Da se montiranom procesu protiv profesora Uge Vlaisavljevića na Filozofskom fakultetu još ne nazire kraj svjedoči i sramotno pismo koje je Dželilović uputio Uredu ombudsmena i Vlaisavljevićevom odvjetniku, piše Hrvatski Medijski Servis.
Nakon što je nanio nesagledivu štetu Vlaisavljeviću, optužujući ga i presuđujući mu bez spora, odlučio je pisati laži zlorabeći rukovodni položaj i pečat institucije u ime koje to radi. Kako?
Naime, u Pisanom upozorenju radniku od 3.5.2018. broj 03-02/482 u zaglavlju stoji „Na osnovu člana 134. Pravilnika o radu Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, članova 95., 183. i 184. Statuta Univerziteta u Sarajevu, a u skladu sa članom 9. točka (2) i (3) Zakona o radu (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj: 26/16), člana 117. točka (10) Zakona o visokom obrazovanju (Službene novine Kantona Sarajevo, broj: 33/17), dekan Fakulteta daje….“
Dakle, jedna od točaka zbog koje dekan kažnjava Vlaisavljevića je i član 9. točka (3) Zakona o radu FBiH, koja glasi:
„Seksualno uznemiravanje u smislu stava 1. ovog člana je svako ponašanje koje riječima ili radnjama seksualne prirode ima za cilj ili predstavlja povredu dostojanstva radnika i osobe koja traži zaposlenje, a koje izaziva strah ili stvara ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.“
Dekan Dželilović, u svom odgovoru Uredu ombudsmena i Vlaisavljevićevom odvjetniku piše neistinu tvrdeći: „U pisanom upozorenju ne spominje se seksualno uznemiravanje niti je u izjavama igdje navedeno.“
Ne treba ni govoriti kolika je šteta i sram po ugled profesora Vlaisavljevića pričinjena neodgovornim igranjem sa očito žurno ”spakiranim” optužbama poput ove! Dekan Dželilović se zapravo igra s pravnim sustavom kažnjavajući Vlaisavljevića da je seksualno ugrožavao uposlenike, a onda izjavljuje da to nije napisao. No, papir je neumoljivu razotkrivanju neistina poput ove Dželilovićeve.
Nije ovo jedina neistina koju piše dekan Dželilović zlorabeći svoju funkciju i službeni pečat Fakulteta kojim ovjerava svoje riječi. Naime, u istom obraćanju Dželilović tvrdi:
„..osporavamo vaše navode i upozoravamo Vas da u ovom predmetu nije izrečena disciplinska mjera, budući da je u toku rad pred Disciplinskom komisijom i Etičkim odborom nego samo pisano upozorenje, izdano u skladu sa odredbama Zakona o radu FBiH, Zakona o visokom obrazovanju i važećim aktima Fakulteta.“
Dakle, pisano upozorenje radniku jeste disciplinska mjera i to prema članu 184. Statuta Univerziteta u Sarajevu koji glasi „Disciplinske mjere za lakše povrede radnog odnosa“. Pisano upozorenje se izdaje prema točki 1. istog člana „za slučaj utvrđene disciplinske odgovornosti“. Dok već u sljedećoj točki istog člana nedvosmisleno stoji: „Disciplinska mjera iz stava 1. ovog člana je mjera kojom se osoblje Univerziteta/organizacijske jedinice upozorava na obveze iz radnog odnosa koje su povrijeđene njegovim ponašanjem, te mu se ukazuje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja tih obveza.“
Osim navedenog Dželilović iznosi još jednu notornu neistinu tvrdeći da je Vlaisavljević „(bez odobrenja dekana ili sekretara Fakulteta kada nije bio u kancelariji) i kada je uobičajeno da se iza radnog vremena pismena dostavljaju na portirnici Fakulteta, a što je vidljivo iz evidencije na portirnici“ ostavio dokument u uredu šefa pravne službe.
Još jedna notorna neistina. Vlaisavljević je na Fakultetu bio u vrijeme radnog vremena što je vidljivo upravo u knjizi evidencijena na koju se dekan poziva zlorabeći svoj položaj i pečat fakulteta za lažne iskaze, a u kojoj stoji da je u 14.20 bio na fakultetu,.Još gore: dekanat je bio širom otvoren za javnost, a pogotovo za studente i profesore, jer se u to doba u sali dekanata održavala međunarodna konferencija koja je trajala sve do večernjih sati.
I konačno, dekan Dželilović govori neistinu da je u trenutku izricanje Upozorenja imao bilo kakav materijalni dokaz o Vlaisavljevićevom gostovanju na bilo kojem fakultetu jer su svom pismenom obraćanju Vlaisavljevićevom odvjetniku datiranom 6.6.2018. godine (dakle mjesec dana nakon izricanja upozorenja) navodi „da je do danas (6.6.) došao i pisani odgovor jedne visoko školske ustanove na kojoj profesor predaje bez pisanog odobrenja dekana Fakulteta/rektora“.
Dakle, u trenutku pisanja upozorenja je bez materijalnog dokaza osudio Vlaisavljevića za neposluh. Na temelju čeg? Na temelju potrebe da ga naprosto kazni i nanese štetu njegovom ugledu.
U navedenom obraćanju ima još neistina koje potpisuje dekan Dželilović, ali je i ovih nekoliko dovoljno da se javno prokaže ovaj skandalozni čin tek postavljenog dekana Dželilovića te neprincipijelnost i tendencioznog njegovog kažnjavanja profesora Vlaisavljevića./R.I/HMS/
wpDiscuz