Published On: Sub, sij 5th, 2013

Prof. Filandra: Prioritet je rješavanje hrvatskog pitanja i približavanje euroatlanskim integracijama

Prof. dr.. Šaćir Filandra, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, u intervjuu za” Dnevni avaz” komentirao je aktualnu političku situaciju u BiH, s posebnim akcentom na Bošnjake, ono što je obilježilo godinu koja je iza nas te ono što nas čeka u 2013.
Ugledni bošnjački intelektualac smatra da su prioriteti radikalne ustavne promjene, rješavanje hrvatskog pitanja i približavanje euroatlantskim integracijama. Filandra poručuje da se Bošnjaci ne trebaju bojati predstojećeg popisa stanovništva te da nedavno osnovani Svjetski bošnjački kongres treba promatrati kao nevladinu organizaciju, koja će ostati na marginama bošnjačkog bića.
Kako komentirate osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa s Mustafom ef.. Cerićem i Muamerom ef.. Zukorlićem na čelu?
– O svemu tome nemam izgrađen stav, jer treba proći godina pa da vidimo rezultate. Postoji krug koji mi nije poznat, Cerić – Zukorlić, ni njihova politička niti ideološka platforma mi nije jasna. Danas to treba promatrati kao nevladinu organizaciju, što zapravo i jeste. Nisam pristalica nekog novog kreiranja mononacionalnih projekata. Mislim da su Bošnjaci zapravo u ratu riješili tu dilemu – narod ili država, koja se lažno postavljala pred ljude 90-ih godina.
U ratu je narod napravio izbor na način da je zapravo obrana države obrana naroda, odnosno obrana naroda je obrana države. Odnosno, bošnjački nacionalni program je zapravo bh.. državni program i sve drugo mimo institucija države koje pružaju dovoljno prostora za sve inicijative i preinake mislim da je s bošnjačkog aspekta štetno.
Ipak, u imenu je “svjetski” …
– Sve je to inicijativa koja se drži na margini bošnjačkog bića i ja sam uvjeren da će na toj margini i ostati, s obzirom na njezine nositelje. Ne treba im pridavati neku važnost niti snagu koju ona nema niti može dobiti. Bošnjaci su politički, nacionalno, državotvorno artikulirani, te bi neki proces neke nove ideologizacije – nacionalizacije njih mogao odvesti u neke vode, uvjetno rečeno, radikalnog nacionalizma koji nije potreban i nije svojstven.
Kako komentirate izbor zastave s ljiljanima kao zastave Bošnjaka?
– Taj proces sam istraživao – nacionalnu simbolizaciju Bošnjaka i znam nešto o tome. Desilo se već davno, posljednjih 15-ak godina da su neki bošnjački lideri neke bošnjačke stranke izvršili jednu nacionalizaciju ljiljana kao državnog simbola, pretvorivši ga u bošnjački nacionalni simbol. To je nešto što je redukcionizam državnog simbola, što je štetno i nepotrebno. Daljnje promoviranje neke nacionalne zastave bilo koga je neprihvatljivo i nepotrebno.
Trebaju li se Bošnjaci bojati popisa stanovništva?
– Moje mišljenje kao sociologa i javnog djelatnika je da nam je popis apsolutno potreban. Popis je jedna statistička mjera koja je neophodna za kvantificiranje društva, društvenog stanja, kapitala, svega onoga što čini imovinu i kapital. Bez tih kvantativnih brojčanih pokazatelja vi ne možete vršiti ni komparacije ni planiranja … S tog aspekta raščišćavanja odnosa Bošnjacima je apsolutno najpotrebniji.
Ako ništa, zamućivanje stvari u vezi s tim pitanjem ništa ne znači. Ako mi sad znamo da u općini Bileća stalno žive tri Bošnjaka, to što mi to nećemo utvrditi u popisu stanovništva ne znači da će tamo živjeti 3.000. Popis nam treba i on je u interesu svih, a Bošnjaka posebno.
Što je s tvrdnjama da bi dobar dio Bošnjaka mogao postati “ostali”?
– Popis je otvorio prostor za stvaranje maglina u vezi s tim pitanjem, za demonstraciju neznanja, za nastup na javnu scenu ljudi koji s nacionalnim bošnjačkim pokretom ni u teoretskom ni u praktičnom dijelu nemaju puno veze. To je prostor za jedno promoviranje nacionalizma od kojeg se uvijek dobro živi.
