Published On: Fri, Jun 17th, 2016

Prije par mjeseci ovaj profesor jedini je hvalio Most. Danas analizira njihov uspjeh, ponor HDZ-a i užas od povratka Milanovića

Dr. Dragutin Lalović, znanstvenik i politolog, za Telegram analiza pozitivnu ulogu Mosta u hrvatskoj politici, Oreškovićevoj Vladi i trenutnoj političkoj krizi, objašnjava zašto bi raspad HDZ-a bio najveća moguća katastrofa za Hrvatsku, kao i Milanovićev povratak na vlast, te kako je Karamarko obmanjivao javnost, ignorirao vlastite obveze u Vladi i bavio se isključivo kadroviranjem u represivnom aparatu

Odgovorima u nedavnom razgovoru za Telegram, znanstvenik i politolog, profesor dr.Dragutin Lalović, s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, iznenadio je stručnu, ali i širu javnost, velikim pohvalama Mostu, novoj formaciji na hrvatskoj političkoj sceni. Za razliku od većeg dijela javnosti, analitičara, kolumnista i članova drugih političkih stranaka, Lalović je pojavu Mosta ocijenio prekretnicom u našem političkom životu.

S obzirom na zanimanje koje je izazvao njegov intervju u Telegramu te ugled koji uživa u znanstvenoj zajednici, zamolili smo profesora Lalovića da prokomentira najnovija politička zbivanja te ocijeni kako se u dramatičnoj krizi koja već tjednima potresa hrvatsku političku scenu snašao Most i njegov vođa Božo Petrov.

Inače, profesor Lalović bio je član redakcije Studentskog lista te glavni urednik časopisa Pitanja i Naše teme. Doktorirao je na temi Rousseau i politička teorija, prevodi sa slovenskog, francuskog i talijanskog jezika, pokrenuo je biblioteku Pitanja, pisao za časopise Politička misao, Međunarodne studije, Croatian Critical Law Review…

Na Fakultetu političkih znanosti profesor Lalović predavao je Uvod u političku znanost, Filozofiju povijesti, Povijest političkih ideja, Povijest političkih doktrina, Teoriju države… Preveo je i uredio cijeli niz knjiga, a autor je, među ostalim, knjiga Društveni čovjek i njegovo vlasništvo, Preko građanina ka čovjeku, Države na kušnji, Hrvatsko i jugoslavensko proljeće 1962.-1972.

TELEGRAM: Kao jedan od rijetkih znanstvenika politologa, Vi ste od početka pozdravljali pojavu Mosta na našoj političkoj sceni. U prvom razgovoru ocijenili ste da “pojava Mosta budi nadu u mogućnost izlaza iz besperspektivnosti i apatije u koje su nas sunovratile dvije glavne političke opcije” te ustvrdili “kako je Most svojom pojavom i ponašanjem postao civilizacijska alternativa belicističkoj političkoj paradigmi”. Jesu li Vas nakon svega članovi Mosta ipak razočarali ili su pak opravdali Vaša očekivanja?

LALOVIĆ: Premalo je reći da sam jedan od rijetkih društvenih znanstvenika općenito, politologa posebice, koji je pojavu Mosta ocijenio izrazito pozitivno. Mnogo je čudnije i poraznije to da sam jedan od iznimno rijetkih koji je Most shvatio ozbiljno, kao relevantnog političkog aktera koji zaslužuje da ga se najprije analizira konkretno i bespredrasudno i na razini njegovih izjava i njegovih političkih poteza, a tek onda i primjereno o njemu sudi. U prošlom sam razgovoru objasnio zašto je bilo politički racionalno što se Most naposljetku odlučio za političku suradnju s HDZ-om i njegovim satelitima, kad već nije uspio u tu suradnju uključiti i SDP.

Most nije samo novi politički fenomen, on je skandal sa stajališta općeg obrasca uvriježene klijentelističke kulture. Svi su i prije Mosta imali puna usta fraza o borbi protiv kriminala i uhljeba, o vladavini zakona i poštovanju ljudskih prava, o nužnim, ali bolnim strukturnim reformama. Nikoga nije iznenadilo da je Most posegnuo za tom retorikom. No, pravi je skandal izbio kad je vladajuća kasta shvatila da Most doista misli to što govori

Da skraćeno ponovim: bilo je racionalno formirati Vladu s Domoljubnom koalicijom stoga što se samo u suradnji s HDZ-om, kao daleko najjačom političkom formacijom, mogu provesti nužne reforme hrvatskog društva i države. Reforme podrazumijevaju, naime, deprivatizaciju hrvatske države – koju je za sebe prisvojio HDZ – i depolarizaciju ideologijsko-simboličkih rascjepa – logike “mi ili oni” – koju podjednako ostrvljeno i primitivno prakticiraju i HDZ i SDP. Paradoks je u tome što se ta toliko nužna pravna i politička normalizacija našeg sustava može ostvariti samo protiv dosadašnjeg lika i načina djelovanja HDZ-a, koji odbija shvatiti i prihvatiti da je on samo stranka među strankama te da hrvatska demokratska zajednica može biti samo hrvatska država.

