Published On: Čet, tra 23rd, 2020

PREDSJEDNIK I VLADA FBiH: Prije i poslije promjena Ustava i izbornog zakona 2002. (Evolucija procesa dekonstituiranja Hrvata u Federaciji BiH)

Mnogi su mišljenja da je sudbina Hrvata „zapečaćena” već u Washingtonu kad je dogovoren model „3 u 2″ (3 konstitutivna naroda u 2 entiteta).
Ima i onih koji se ne slažu s tim, nego misle da se „početak kraja” ipak zbio 2002. Želimo u ovoj analizi detaljno rasvijetliti što se to dogodilo navedene 2002. godine, kada je ustavno i zakonski regulirano dekonstituiranje Hrvata, a realizacija je uslijedila u godinama iza toga (danas doživljavamo kulminaciju te realizacije, ali tek se očekuje završna faza).

 Neovisni analitički tim | poskok.info

Bošnjačkog-hrvatska Federacija  utemeljena je Washingtonskim sporazumom potpisanim 18.03.1994. godine.
Konstituirajuća sjednica Ustavotvorne skupštine Federacije BiH (sastavljena od zastupnika s područja Federacije BiH izabranih na izborima 1990. godine) je 30.03.1994. usvojila Ustav Federacije BiH koji je stupio na snagu toga dana u ponoć.
Izdvajamo samo neke članke iz tog Ustava (1994.), koji su nam bitni za daljnju analizu.


I. USPOSTAVA FEDERACIJE

Članak 1.
(1) Bošnjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i građani Republike Bosne i Hercegovine, ostvarujući svoja suverena prava, preoblikuju unutarnji ustroj teritorija s većinskim bošnjačkim i hrvatskim pučanstvom u Republici Bosni i Hercegovini u Federaciju Bosne i Hercegovine koja se sastoji od federalnih jedinica sa jednakim pravima i odgovornostima.

IV. USTROJ FEDERALNE VLASTI
A. ZAKONODAVNA VLAST FEDERACIJE, PARLAMENT FEDERACIJE

2. Dom naroda

Članak 6.
Dom se naroda sastoji od trideset izaslanika Bošnjaka i trideset izaslanika Hrvata kao i izaslanika drugih naroda čiji je broj u istom omjeru prema šezdeset kao što je i broj zastupnika kantonalnih zakonodavnih tijela koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci i Hrvati u odnosu na broj bošnjačkih odnosno hrvatskih zastupnika u kantonalnim zakonodavnim tijelima.

B. IZVRŠNA VLAST FEDERACIJE
1. Predsjednik i Potpredsjednik Federacije

Članak 1.
Predsjednik Federacije je državni poglavar.
Članak 2.
Pri izboru Predsjednika i Dopredsjednika Federacije Klub bošnjačkih izaslanika i Klub hrvatskih izaslanika u Domu naroda kandidiraju zasebno po jednu osobu. Izbor Predsjednika i Dopredsjednika Federacije moraju zajedno odobriti većinom glasova Zastupnički dom, a onda Dom naroda, uključujući većinu glasova bošnjačkih izaslanika i većinu glasova hrvatskih izaslanika. Ukoliko jedan od domova odbije zajedničku kandidacijsku listu, klubovi moraju ponovo razmotriti kandidaturu Predsjednika i Dopredsjednika Federacije. Izabrane osobe će naizmjenice, po godinu dana, biti Predsjednik Federacije, a potom Dopredsjednik Federacije, tijekom četvorogodišnjeg razdoblja. Susljedni predsjednici Federacije ne mogu pripadati istom konstitutivnom narodu.

