Published On: Ned, pro. 6th, 2015

Proračun ih (ni)je volio

Zajednički nazivinik sarajevskoj kulturnoj eliti  ma kako se ona unutar sebe politički/ideološki/ stranački razlikovala je dupli sustav vrijednosti i licemjerje.

Proteklih je dana sarajevski kulturni estamblišment na nogama – rezultati Javnog poziva za programe i projekte koji će se (su)financirati iz proračuna FBIH u 2015. godni putem Transfera za kulturu od značaja za FBIH, pri Federalnom ministarstvu kulture, sporta i mladih pokazali su istovremeno da spomenuto ministarstvo smatra kako hrvatskoj kulturi jest prioritet kupreška kosidba, ali i kako Mustafićev MESS i  raznorazni kulturni program u Sarajevu nisu pretplaćeni na proračunska sredstava.

____________ piše: Gloria Lujanović l poskok.info 

Naime, za vrijeme Kaplanova mandata (SDA) i njegovog harača po proračunskim sredstvima niknule su najljepše džamije u rodnom mu Stocu, financirala se likovna kolonija “Moj bijeg u slobodu” u čast prvog predsjednika Alije Izetbegovića pri Muzeju Alije Izetbegovića u Sarajevu, financirale su se teferičijade, folkerske večeri itd.  No, problema nije bilo jer paralelno s financiranjem aktivnosti Medžlisa Islamske zajednice diljem Federacije BIH,  Mustafićev MESS, Pašovićev East_West Centar i Sarajevo film festival nisu bili zakinuti nego su dobivali koliko su i tražili.  MESS i po dvije tranše u tijeku jedne godine, a kada SFF ne bi dobio 300 tisuća na koje su navikli, onda bi im se ostatak namaknuo kroz transfer  “Interventna sredstva”, kao što je bio slučaj 2013. godine. Ljude u MESS-u, SFF-u i East-West Centru tada nije zanimalo kako se troše i kud idu ostala sredstva iz tog transfera. Nije ih zanimala teferičizacija “bošnjačke” kulture, niti činjenica da su svi projekti “hrvatske kulture” zajedno dobivali oko 10% sredstava iz bilo kojeg transfera za kulturu FMKS.  A u isto vrijeme, novca je bilo i   za ustanove tipa Muzej Alije Izetbegovića.

Postojanje jednog ovakvog Muzeja ne predstavlja nikakav problem ali financiranje njega i hrvatskim novcima u Federaciji, ali i hrvatskim i srpskim na nivou države je – skandal. Hrvatski građani u Federaciji, ako vas je zanimalo na što se, između ostalog,  troše naši novci koji ostaju u Kantonu Sarajevu zahvaljujući nepravednoj raspodjeli javnih prihoda – sad znate – Muzej rahmetli Alije i likovne kolonije njemu u čast.

Dakle, zamislimo situaciju da Hrvatima u BiH samo onako, preko noći, padne na pamet osnovati Muzej Mate Bobana ili još gore dr. Franje Tuđmana – takvu bi inicijativu bošnjačko-bosanski korpus zaustavio i sotonizirao kada bi se ona pojavila i  u formi prijedloga, a kamoli da bi pristao na realizaciju jednog takvog muzeja i  njegovo ravnopravno umjetničko egzistiranje u muzejskom svijetu. O njegovom financiranju iz zajedničke nam federalne kase za kulturu da i ne govorimo. Kompletna bošnjačko-bosanska društvena i kulturna elita predvođena osobljima stranih  veleposlanstava digla bi se na zadnje noge da zaustavi taj  “separatističko-nacionalističko-fašistički projekt”.

Na dalje, Mustafić Dino, Pašović Haris i najgori ministar kojeg je Kanton Sarajevo ikad imao – ugledni glumac ali neugledni političar – Emir Hažihafizbegović optužili su aktualnu ministricu Dujmović ( HDZ BIH) za “genocid u kulturi”, “provinacijalizaciju hrvatske kulture”, “majorizaciju Bošnjaka” , “etnopalanačke festival” itd.

Salmir Kaplan nikad nije bio optužen za “provinacijalizaciju hrvatske kulture” iz prostog razloga jer ju nije ni financirao, ali su ga nadobudni kritičari svega (ne)kulturnog barem mogli optužiti za genocid u kulturi.

Licemjerje svojstveno sarajevskoj kulturnoj mahali ogleda se u činjenici da se zabrinuto komentira i oplakuje “sadržajnu hrvatsku kulturu koju je ministirca provincijalizira, marginalizirala itd.”, samo kada ta ista ministrica smanji sredstva namjenjena njihovim projektima.