Pokretanje takvog pitanja je kontraproduktivno i zbunjuje javnost. Osobno sam 1991. sudjelovao u popisu kada je sve sjajno prošlo. Ovogodišnji popis će biti isto sjajan, ne treba sumnjati u to. Hoću da ovo naglasim kao Bošnjak i hoću da se suprotstavim onim mišljenjima koji smatraju da je bivanjem Bošnjaka više od 50 posto u BiH nešto što je bitno. To je apsolutno nebitno, da li će biti Bošnjaka 30 ili 70 posto, to ne smije i ne treba da mijenja kvalitetu odnosa Bošnjaka prema državi i drugim narodima. Zato nema razloga ni za kakav euforizam niti strah.
Ipak, ako se, naprimjer, jedna trećina Bošnjaka izjasni kao Bosanci i Hercegovci, može li to nanijeti štetu Bošnjacima kao narodu?
– Bošnjaci neće izgubiti ništa. To su čiste gluposti. Najbitnija je uspostava prava ljudi da izraze svoj individualni identitet, svoj kolektivni identitet, regionalni identitet, vladavine zakona, jednakosti, pravednosti. A to kako će ljudi etnički i nacionalni identitet izraziti u ovoj državi je apsolutno, ako mi stvari postavimo na liberalno-demokratske osnove, nebitno.
Mogu li nam se dogoditi pozivi na opstrukcije popisa, poput onih koje je u Sandžaku vodio muftija Zukorlić?
– Poštujem čovjeka kao muftiju, ali sve ostalo je irelevantno. On je apsolutno nerelavantna politička ličnost i to se pokazuje i na izborima i na svim drugim njegovim akcijama. Nema razloga da se prenaglašava njegova uloga. To je i za nas štetno, jer čovjek nema nikakav utjecaj.
Kako komentirate ono što se događalo u 2012. te što očekujete u ovoj godini kada je u pitanju stanje u državi, ali i Bošnjaka?
– Mislim da je u kulturi našeg testiranja prisutan stav da bi nam se stvari promijenile nabolje, moraju ići na gore, a kriza je sama po sebi nešto što će donijeti nešto spasonosno. Nisam pristalica takvog načina razmišljanja i mislim da se kriza može i treba preduprijediti. Sasvim je izvjesno da se prošle kao i prethodnih godina u politici nije ništa bitno dogodilo, a pod bitno podrazumijevam značajniju intervenciju u ustavnom sistemu zemlje.
Ako će ova godina biti ona u kojoj će doći do određenih intervencija u politički sustav zemlje, odnosno u Aneks 4, Ustav BiH, onda se može očekivati politička stabilizacija, pored stabilizacije vlasti koja je u prethodnoj godini na izvjestan način učinjena. Znači, ako uspijemo u 2013. godini napraviti određene preinake u Ustavu s ciljem bolje funkcionalizacije zemlje is ciljem ispunjavanja određenih uvjeta koji nas približavaju euroatlantskim integracijama, prije svega NATO paktu, provedemo presudu “Sejdić – Finci” i ako se riješi hrvatsko pitanje, situacija će se politički stabilizirati. To su starteški interesi.
Evidentno je da ne postoji suglasnost za ozbiljnije ustavne promjene. Može li se kozmetičkim izmjenama nešto postići?
– Postojeća izborna i ustavna rješenja su toliko loša da se nikakvim kozmetičkim promjenama ne mogu poboljšati. Neka radikalna promjena situacije pretpostavljala bi raspakiranje čitavog paketa, za koju u ovom trenutku nema spremnosti kod svih strana, jer taj paket određenim čimbenicima, prije svega mislim na političke čimbenike RS, osigurava povlaštenu poziciju. Kozmetičke promjene malo će donijeti.
Osjeća se nedostatak hrabrosti ulaženja u te promjene i na bošnjačkoj strani, jer sasvim je evidentno na strani Bošnjaka da ne postoji jedna nova paradigma uređenja BiH ili untrašnjih političkih nacionalnih odnosa i da se svaki pokušaj nadogradnje postojećeg stanja, a imali smo tri takva pokušaja, od javnosti ne prihvaća. I “aprilski paket” i Prud i ovaj posljednji dogovor SDP-a i SNSD-a, sva tri pokušaja zapravo pokazala su da bošnjačka javnost nije spremna na promjene. Smatram da je promjene bolje napraviti danas nego sutra i da je održavanje postojećeg stanje bez nekih intervencija nešto što šteti državi BiH i svima nama.
Može li ekonomsko nazadovanje natjerati na ozbiljnije promjene?
– Ne može. Nas ništa ne može natjerati. To je jedna obična ekonomistički zabluda. Pad životnog standarda ljudi, pad kvalitete života, pad GDP-a se apsolutno politički neće odraziti. Ekonomska bijeda ljudi u 21. stoljeću više nije nikakav politički faktor promjene. Mi to svaki dan vidimo.
