Tuđmanovi su se izgleda opredijelili. Obitelj će u utrci za četvrtog predsjednika HDZ-a podržati prof. dr. Milana Kujundžića, kandidata desnog krila najjače oporbene stranke koji se udružio s prof. dr. Dragom Prgometom, svojim budućim zamjenikom ako pobijede na izborima. To tvrde bliski prijatelji obitelji prvog hrvatskog predsjednika.
Nesumnjiv je utjecaj prezimena Tuđman na ortodoksni dio HDZ-ova biračkog tijela. Toga su svi svjesni. Da nije tako, ne bi Jadranka Kosor učinila sve što je mogla da u okrilje stranke vrati Miroslava Tuđmana. Da nije tako, ne bi svi toliko oblijetali oko Ankice Tuđman. Kada je prije nekoliko dana objavljeno da Miroslav Tuđman podržava Tomislava Karamarka, sin prvog predsjednika i sada zastupnik u Saboru požurio se u medijima to demantirati. No karakteristično za njega, nije se opredijelio, nego rekao “odlučno možda” i proglasio neutralnost.
Koliki je stvarni utjecaj Tuđmanovih nasljednika i ostavštine na HDZ nije lako procijeniti, ali ovo bi svakako mogao biti jedan od važnijih trenutaka u kampanji koja ulazi u samu završnicu. Do izbornog sabora stranke ostala su samo dva tjedna.
Prvi, možda i ključni trenutak za političku sudbinu aktualne predsjednice Jadranke Kosor bio je trenutak kada nije htjela ili kada nije imala hrabrosti raspisati izvanredne unutarstranačke izbore. Vjerojatno je sada i sama svjesna koliko je pogriješila. Nakon demisije i potom bijega bivšeg predsjednika stranke i premijera Ive Sanadera, na valu bijesa javnosti i članstva, pomela bi sve protivnike ako bi se uopće snašli u tako kratkom periodu ili usudili pojaviti na izborima.
Dobila bi, sada je to svima jasno, legitimaciju u stranci. Dobila bi na vremenu, nekoliko godina nužnih za konsolidaciju stranke. Vladimir Šeks je u pravu kada kaže da poraz HDZ-a na ovim izborima nije toliko katastrofalan (premda su potučeni do nogu) koliko je bila teška situacija nakon otvaranja svih istraga protiv Sanadera i HDZ-a. I ona i on bi to preživjeli.
Sada je sve drukčije. Pogotovu otkako je Šeks proglasio da se nitko neće kandidirati protiv njih. Bila je to druga prijelomnica u predugoj pretkampanji u kojoj su se protivnici uspjeli posložiti. Šest, a sada pet kandidata u početku su bitku vodili u rukavicama. Pod normalno napadali su samo Jadranku Kosor, gospoda su između sebe bili džentlmeni.
Najveći preokret u kampanji izazvao je veliki uzlet Tomislava Karamarka. Javna potpora koju mu je dao utjecajni Božidar Kalmeta, a potom Gordan Jandroković, Andrija Hebrang, pa Jasen Mesić izazvala je konsternaciju među protukandidatima. Zaredale su i aklamacijske potpore pojedinih gradskih i županijskih odbora HDZ-a.
Za Karamarka je strahovito bitna bila i potpora koju mu je dao Željko Dilber, jedan od najbližih prijatelja i kum generala Ante Gotovine. Iako to nije rekao, svi su to doživjeli kao opredjeljivanje u Haagu. Ali i kao oprost za Karamarkovu ulogu u akciji “identificirati, locirati i transferirati”.
I sve bi bilo jednostavno kada bi sve to bilo baš tako. Osim malog kruga najbližih prijatelja, nitko ne zna što stvarno misli general u Haagu. I koliku težinu danas, nakon svega, ima njegovo mišljenje. Tko zna što će misliti izaslanici na saboru HDZ-a, jer većina njih danas daje podršku (pogotovo u četiri oka) svakome tko dođe torbariti glasove.
Tko može znati stvarni izborni potencijal Darka Milinovića i Domagoja Miloševića (odvojeno ili skupa)? I podcjenjuju li svi skupa Jadranku Kosor? Jedina je istina izjava jednoga od kandidata: poslije 5. svibnja stvarno se skidaju rukavice.
vecernji.hr