftina, a neka i nisu, ovisno što se traži.
– Ako putujete zbog puta i stalno se krećete, možete jeftino proći svugdje. Osobno su me ljudi primali u svoje kuće, stanove, spavao sam po stanicama, na plažama… Ako radim neku priču, to može biti skuplje jer sam duže vremena stacioniran, istaknuo je ovaj putopisac koji, doznajemo, nema najdražu zemlju. Voli tropsku klimu, ali, kaže, i ona dosadi poslije nekog vremena. A voli i Hrvatsku ljeti, dodaje.
Nema se što reći, i Hrvatska ima svojih draži. A i ona stara kaže – svukud pođi, doma dođi.
Dakle, iskusni putnici kažu kako se na putovanjima može uštedjeti, ali, naravno, ako čovjek nije prezahtjevan i ne libi se prespavati kod nekoga u kući ili čak na plaži.
Nešto formalniji način putovanja je i volontiranje. U Agenciji za mobilnost i programe Europske unije tako su pojasnili što ustvari predstavlja Europska volonterska služba te u kojim projektima mladi mogu sudjelovati.
Europska volonterska služba (EVS) otvorena je svim mladima bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost, spolnu orijentaciju, političko mišljenje, socijalni status, razinu obrazovanja i tome slično. Jedini uvjet za sudjelovanje su godine, odnosno mogu sudjelovati svi mladi od 17 do 30 godina. Isto tako, može se provesti od dva mjeseca do godinu dana u stranoj zemlji volontirajući u organizaciji koja se obično bavi neprofitnim radom. Sudjelovanje u EVS-u za mlade je besplatno uz eventualnu malu participaciju za putne troškove. Pokriven im je smještaj i hrana, putni troškovi, zdravstveno osiguranje te fiksni mjesečni džeparac te im je osigurana stalna podrška u učenju i radu te neformalni tečaj jezika. Cilj EVS-a je mladima pružiti priliku za stjecanjem međunarodnog iskustva, upoznavanjem drugih kultura i jezika.

Volonterska služba

– Do sada je u EVS-u sudjelovalo preko 140 mladih iz Hrvatske koji su najviše volontirali u Španjolskoj, Italiji, Nizozemskoj, Bugarskoj, Velikoj Britaniji, Belgiji i Turskoj u prosjeku od 6 mjeseci s time da je veliki broj mladih volontirao punu godinu. U zadnjih godinu dana sve više raste zanimanje za EVS te sve više hrvatskih organizacija iskazuje interes za sudjelovanjem u projektima. Isto tako, kroz EVS je u Hrvatsku došlo preko 360 mladih ljudi iz inozemstva koji su volontirali u hrvatskim udrugama, najčešće u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Kuterevu, Vodnjanu, Brtonigli i na Murteru, ali i drugdje, rekla je Tina Šarić, glasnogovornica Agencije.
Inače, do kraja prošle godine provodio se projekt Mladi na djelu, program neformalnog obrazovanja Europske komisije namijenjen mladima i osobama koje rade s mladima. Program se se provodio od 2007. U novom sedmogodišnjem razdoblju (2014.-2020.) provodit će se novi program Europske komisije pod nazivom Erasmus+, a koji je objedinio sve postojeće europske programe iz područja obrazovanja i mladih čija je provedba također završila s 2013. U okviru Erasmus+ programa bit će moguće provoditi između ostalog i velik dio aktivnosti koje su se provodile u okviru programa Mladi na djelu poput razmjena mladih, Europske volonterske službe, osposobljavanja i umrežavanja osoba aktivnih u radu s mladima i slično.
Sve u svemu, mogućnosti ima, stoga – put pod noge.


uskrs ephzhb