2. Vlada Federacije

Članak 4.
Vlada Federacije se sastoji od Premijera, koji je predsjednik Vlade, zamjenika Premijera i ministara, od kojih svaki ima zamjenika. Nijedan zamjenik, uključujući zamjenika Premijera, ne može biti iz istog konstitutivnog naroda kao njegov ministar. Zamjenik Premijera obavlja dužnost ministra odbrane ili ministra vanjskih poslova.
Članak 5.
(1) Predsjednik Federacije, u suglasnosti s Dopredsjednikom Federacije, imenuje Vladu Federacije nakon konzultacija s Premijerom ili s kandidatom za taj položaj. Za imenovanje je potrebno odobrenje većine Zastupničkog doma. Svako nepopunjeno mjesto popunjava se istim postupkom. Najmanje jedna trećina ministarskih mjesta bit će popunjena Hrvatima.
(2) Vlada se može smjeniti bilo odlukom Predsjednika Federacije, uz suglasnost Dopredsjednika Federacije, bilo većinskim izglašavanjem nepovjerenja Vladi u jednom i drugom domu. Predsjednik Federacije smjenjuje ministre i zamjenike ministara na prijedlog Premijera.
Članak 6.
(1) Odluke Vlade Federacije koje se tiču vitalnih interesa bilo kojeg konstitutivnog naroda, donose se konsenzusom. Na ovu odredbu može se pozvati jedna trećina ministara, osim Premijera i zamjenika Premijera, ukoliko dugačije ne odredi Ustavni sud u hitnom postupku koju zatraže Premijer ili zamjenik Premijera. U svrhu ispunjenja ove odredbe, odluke Vlade odnose se samo na odluke navedene u člancima IV. B. 3. (2), IV. B. 9. i VIII. 1.
(2) Osim u okolnostima opisanim u članku IV. B. 3. (2). kada Premijer zaključi da Vlada ne može postići konsenzus u uvjetima opisanim u točki (1) ovog članka, on će prenijeti sporno pitanje Predsjedniku ili Dopredsjedniku Federacije, onome koji ne pripada istom konstitutivnom narodu kojem pripada Premijer, radi donošenja odluke bez odlaganja.
Robert Barry je prvi krenuo sa „smišljanjem” izbornih zakona sa ciljem pretvaranja Bosne i Hercegovine u „građansko-multietničku”.
Nama se učinio zanimljiv jedan dio njegovog intervjua u Danima 20.8.1999. (cijeli intervju možete pronaći na: http://www.bhdani.com/arhiva/116/inter.htm)

R.BARRY: Ne možete nametnuti ustavne promjene. Ono što su mnogi od nas tražili, zahtijevalo bi ustavne promjene. Morate se pridržavati zakona ako je to ono što želite i ne možete tek reći: Ne sviđa nam se ovaj ustav i naprosto ćemo ga ignorirati

Senad Pećanin (DANI): Ali, to radi Visoki predstavnik!

R.BARRY: O, ne. Apsolutno ne. On može tumačiti Ustav, ali ga ne može promijeniti. On ne može nametnuti ustavne promjene.

barry

Robert Barry

Voditelj misije OSCE-u BiH
(1998.-2001.)
Ova izjava nam se čini kao zgodan uvod u ustavne promjene provedene od strane „dosljedne” međunarodne zajednice (tj. njenih visokih predstavnika).
  • Od 1994. pa do kraja 14.12.2005. godine na Ustav Federacije BiH ukupno je doneseno 108 amandmana.
  • Dosta njih je bilo „tehničke” naravi, ali oni doneseni od strane visokih predstavnika (Petritsch & Ashdown) su fundamentalno izmijenili temeljna načela u ustavu.
  • Povod amandmanima su bile odluke Ustavnog suda „o konstitutivnosti naroda”.
  • Odluke su iskorištene da se dekonstitiura manje brojni narod u FBiH (hrvatski), a da se ozakoni vladavina većine, to jest građana, to jest Bošnjaka.
  • Amandmane 27. – 54. na Ustav Federacije BiH donio je visoki predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch radi provođenja Odluke Ustavnoga suda BiH, br. 5/98 od 30.lipnja i 01.srpnja 2000. godine o konstitutivnosti naroda
  • Ovi su amandmani objavljeni u “Službenim novinama Federacije BiH”, br. 16/02.
petritsch
Wolfgang Petritsch
Visoki predstavnik za BiH
(1999.-2002.)