Gdje je Haris Pašović bio dok je Kaplan haračio po ministarstvu i financirao te iste Dane kosidbe koje i akutalna ministrica Dujmović financira? Zašto tada taj ugledni redatelj i istaknuti kulturni djelatnik, širok u svojim sarajevskim horizontima, nije reagirao i stao na branik “hrvatske kulture” i  javno izrazio svoje negodovanje jer je Kaplan mizerijom  “častio” hrvatsku kulturu, a i ta mizerija je išla  za kupreške kosače?

Nije ga to zanimalo jer je njemu bilo dobro. Kao što ga ni sad istinski ne zanima. Pašoviću, Mustafiću i Hadžihafizbegoviću nije bitna ni hrvatska kultura, ni financiranje Dana kosidbe na Kupresu nego isključivo činjenica da im je ta ista “socijalna radnica” pokazala na koji način stvari zaista i funkcioniranju. Da bi hrvatska politička elita mogla financirati svoja kosidbena sijela, a ostaviti bošnjačko-bosanskoj njezine teferiče i džematlije, moralo se od nekud uzeti sredstva. SDA vas je financirala zato što je novac uzimala hrvatskim projektima i prebacivala u vaše projekte i  tada se niste bunili. Sad kada i HDZ dijeli svojim folklorašima, smanjio se dio kolača za b-komponentu. A da se teferiči i džemati ne bi ugrozili, trebalo je nekome odvaditi. Kako nisu mogli smanjiti Hrvatima, grah je pao na vas. Stoga ako već kritizirate i  prozivate, ne preskačite ni b-komponentu u federalnoj vladi.

Pored toga, unutar sarajevskih kulturnih krugova postoje brojni nezadovoljni umjetnici i kulturni djelatnici čiji se glas ne čuje dovoljno glasno jer ovim zajedničkim entitetom odjekuju samo vapaji Mustafića, Pašovića i inih koji su naviknuti na  – zajedničke novce.

Da njih pitate, čuli biste  kako ne bi smjela postojati dimenzija “pretplate” na proračunska sredstava i  da vaši festivali i programi nisu “svete krave“ bh kulture koji se moraju financirati.

Osim toga, Emir Hadžihafizbegović je poznat kao najgori kantolani ministar ikad  jer je proračun svoga ministarstva kulture uspio tom silovitom borbom za kulturu smanjiti za 10 milijuna maraka. I nakon toga ima obraza strašnu Zoru od Hercegovine optužiti za “genocid nad kulturom “.

Umjesto da podrže  zahtjev Ministarstva za kulturu, sport i mlade FBIH koje je ministarstvo uputilo premijeru Fadilu Novaliću i federalnoj Vladi za povećanjem proračunskih sredstava za kulturu u 2016., te kroz zajedničku borbu uspostave stručnu kategorizaciju projekata i izbalansiranu raspodjelu sredstava uzimajući u obzir i nacionalne i regionalne kriterije, sarajevski kulturnjaci svu odgovornost za katastrofalno stanje u kojem se kultura nalazi u svim krajevima BiH svaljuju na leđa onih koji su za to najmanje odgovorni iz prostog razloga jer su se tek ove godine aktivno uključili u raspodjelu sredstava.

Za vrijeme Kaplanove ere, kao i njegovih prethodnika, za hrvatsku kulturu možemo na neki način govoriti o Neronovom dobu – dakle, uvaženi stolački razbijač je samo kroz  model “Transfer za kulturu od značaja za Federaciju BiH” u četiri godine u postotcima b-komponentu u kulturi financirao sa 88,87 % a h-komponentu sa 11, 13 %.  I to samo kroz Transfer za kulturu od značaja za FBiH, pa je ovogodišnja raspodjela logičan rezultat raspodjele sredstava prethodnih godina.

Osim toga, u cijeloj ovoj priči postoji i problem neustavnosti, budući je Ustavni sud FBiH donio odluku po kojoj su Federalno ministarstvo kulture i sporta, te Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti proglašeni neustavnima.  Ne bi smjeli postojati jer su ovi resori, prema Ustavu FBiH, u nadležnosti  županija.

Na kraju, pored pitanja zašto su sarajevski kulturnjaci kao veliki i osvjedočeni patrioti pristajali da ih izdašno financira neustavno ministarstvo, ostaju otvorena i mnoga druga pitanja. Između ostalih, i što će Hrvatski narodni sabor BiH poduzeti glede činjenice da u federalnoj vladi postoje dva protuustavna ministarstva; po kojim kriterijima se raspoređuje novac za kulturu u okviru Ministarstva civilnih poslova; te kada će Kanton Sarajevo vratiti novac koji je otet drugim županijama, osobito onima s hrvatskom većinom.

Pošalji ovaj članak prijateljima: