Njemačka ne posjeduje nuklearno oružje, ali je jedna od pet europskih članica NATO-a na čijem teritoriju SAD ima raspoređene nuklearne bombe. Francuska je jedina zemlja u EU koja posjeduje nuklearno oružje
Esej ruskog vanjskopolitičkog analitičara bliskog vladajućem režimu pobudio je interes u Berlinu jer je autor spomenuo da bi Njemačka uskoro mogla tražiti način kako da postane nova nuklearna sila. Član vanjskopolitičkog trusta mozgova Valdai kluba Timofej Bordačev potkraj travnja napisao je tekst “Europa i atomska bomba” za internetsku stranicu svoje utjecajne organizacije, i u njemu je zaključio da bi Njemačka mogla steći nuklearnu bombu zbog poteza Moskve, ali i Washingtona.
‘SAD ne štiti Europu’
Njegov tekst zapazio je predavač na Oxfordu Samuel Ramani te je ključne dijelove prenio na Twitteru jer vjeruje da su “pogled na mišljenje Kremlja o tim temama”. Ramanijevu interpretaciju Bordačevljevih stavova njemačkim je čitateljima pak donio Focus.
U članku je Bordačev napisao da bi “u situaciji u kojoj se europski međunarodni poredak našao u toliko velikoj krizi da su radikalne vojne opcije postale moguće, najprirodnije rješenje zaista moglo biti da Njemačka stekne nuklearno oružje”. Bordačev vjeruje da se u Europi odvija militarizacija kontinenta, za što mu je dokaz njemačka najavljena investicija u vojsku od sto milijardi eura. Uz to, autor smatra da je od hladnog rata Europa pod vodstvom ujedinjene Njemačke pokušala stvoriti vlastitu autonomiju te da političari na Starom kontinentu ne vjeruju da bi Sjedinjene Države branile te zemlje u slučaju nuklearnog rata.
Zato bi najprirodnija mogućnost mogla biti da Njemačka stekne nuklearno oružje, koje bi možda bilo nazivano “europskim”, ali ta etiketa bila bi nevažna kao što ni Europska središnja banka zapravo nije europska nego njemačka, piše.
Bordačev tvrdi da je njegov tekst još uvijek teoretski, ali i da bi Njemačka kao nuklearna sila mogla biti i potencijalni adut Moskve u odnosima Rusije i SAD-a jer bi “samopouzdana Njemačka mogla balansirati svoje interese u odnosu prema Rusiji bolje nego dosad”. No, Bordačev isto tako misli da nedostatak resursa čini Europu inherentno agresivnom te izazovom za globalnu i rusku sigurnost. Moskva je već iskoristila navodnu želju Ukrajine da stvori nuklearne bombe kao jedan od povoda za invaziju na tu zemlju.
– Ne može se sasvim sigurno reći da je to stav koji prevladava u Kremlju. Dosad je ruska vlada uvijek govorila o njemačkom pacifizmu – rekao je za Focus Stefan Meister iz Njemačkog vijeća za vanjsku politiku.
Njemačka ne posjeduje nuklearno oružje, ali je jedna od pet europskih članica NATO-a na čijem teritoriju SAD ima raspoređene nuklearne bombe. Francuska je jedina zemlja u EU koja posjeduje nuklearno oružje. Nakon što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, u Njemačkoj je pokrenuta rasprava treba li Europa osnažiti svoje potencijale i u sferi tog apokaliptičnog oružja.
“Putinov agresivni rat tjera Europu da konačno razmišlja o obrani. To uključuje i pitanje nuklearnog odvraćanja”, napisao je u ožujku Nijemac Manfred Weber, šef pučana u Europskom parlamentu.
Scenariji za rat
I dok Moskva razmatra njemačke mogućnosti uspostave nuklearnih kapaciteta, važno je uzeti u obzir i ton Bordačevljeva eseja. Autor piše da će “SAD težiti tomu da veže ruske ruke stalnim konfliktom na europskom bojištu” te da se europski poredak našao u velikoj krizi. Žele li čitatelji njegova eseja pronaći u tekstu što misli o tomu kako je na europsku sigurnost utjecala agresija Rusije, to će im biti teško jer se u cijelom tekstu Ukrajina spominje samo jednom. Rusku vanjsku politiku kritičari desetljećima opisuju kao fokusiranu isključivo na međuodnose velikih i moćnih zemalja poput Rusije, SAD-a i Njemačke koje prema takvom svjetonazoru jedine i imaju pravo provoditi vanjsku politiku.
Valdai klub za koji radi uspostavljen je 2004., te ga čak i ruski državni mediji opisuju kao bliskog Putinu. U studenome, tri mjeseca uoči invazije, Valdai je objavio scenarij rata s Ukrajinom u kojem je napisao da bi ruska vojska vrlo brzo slomila ukrajinsku, zauzela Kijev i proglasila novu državu na istoku Ukrajine. Tekst je zaključio procjenom da su šanse za rat vrlo male i da ga nitko ne želi. Uz to je, iz pozicije Moskve, bio previše optimističan jer se ukrajinski otpor pokazao mnogo snažnijim nego što su ruski analitičari očekivali.
wpDiscuz
