Published On: Sri, stu 13th, 2019

UBILI SU IH ČETNICI: Imale su samo 15 godina i granata im je u Mostaru prekinula mladost. Iste granate ubijale su i bošnjačku mladost

Rat izmedju ARBiH i HVO-a, koji se u šali zove “sukob” bio je mjesecima već gotov. Hrvati i Bošnjaci potpisali su mir. Nakon krvavog rata.

Mir između Bošnjaka i Hrvata danas zvuči jako čudno. Jer Centar Za Mir iz Mostara u praksi propagira samo riječ Rat. Na osnovu Mira nastala je Federacija BIH. Ne kao rezultat rata. Na osnovu Rata nastali su logori i odsječene glave. Raseljena djeca.

Nitko iz Centra Za Mir ne govori o Miru. O Obnavljanju. O Ljubavi. Što je Safet stariji to je mračniji. Od njeg dolaze samo optužbe i riječi poput “Mržnja, Rušenje, Rat, Genocid, UZP”.

Vratimo se na mjesto zločina.

To je vrijeme sporadičnih srpskih granatiranja.

U tim granatiranjima ranjena je i djevojčica po imenu Tihana Majić u Istočnom Mostaru.

Malo tko od mlađih  generacija zna da su tada Srbi sporadično granatirali Mostar.

Postoje i imena Bošnjaka, također mladih ljudi, koji su poginuli tada  samo zato što  je granata pala istočnije tj. bliže od mjesta s kojeg je granata lansirana.

Zadnje akcije Armije BIH i HVO-a u Hercegovini, nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, bile su akcije prema Istoku. Neki tvrde da su one neptorebno izazivane, nepotreban sukob prema srpskim linijama kako bi se konsolidirali odnosi Hrvata i Bošnjaka, i donekle u zajedničkim koordinacijama napada rasplinula negativna energija međusobnih ratnih rana. Koje nisu bile niti malo male. Na obe strane. Iako se danas govori samo o ranama jedne strane. No za rat su potrebne dvije strane.

Moguće je da su Srbi iz osvete, nakon toga sporadično pucali po Zapadu.  Činjenica da su u tim granatiranja ubijana i djeca i u Istočnom Mostaru govori u tome u priloga. Također odbacuje se i mogućnost tzv. plaćenih napada.

Poznato je da je “Heroj odbrane Istočnog” svojedobno usred sukoba ABIH i HVO-a plaćao Nevesinjce i VRS da pucaju po Zapadnom. No kako se Haag nije time bavio to se nije ni dogodilo. Kao što se nije dogodilo ni rušenje Saborne Crkve od strane ABIH-HOS-a. Nego se eto lakše pamti ako kažeš da je to srušio HVO. Ista priča je i sa Pravoslavnom Crkvom u Ljubuškom. Koju je također srušio multietnički bošnjačko-hrvatsko-ustaški HOS. Al lakše se pamti ako kažeš HVO.

Apeliramo stoga na medije, da ubojstvo mostarskih djevojčica ne prikazuju kao misteriozno i nikad otkriveno. Trag ubojice jasno vodi na planine Istočno od Mostara.

Evo i dokaza. O ovome zločinu pisao je pokojni Veso Vegar:

Ovo nije teskt protiv srpskog naroda. Srbi u Mostaru i Hercegovini, oni koji su ostali iza linije, nakon početka granatiranja s istoka, među najvećim su žrtvama rata. Postali su žive mete. Nad kojima su se iživljavali i Hrvati i Bošnjaci. Ponajviše oni u ABIH-HOS-u. Malo je takve čistke i takvih zločina kao što su bili oni nad Srbima Hercegovine, koji nisu pošli za vojskom i nisu se odazvali zovu “pradedovine”. Zločini nad Srbima u Dretelju Jedan koji je nadzirao ABIH-HOS i danas su nešto što se ne spominje u medijima. Štoviše ljudi koji se surađivali sa šefovima Dretelja za Srbe, danas se u Sarajevu nazivaju humanistima.