Društvo vode elite, a ne mase. Zato na te elite akcentira, jer su one odgovorne iu poziciji da se dogovaraju i da otvaraju zemlju, donose zakone i stvaraju ambijent, a ne mase. To vam je ovih pola milijuna nezaposlenih u BiH koji mogu da se bune koliko hoće, ali nikakve promjene neće donijeti.
Za razliku od nekih razvijenih zemalja, u BiH je prosvjeda sve manje. Zašto je to tako?
– Naša politička kultura zapravo je apsolutno nacionalizirana. To je prostor manipulacije nacionalnim identitetom i osjećajem. Naša politička kultura je obilježena strahom od drugoga i od promjene i tu nema nikakvih individualnih liberalnih pokreta i nastojanja. Čitav prostor je krajnje okupiran od nekih aktera političkog života i meni je sasvim razumljivo da se ljudi ne bune, jer ne vide što bi taj prosvjed donio iu kom bi smjeru trebao da se provodi i šta bi trebao donijeti.
Postoji strah kod svih aktera u tom uvjetnom procesu pobune da se ne bi izgubilo i ovo što se ima, jer krhka je ovo država i krhke su njene institucije, krhka je demokracija. Ne postoji dovoljan institucionalan i stabilan prostor da bi se ti socijalni prosvjedi, uvjetno rečeno, regularno mogli provesti. Može se izazove kaos, a to nikome nije u interesu.
Kako komentirate posjetu Nikolića i Dačića Banjoj Luci i, s druge strane, nesporazume između Izetbegovića i Nikolića?
– Rano je za procjenjivanje političkih dometa Nikolićeve politike. On je kao osvjedočeni nacionalni lider u mnogo boljoj poziciji nego Tadić napraviti neke korake kada je u pitanju ispunjavanje određenih uvjeta koje traže Bruxelles i UN iu tom smislu ja vjerujem da će on učiniti značajnije iskorake u euroatlantskim integracijama nego njegov prethodnik i da nijednog trenutka neće biti optužen da je nacionalni izdajica, što bi se Tadiću desilo. U tom smislu to je čista nacionalna politika čistih ruku, jasno naglašena, bez imalo efemizama i diplomatskih skrivanja.
To za nas možda jeste nešto novo, ali smatram da se prema toj inicijativi treba otvoriti na drugačiji način. Beograd je, sviđalo se to nama ili ne, mjesto kreiranja političkih procesa i tokova na ovom dijelu Balkana. I sve ono što je dobro i loše posljednjih stotinu godina dolazi iz Beograda i Bošnjaci s Beogradom, odnosno BiH s Beogradom treba otvoriti jedan znatno intenzivniji dijalog. Nemamo se gdje skrivati ili ići negdje.
Izetbegović je jasno rekao da, dok Nikolić negira genocid u Srebrenici, nema šta razgovarati s njim …
– Njegovo negiranje genocida apsolutno ne znači ništa. Kada bi on sad priznao genocid, pitanje je kako bi prošao u vlastitoj javnosti, jer je na negiranju genocida dobio znatan broj glasova na izborima. To da li on priznaje ili negira genocid uopće nije bitno u odnosu na činjenicu, međunarodno priznatu, da je bio genocid. To je njegov ideološki, nacionalni stav, koji ništa ne znači.
Mislim da s Beogradom trebaju biti uspostavljeni racionalniji, funkcionalniji i otvoreniji odnosi, jer moramo riješiti stvari s okruženjem. Moramo krenuti u prevladavanje prošlosti i to se pitanje ne može izbjeći i mora se postaviti na jedan racionalni temelj. Za to treba i hrabrosti, jer onaj tko to prvi učini riskira da u vlastitoj javnosti izgubi potporu. To je osnova Izetbegovićevog ponašanja.
Može li inicijativa američke administracije u BiH o rekonstrukciji FBiH pokrenuti ozbiljnije promjene?
– Postojeći ustavni aranžman teško je popraviti na valjan način. U ovom trenutku najviše se spominje ta američka inicijativa spram koje sam sumnjičav. Jednostavno, američka politika je uvijek pragmatična i nije politika na duge staze, plus “ad hoc” rješenja koja gase požar i određene neuralgične točke bez nekih konceptualnih rješenja. I ovo rješenje koje imamo je zapravo američko.
Ono je moglo biti dugačije u momentu dok je stvaran Dejton. Nije bilo vizije pravednijeg društva, već je samo ratno stanje prevedeno u mirnodopsko. I tad sam znao da to ništa radikalno ne može donijeti. Ako se ta američka inicijativa, o kojoj ništa ne znamo, fokusira samo na FBiH bez diranja RS, to je apsolutno nešto što je neprihvatljivo, bez obzira koliko izgledalo zavodljivo.
(Dnevni avaz / dg)…