Na stotine najbližih prijatelja, kolega i članova obitelji okupilo se u popodnevnim satima u velikoj dvorani Krematorija na zagrebačkom Mirogoju kako bi se posljednji put oprostili od voljenog basista Prljavog kazališta, Dubravka Voriha.
U prvom redu uplakani su stajali članovi benda Mladen Bodalec, Jurica Leikauff, Marko Karačić, Jasenko Houra i Damir Lipošek Kex.
Sprovod je započeo pjesmom ‘Stand by me’ Bena E. Kinga, a nakon posljednjih stihova ‘Sleepwalka’ Vorihovih omiljenih The Shadowsa, kolege su se opraštale govorom.
– Dudo je pokazivao stav prema glazbi. Kroz pjesme je s nama dijelio intimu i snove o životu glazbenika. Bio je sretan čovjek. Osjećamo neizmjernu tugu, ali i ponos neizmjernih pozitivnih vibracija koje je širio. Bili smo ponosni na njega – on je dečko koji je ostvario snove koje smo i mi sanjali. Ponosni smo kako je očarao velikana Stanleya Clarkea, pa i kada je otišao u inozemstvo svirati s najvećim glazbenicima. Sretan i uporan, opako dobar basist, ali prije svega veliki čovjek – rekao je glazbeni pisac i novinar Davor Hrvoj.
Dodao je kako je Dubravku nastup, povodom 40. obljetnice na stadionu u Kranjčevićevoj, bila teška odluka jer je već bio bolestan.
– Toliko su mu značili glazba i Prljavci. Kako kaže Jajo Houra: ‘Sanjali su iste snove’. Bio je idol, a ostao skroman i ponizan – pričao je Hrvoj u suzama. Za kraj je zasvirala ‘Eventyret Om Bach’…prenosi 24sata.hr
Dubravko Vorih preminuo je 12. ožujka u zagrebačkoj bolnici u 59. godini nakon kratke i teške bolesti. Liječnici su Vorihu otkrili karcinom prošlog proljeća, dok je band bio na australskoj i američkoj turneji. Nakon povratka u Zagreb Prljavo kazalište pripremilo je spektakularni koncert na stadionu u Kranjčevićevoj kojeg Dubravko nije htio propustiti.
Svirao je na tom koncertu, a već idućeg dana otišao u bolnicu na operaciju. Kada su saznali da je teško bolestan, Jasenko Houra i ostali članovi banda nisu htjeli tražiti zamjenu za Voriha, već su ga zamolili da to sam učini, pa je u bend došao Marko Karačić.
Vorih je s Prljavcima svirao više od desetljeća, a karijeru je počeo 1976. u grupi pro Futura. Ljubav su mu bili blues i jazz, a osim sviranja bio je i mentor brojnim mladim basistima. Krajem sedamdesetih godina zvali su ga ‘zagrebački Jaco’ referirajući se na Jaca Pastoriusa, po mnogima najboljega bas gitarista svih vremena.
