Published On: Ned, tra 25th, 2021

Prošlo je 35 godina od katastrofe: Černobil je danas vraćen prirodi, ujedno i najmorbidnija turistička atrakcija na svijetu; ‘Još se sjećam metalnog okusa u ustima…‘

Ovog ponedjeljka navršit će se 35 godina od najveće nuklearne nesreće u povijesti Europe.

Tog 26. travnja 1986. godine u 1 sat i 23 minute eksplodirao je jedan od četiri reaktora u Memorijalnoj elektrani “Vladimir Iljič Lenjin” u mjestu Černobil u tadašnjoj sovjetskoj republici Ukrajini.

Radioaktivna prašina, devet puta jače kontaminacije nego prilikom eksplodirane bombe u japanskom gradu Hirošimi, prekrila je dobar SSSR-a, ali i Europe. Samo pukom srećom, točnije zahvaljujući pravovremenoj reakciji švedskih meteorologa, koji su prvi uočili da se zbiva nešto čudno u zraku, kao i povoljnim vremenskim uvjetima, izbjegnuta je puno veća tragedija.

Računa se da je oko 5 milijuna ljudi osjetilo izravne posljedice zračenja. Sam broj preminulih još je uvijek nepoznat.

image

 AFP

Tek su idućeg popodneva sovjetske vlasti evakuirale 48 tisuća stanovnika Pripjata, grada izgrađenog za zaposlenike nuklearke i njihove obitelji tri kilometra od elektrane.

Iako su prošla puna tri i pol desetljeća od tada, još uvijek postoje dvojbe što je glavni uzrok nesreće. U stručnim krugovima tvrdi se da je to nesiguran dizajn reaktora potpomognut ljudskim faktorom, čitaj nemarom i nestručnim upravljanjem. Prema izvještaju rađenom posljednji put u opširnijem obliku, zna se kako nije ostavljen dovoljan broj šipki u četvrtom reaktoru, dok je jedan od operatera isključio dovod vode koja ga hladi.

Više od 200 tona uranija ostalo je u uništenom reaktoru, što cijelo vrijeme izaziva bojazan od novih radioaktivnih curenja. Zato su naporima međunarodne zajednice u više navrata ojačavani betonski sarkofazi podignuti nakon nesreće. Rok trajanja trebao bi im biti 100 godina.

image

Luna-park u Pripjatu ostao je zaleđen u vremenu od prije 35 godina
 AFP

– Još se sjećam metalnog okusa u ustima dok sam prilazio Černobilu – opisao je na 30. obljetnicu Igor Magala, jedan od “likvidatora”, ljudi koji su goloruki poslani u sanaciju.

– Na početku nismo imali nikakvih informacija, sve je bilo strogo povjerljivo. Mislio sam da dolazim na tjedan, a ostao sam godinu. Nije bilo zaštitne opreme, to smo dobili poslije.

Najteže su prošli oni koji su poslani na krov reaktora.

image

 AFP

– Njima su se elektronički uređaji raspadali od radijacije – opisao je.

U pojasu od 30 kilometara od elektrane uvedena je zona isključenja. Na površini veličine Luksemburga nema stanovnika, ali buja priroda i živi svijet u njoj.

– Radijacije će biti još tisuću godina i uvijek će imati negativan utjecaj, ali izgleda da je taj utjecaj manji od ljudske intervencije – procjena je biologa Denisa Višnevskija.

To područje danas pohode tek ljudi željni avantura. Černobil je proglašen najmorbidnijom turističkom destinacijom u svijetu.

image

 AFP