PUTIN OTKRIVA NOVE KARTE: “Cijela Ukrajina je naša, ali razgovaramo i s Iranom i s Izraelom”

Moskva ne planira skori kraj rata. Ni jednog.

U govoru na Peterburškom ekonomskom forumu, ruski predsjednik Vladimir Putin iznio je dosad najsažetiju verziju ruskog narativa o Ukrajini:

“Rusi i Ukrajinci su jedan narod. Rusiji, u tom smislu, pripada cijela Ukrajina.”

Toliko o pregovorima.

Putin nije isključio ni opciju da ruska vojska krene dalje, prema sjevernoj ukrajinskoj regiji Sumi, čime bi otvorio novu os daljnjeg pritiska na Kijev, ali i testirao volju NATO-a, koji se u međuvremenu bavi – unutarnjim izborima i održavanjem iluzije globalnog poretka.

U istom govoru Putin se dotakao i bliskoistočne krize. Kazao je da je “u kontaktu s obje strane – i Iranom i Izraelom”, te da im je ponudio prijedloge za okončanje rata. Ne otkrivajući, naravno, detalje.

Što to zapravo znači?

To znači da Moskva ne računa na kraj sukoba u Gazi i šire, nego na njegovo održavanje kao nove globalne platforme za balansiranje utjecaja, osobito prema Washingtonu i Pekingu.
Jer samo kad rat traje, Rusija postaje nezaobilazni posrednik. Kad prestane – nestaje i njena diplomatska vrijednost u toj zoni.

Putin ne traži kapitulaciju Ukrajine – on traži priznanje stvarnosti. A ta stvarnost, kako je sam rekao, glasi:

“Gdje kroči ruski vojnik, to je naše.”

To nije povratak SSSR-u. To je carski geopolitički realizam: mi ne želimo sve – nego samo ono što možemo zadržati. I nećemo se pomaknuti dok ne priznate da smo jači.

Isto vrijedi i za Bliski istok. Putin je shvatio: kada Zapad ne zna kako zaustaviti rat, svijet se sjeti Moskve. A Moskva ne donosi mir – ona donosi pregovore bez kraja. To je novi ruski soft power: rat koji traje, ali bez njih ne može stati.

Putin nudi dvije poruke:

1. Ukrajina će ili pasti kao cjepanica ili ostati zakopčana u rovovskom statusu dok se Zapad ne raspadne iznutra.

2. Rat Irana i Izraela neće se smiriti – jer Moskva to ne želi. Želi biti ključna treća strana u krizi kojoj se kraj ne nazire.

Ako mislite da rat u Gazi gori sam od sebe – razmislite ponovno. Vatru možda nije upalila Rusija. Ali raspuhuje je, pažljivo, s kartom svijeta u džepu.