TELEGRAM: Nije li bilo pomalo naivno očekivati da će HDZ pristati uništiti ono što je godinama tako brižljivo gradio?

LALOVIĆ: Zadaća se zaista čini a priori nemogućom: zajedno s HDZ-om razgraditi hadezeovski sustav! Kako je uopće zamislivo da je moguće spasiti hrvatsku državu od HDZ-a, a u suradnji s HDZ-om?! Koliko god to uistinu bilo nužno, a što je SDP već u dva mandata kukavički propustio učiniti, 2000.-2003., 2011.-2015., Most se ipak usudio prihvatiti izazov. Nepromišljeno? Naivno? Pretenciozno? Ili pak odgovorno, samosvjesno i smiono? Nema nikakve dvojbe da je Most od početka shvatio s kakvim partnerom ima posla. Dovoljno je prisjetiti se njegove božićne poruke:

“Božić 2015. će zasigurno ostati zapamćen kako u Hrvatskoj, tako i u glavama i srcima petnaestorice zastupnika Mosta nezavisnih lista, njihovih obitelji i prijatelja. Nasred smo oceana, a morski psi nam se približavaju. Koalicija Hrvatska raste nam nikada neće zaboraviti jer smo im uništili priliku da produlje četverogodišnji nerad. Jedan dio javnosti nas gađa kamenjem jer se osjeća prevarenim, a naš trenutačni partner u sporazumu o reformskoj vladi, Domoljubna koalicija, zasigurno nas smatra mostom za dolazak na vlast. Nismo naivni ni slijepi. Samo trebamo vremena. Sada nam je Domoljubna koalicija partner. Za sada. Pokušaju li nas usisati – dižemo ruke od svega”, naveli su iz Mosta.

Ističu i kako su se “nakon debakla s Hrvatskom raste, lomili oko novih izbora”. “Ali”, dodaju, “treba biti realan: završili bismo opet u istoj pat-poziciji. Ovo nam je bila jedina prilika za promjenu”. Naglašavaju i kako su “dobili prvu bitku”. “Imamo nestranačkog stručnjaka koji zna upravljati velikim sustavima. Sva lica koja godinama gledamo na političkoj sceni više ne predstavljaju našu državu. Predstavlja je respektabilan čovjek, biznismen koji će, ako zna zaraditi za sebe, znati zaraditi i za Hrvatsku. Naravno, budno ga pratimo. A sada idemo u bitku broj dva: reforme i promjene. Nećemo dopustiti uhljebljivanje i kriminal. Nećemo dopustiti ista lica na čelu ključnih resora”, naveli su iz Mosta. Birače i hrvatske građane zamolili su za strpljenje.

Na vrhuncu krize Dnevnik HTV1 bombastično započinje tvrdnjom da je Vlada u rasulu, da su čelnici Vlade Orešković, Karamarko i Petrov u svađi svatko sa svakim. Tvrdnja, međutim, uopće ne odgovara istini, jer je očito samo Karamarko u svađi s Oreškovićem i Petrovom. Smisao je ove elementarne dezinformacije očigledan: svi su podjednako krivi za raspad

“Uvrede koje smo dobili posljednjih tjedana, vjerujemo, nisu izgovorene ni mnogim poznatim pljačkašima naše države. Dajte nam vremena, budite nam podrška. Prvi put imamo novu situaciju u Hrvatskoj. Pustite nas da se dokažemo”. Poruka ne može biti jasnija, lucidnija i iskrenija. To je gotovo vapaj upućen hrvatskoj demokratskoj javnosti da u predstojećim političkim bitkama s na sve spremnim stranačkim oligarhijama i nadmoćnim protivnicima, morskim psima obje glavne koalicije, pruži Mostu povjerenje i podršku. Izostalo je i strpljenje, kamoli prava podrška.