AMANDMAN XLII
  1. U izboru predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje trećina delegata iz klubova bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata u Domu naroda mogu kandidirati predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine.
  2. Izbor za predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine zahtijeva prihvatanje zajedničke liste tri kandidata za predsjednika i potpredsjednike Federacije, većinom glasova u Zastupničkom domu, a zatim i većinom glasova u Domu naroda, uključujući većinu kluba svakog konstitutivnog naroda.
  3. Ukoliko nijedna lista kandidata ne dobije potrebnu većinu u oba Doma, postupak kandidiranja se ponavlja.
  4. Ukoliko i u ponovljenom postupku jedan od Domova odbije zajedničku listu, smatrat će se da su kandidirane osobe izabrane prihvatanjem liste u samo jednom Domu.
  5. Mandat predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine je četiri godine.
  6. Ovim amandmanom mijenja se članak IV. B.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
AMANDMAN XLIV
Minimalna zastupljenost u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine u prijelaznom periodu do potpune provedbe Aneksa 7.
  1. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (premijer/ predsjednik Vlade i šesnaest ministara) sastoji se od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati premijer/predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Vlada ima i premijera/ predsjednika Vlade koji ima dva zamjenika, iz različitih konstitutivnih naroda, koji se biraju iz reda ministara.
  2. Nakon potpune provedbe Aneksa 7., najmanje 15% članova Vlade mora biti iz jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% članova Vlade mora biti iz dva konstitutivna naroda. Jedan član Vlade mora biti iz reda ostalih.
Ovim amandmanom mijenja se članak IV.B.2.4. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koji je izmijenjen Amandmanom XII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.
AMANDMAN XLVI
Prestaje važiti član IV.B.2.6. Ustava Faderacije Bosne i Hercegovine.
Izvor podataka koji smo koristili za citiranje članaka Ustava FBiH i amandmana je službena stranica Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (www.parlamentfbih.gov.ba).
Simbolično, zadnji amandmani koji možete pronaći na toj stranici (ukoliko odaberete hrvatski jezik) su upravo ti Petritsch-evi amandmani.

Pogledajte na linku:

Na dnu stranice piše:
19. travnja 2002. godine
Sarajevo
Visoki predstavnik
Wolfgang Petritsch, v. r.

I uistinu je tada (što se tiče Hrvata u FBiH) vrijeme stalo.

Ako vas zanimaju amandmani na Ustav FBiH iza tih Petritschevih (Ashdown itd…) morate odabrati verziju stranice na bosanskom jeziku:

Ashdown


Amandmane LXVIII. – LXXXVII. na Ustav Federacije BiH donio je visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown radi dodatnog usklađivanja Ustava Federacije BiH s Odlukom Ustavnoga suda BiH o konstitutivnosti naroda.
Ovim je amandmanima, između ostalog, definiran mehanizam zaštite vitalnog interesa konstitutivnih naroda u kantonima i ukinuta je dužnost predsjednika kantona i zamjenika federalnoga ministra.
Ovi su amandmani objavljeni u “Službenim novinama Federacije BiH”, br. 52/02.

Paddy Ashdown
Visoki predstavnik za BiH
(2002.-2006.)
Za one koji nemaju vremena čitati konkretne članke ustavnih rješenja da bi uvidjeli suštinske promjene uvedene 2002. (dosta tih koji nemaju vremena, nažalost, odlučuju o sudbini BiH) – u nastavku dajemo kratki pregled (iskazan u obliku tablice) sa jasnim naglaskom „Prije i poslije 2002.”

Sažetak načina dekonstituiranja Hrvata u FBiH – izbor Predsjednika/Potpredsjednika Federacije BiH

Živko Budimir
Ništa

Dvije velike podvale napravljenje 2002. su jasno vidljive:

  1. Kandidate više ne odabiru klubovi većinom glasova, nego se pravi zajednička lista za koju je dovoljna 1/3 glasova po klubovima (dakle, 1/2 u Domu Naroda je pretvorena u 1/3).
  2. Izbor Predsjednika u 2.krugu se potvrđuje izborom u samo jednom Domu. Naravno, uvijek će biti riječ o Zastupničkom domu gdje Bošnjaci zbog svoje brojnosti uvijek imaju više od 2/3 zastupnika (dakle, 1/2 u Domu Naroda je pretvorena u NULU).
„Mali” problem bošnjačkim političkim elitama može predstavljati dobivanje potpore 1/3 zastupnika u hrvatskom klubu u Domu Naroda (za kandidaturu) iako matematički dokazivo (upravo zahvaljujući ustavnim i izbornim rješenjima 2002.) bez problema to mogu ostvariti.

Kako doći do 1/3 „lojalnih” Hrvata u Domu Naroda FBiH detaljno je opisano u članku: „DOM NARODA: Više Hrvata u Dom Naroda FBiH biraju bošnjačke nego hrvatske županije!”