TELEGRAM: Tomislavu Karamarku i HDZ-u ništa ne polazi za rukom, ali uspjeli su u jednom: za sve nevolje u društvu okrivljuju Most, a veći dio javnosti i političkih analitičara tu tezu zdušno podupire. Most je u njihovim očima remetilački čimbenik i da ga nema HDZ bi bez problema vodio državu. Zašto nitko ne priznaje Mostu da je bio jedina brana samovolji HDZ-a i njegovoj želji da pod kontrolu stavi represivan aparat pa i veći dio medija?

LALOVIĆ: Potpuno sam suglasan, ali moram vam priznati da na njega nemam uvjerljiv odgovor. Kako, molim vas lijepo, objasniti sljedeću zgodu: na vrhuncu krize Dnevnik HTV1 bombastično započinje tvrdnjom da je Vlada u rasulu, da su čelnici Vlade Orešković,Karamarko i Petrov u svađi svatko sa svakim. Tvrdnja, međutim, uopće ne odgovara istini, jer je očito samo Karamarko u svađi s Oreškovićem i Petrovom. Smisao je ove elementarne dezinformacije očigledan: svi su podjednako krivi za raspad vlasti. Zamislimo da je Dnevnik ovako izvijestio: Vlada i dalje uspješno funkcionira i odolijeva unatoč destruktivnim pokušajima njene destabilizacije ne samo od oporbe nego i od Karamarka.

Budući da nema smisla pribjegavati olakim generalizacijama tipa da su nam mediji i komentatori ili doslovno korumpirani ili strančarski ostrašćeni ili svjetonazorski pristrani ili jednostavno minusinteligentni – ili sve to skupa – želio bih istaknuti samo jedan mogući element odgovora na vaše pitanje. Most nezavisnih lista nije samo novi politički fenomen, on je zapravo skandal sa stajališta općeg obrasca uvriježene klijentelističke kulture. Naime, svi su i prije Mosta imali puna usta fraza o borbi protiv kriminala i uhljeba, o vladavini zakona i poštovanju ljudskih prava, o nužnim, ali bolnim strukturnim reformama. Nikoga nije iznenadilo da je Most posegnuo za tom političkom retorikom, premda je blago čuđenje izazvala činjenica da im je dio elektorata povjerovao.

No pravi je skandal izbio kad je vladajuća, ne samo politička, kasta shvatila da Most doista misli to što govori, da to u Vladi čak i provodi, da time narušava dugogodišnje tvrdokorne navike da se elastično ne držimo zakona, kooperativno kraduckamo, kunemo u reforme i ujedno ih blokiramo te izluđujemo javnost frazetinama tipa “neka institucije rade svoje posao” ili “nitko nije kriv dok mu se ne dokaže”, čak i kad netko pokrade cijelu državu, poput Sanadera, premda on nije ni prvi ni najveći profiter među nama.

Jesu li ti ljudi iz Mosta fanatični luđaci i provincijalni naivci, “idealisti” ili “autisti”, kako kaže Šeks, više teoretičari nego praktičari, kako se čini Karamarku, u nepodnošljivoj pozi pravednika koji brutalno remete umrežene odnose naše kleptokracije?

Most je, vidjeli smo na početku ove naše kronike, zatražio podršku naše demokratske javnosti. Možda bi se i moglo razumjeti da mu demokratska javnost nije povjerovala, ali mi je sasvim nepojmljivo da ga se tako nepromišljeno i nepravedno ne samo unisono izjednačuje s diskreditiranim dvojcem HDZ-SDP, nego se još i bezočno optužuje Petrova da je i gori od Karamarka i Milanovića zajedno. Kako se nakon svega zdvojno ne zapitati: imamo li ikakvih izgleda da se u dogledno vrijeme iščupamo iz ove kaljuže u kojoj smo zaglibili?

TELEGRAM: Kako biste ocijenili ponašanje Mosta od početka izbijanja političke krize? Što je Most učinio dobro, a što loše posljednjih tjedana?

LALOVIĆ: U sklopu ocjene funkcioniranja Mostove partnerske koalicije, “suradnje” s Domoljubnom koalicijom i njihove zajedničke vlade, ponašanje Mosta od izbijanja političke krize smatram konzekventnim. Ali i veoma rizičnim. Na početku sam smatrao da Most upada u zamku SDP-a koji je ultimativno zatražio izglasavanje nepovjerenje Karamarku zbog njegove izravne političke odgovornosti u aferi Konzultantica, a zapravo u mađaronskoj aferi šefa HDZ-a. Zamka je bila očigledna: Karamarkov pad mogao bi značiti pad Vlade. Rizik mi se činio prevelikim.

Karamarko kaže Orešković nije ništa radio i nije se bavio, kako je obećao, gospodarstvom, nego se uplitao u druge stvari. Time je HDZ priznao da je od Oreškovića očekivao da ne bude pravi premijer. I još besramno obmanjuju našu javnost, jer upravo Karamarko nije radio svoj posao u Vladi, upravo se on isključivo bavio kadroviranjem u represivnom aparatu

Zapazite paradoks: kao da je SDP bio posve zatečen svojom inicijativom za smjenom Karamarka, plitko i sebično uživajući kako je Most stavio pred svršen čin da bira između fotelja i načela. A Most se, gle čuda, odlučio za načela! Otada se, sve do jučer, nije od vajnih SDP-ovaca mogla čuti ni riječ o tome. Zašto? Očito zato što nisu mogli povjerovati da je Most priča iz drugog vica, i etički i politički. Ako je Most i pogriješio u svojoj procjeni da se moguće riješiti Karamarka, a da pritom Vlada ne padne, teško im je bilo što zamjeriti. Spasili su obraz Hrvatske, pokazali, opet iznova, da prava politika ne može učiniti ni koraka, a da se ne pokloni moralu, kako je tvrdio Kant.

TELEGRAM: No, premijer Tihomir Orešković odbio je zahtjeve Mosta kao i Vlada koja na telefonskoj sjednici, većinom glasova od 10 prema 7, nije prihvatila zahtjev Mosta za pokretanje pitanja povjerenja Tomislavu Karamarku. Tako se dogodilo prvi put da je premijer Orešković okrenuo leđa Boži Petrovu.

LALOVIĆ: Takvu je odluka Vlada obrazložila time da bi “micanje Karamarka iz nje ugrozilo stabilnost i gospodarski napredak države”. Također, Vlada smatra da je “neutemeljeno tražiti političku odgovornost prvog potpredsjednika Vlade isključivo na temelju netočnih i paušalnih navoda iz prijedloga, a koji su redom uradci dnevnih i tjednih novina”. Sutradan je održan sabor HDZ-a na kojemu se činilo da je Orešković podržao Karamarka da bi spasio Vladu. Obrat se, međutim, događa kada je premijer shvatio da je pogriješio i da Vladu može spasiti samo ako zatraži i od Karamarka i od Petrova da odstupe. Petrov je na to pristao, ako je to uvjet za spašavanje Vlade, a Karamarko nije, nego je poručio da “premijer više ne uživa povjerenje HDZ-a i da slijedi preslagivanje bez Mosta ili novi izbori”.

Premda nizašto nije bio kriv, Petrov je bio spreman odstupiti iz Vlade u saborske klupe. Premda je politička i moralna odgovornost Karamarka bila nedvojbena, on ne samo da nije bio spreman odstupiti, nego je uzvratio gotovo nekontroliranim protunapadom i protiv Oreškovića i protiv Mosta. I očito iskreno priznao: “Most se nije pokazao vjerodostojnim partnerom. Cijelo su se vrijeme ponašali kao da su opozicija. Cijelo smo vrijeme očito imali grč u želucu”.

Slijedio je finale, kada je Karamarko sam najzad shvatio da nema izbora i da mora odstupiti, ali je za sobom htio povući i Oreškovića i Petrova. Orešković je rezolutno odbio, pa je onda HDZ od Sabora tražio njegovo razrješenje s obrazloženjem koje i nehotice otkriva o čemu je riječ: “Suprotno obećanju koje je dao HDZ-u, Orešković se nije bavio gospodarstvom, socijalnim pitanjima, otvaranjem novih radnih mjesta, zaustavljanjem iseljevanja mladih ljudi i drugim poslovima od prioritetnog interesa Republike Hrvatske. Umjesto toga, on se bavio kadroviranjem u represivnom aparatu, držao je političku napetost u državi u interesu stjecanja osobne političke moći”.

Tako se Karamarko, zao duh ove Vlade, s “očitim grčem u želucu” jada hrvatskoj javnosti da je Orešković bio “obećao” HDZ-u da zapravo neće biti premijer i da mu Most od samog početka ne vjeruje. Pritom Karamarko i HDZ besramno obmanjuju našu javnost, jer upravo on nije radio svoj posao u Vladi, upravo se on isključivo “bavio kadroviranjem u represivnom aparatu, držao je političku napetost u državi u interesu stjecanja osobne političke moći”. Doduše, potpuno neuspješno, kao da nije nadasve uvaženi i utjecajni prvi potpredsjednik Vlade. Sputali su ga mrski partneri, s premijerom na čelu.

TELEGRAM: Kako se prema vašem mišljenju Vlada ponaša u ovim kriznim vremenima?

LALOVIĆ: Prema mome sudu, Vlada s Oreškovićem na čelu, uspješno je u danim okolnostima funkcionirala, barem u glavnim resorima, gospodarskim i upravnim. Za razliku od Karamarka, oni su zdušno radili svoje poslove, surađivali, okupljali stručne ljude, definirali konkretne pravce i korake u promjenama.

Nije se Most ponašao “kao da je opozicija”, nego Karamarko. Naprotiv, Most se ponašao kao da je on jezgra Vlade, u najužoj radnoj suradnji s premijerom i s većinom kolega iz kvote Domoljubne koalicije. Zato sada Most s pravom brani Vladu i premijera, jer to su prije svega njegova Vlada i njegov premijer, s javnim politikama na njihovu programu reformi i razvoja.

TELEGRAM: Kakav rasplet ove političke krize očekujete?

LALOVIĆ: U principu, situacija je posve jasna i ujedno neizvjesna. Jasno je da afera s Karamarkom nije izmišljena i da on više ne može biti ni u kakvoj Vladi. Također, jasno je da ova Vlada ne zaslužuje da padne zbog njega. Dovoljno je jasno da ni HDZ ne zaslužuje da potone zbog njega i s njime. Što god se o tome pričalo s naše navodne ljevice, pretjerano slabljenje HDZ-a izazvalo bi pravi kaos i prodor najcrnjih desničarskih elemenata na političku scenu.

Što god se o tome pričalo s naše navodne ljevice, pretjerano slabljenje HDZ-a izazvalo bi pravi kaos i prodor najcrnjih desničarskih elemenata na političku scenu. Ovo što sada radi Karamarko put je u ponor. Očekujem da se čuju i drugi trezveni glasovi iz HDZ-a – izbor im se nameće ako moraju birati između vlasti i Karamarka. Štoviše, između dugotrajne opozicije i jedne kvaziliderske osobe. A onda, nazdravlje, ako nam se Milanović vrati

Ovo što sada radi Karamarko, a s njime i vodstvo HDZ-a, put je u ponor. Očekivano, oglasio se Šeks, najzad prestao braniti Karamarka i rekao da on mora otići, da HDZ ne smije biti talac nijednog čovjeka. Čuli su se i drugi prosvjedni glasovi iz redova HDZ-a, od njihovih europarlamentaraca do čelnika varaždinskog ogranka HDZ-a. Očekujem da se čuju i drugi trezveni glasovi iz HDZ-a – izbor im se nameće ako moraju birati između vlasti i Karamarka. Štoviše, između dugotrajne opozicije i jedne jedine kvaziliderske osobe. A onda, nazdravlje, ako nam se Milanović vrati.

TELEGRAM: Koje je prema vašem mišljenju bolje rješenje: preslagivanje vlasti ili prijevremeni izbori?

LALOVIĆ: Ni preslagivanje ni prijevremeni izbori ne čine mi se ni nužnim ni razumnim rješenjima. Presložena Vlada, bez Mosta, ne bi mogla funkcionirati, pod dvojbenom pretpostavkom da je uopće moguća. Prema svim pokazateljima, novi izbori ne bi ništa bitno promijenili, osim što bi tzv. lijeva koalicija dobila nešto veći, a desna koalicija nešto manji broj mandata.

Uvjerava nas se da bi izbori bili korisni radi raščišćavanja stranačke političke scene. To bi moglo biti djelomice i istina, kada bi sve stranke nastupile samostalno, bez ovih kvazikoalicijskih prenemaganja i obmana. Što nije realno, premda je razumno. A budući da Most u tim izborima ne bi potonuo, opet bi novi relativni izborni pobjednik bio prisiljen s njime stupiti u “suradnju”, što ne bi išlo bez smjene Milanovića, a što SDP nikako ne bi prihvatio. Tko tu koga zavitlava?

Kao da sve nije dovoljno iracionalno, nakon silnih politikantskih difamacija o “rasulu”, “agoniji”, “sramoti” Vlade, sučavamo se s nevjerojatnom inicijativom o “samoraspuštanju Sabora”. Da nije opasna diskreditacija najvažnijih institucija naše ionako još krhke demokracije, zakonodavne i izvršne vlasti te Ustavnog suda, ta bi inicijativa zaslužila da se nazove čistom sprdačinom. Kakvi su to predstavnici naroda koji suicidalno smatraju da imaju pravo da nam ogade svaku demokraciju?! Bude li elementarne razboritosti i odgovornosti, očekujem da se ova Vlada održi, bez Karamarka, a s HDZ-om.