A ako slučajno „zaškripi” i 1/3 (tj. 6 zastupnika) onda na scenu stupa visoki predstavnik sa svojim osebujnim smislom za matematiku.
inzko-valentin-595x340
Valentin Lijanović
Visoki komercijalist u sektoru za svinjogojstvo i rahatluk

Sažetak načina dekonstituiranja Hrvata u FBiH – izbor Vlade Federacije BiH

  • Do te ključne 2002. godine u sastav Vlade su osim ministara (gdje je Hrvatima bila zagarantirana najmanje 1/3 ministarskih mjesta) ulazili i njihovi zamjenici.
  • Po pravilu, ako je ministar bio Bošnjak – zamjenik je bio Hrvat i obrnuto, ako je ministar bio Hrvat zamjenik je bio Bošnjak. Znači, kada se zbroje mjesta ministara i zamjenika ministara Hrvati su bili ravnopravan partner u Federalnoj Vladi (i po brojnosti i po načinu odlučivanja).
  • U načinu odlučivanja u Vladi Federacije BiH uvedene su takve promjene koje su iz ustava izbrisale riječe „konsenzus” i mogućnost bilo kakvog utjecaja konstitutivnih naroda na odluke Vlade, tako da je ostalo isključivo glasovanje običnom većinom.
  • Ta većina su naravno uvijek Bošnjaci (8 ministara + Premijer = 9 glasova). Tome treba dodati da zbog svoje brojnosti bošnjačke političke elite redovito popune i srpske kvote u Vladi FBiH (3 ministra). Međutim, to im nije bilo dovoljno (ipak je to „samo” 11 od 16 ministara plus Premijer), pa od izbora 2010. kreću i sa popunjavanjem hrvatskih kvota.
  • Ustavna rješenja (2002.) propisuju fiksne kvote ministara po konstitutivnim narodima.
  • Prvo, nevjerovatna su diskriminatorska rješenja u samom ustavu kojima se jedan enitet faktički priznaje kao srpski (8 Srba – ministara u Vladi RS-a), a jedan entitet kao bošnjački (8 Bošnjaka – ministara u Vladi FBiH). Ukupno, Bošnjaci imaju 13 ministara (41%), Srbi 11 ministara (34%), a Hrvati 8 ministara (25%) u entitetskim vladama.
  • Tu ne spominjemo mjesto entitetskog Premijera kojeg treba dodati u gornju računicu. Naravno da je premijer Vlade RS-a uvijek Srbin, a premijer Vlade FBiH uvijek Bošnjak! I naravno da Hrvat nije Premijer niti jednog entiteta, niti će ikada biti prema postojećim ustavnim/zakonskim rješenjima.

PRIJEDLOG PROMJENA USTAVA I IZBORNOG ZAKONA
Izbor Predsjednika i Potpredsjednika Federacije BiH

Potrebno je vratiti način izbora Predsjednika i Potpredsjednika Federacije BiH na model iz „Daytonskog” poslijeratnog ustava, uz uvažavanje presuda Ustavnog suda iz 2000. o konstitutivnosti naroda, tako da osim Bošnjaka i Hrvata na jednoj od navedenih funkcija (Predsjednik ili Potpredsjednik) mora biti i pripadnik srpskog naroda.
Način izbora može biti vrlo sličan modelu 1. koji smo predložili za način izbora članova Predsjedništva BiH.
  1.  Kandidati -> iz Zastupničkog doma FBiH
    – 
    Kandidati za Predsjednika/Potpredsjednike FBiH mogu biti svi zastupnici izabrani u Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH (naravno, koji odluče istaknuti kandidaturu).
  2. Lista od 3 kandidata -> u Domu Naroda FBiH
    Svaki od klubova u Domu naroda FBiH (bošnjački, srpski, hrvatski) bira (natpolovičnom većinom) jednog kandidata za Predsjednika / Potpredsjednika FBiH.
  3. Izbor Predsjednika FBiH -> Zastupnički dom + Dom Naroda FBiH
    Od liste formirane u Domu Naroda, Parlament Federacije BiH (Zastupnički dom + Dom Naroda) bira Predsjednika Federacije BiH. Za izbor Predsjednika FBiH potrebna je potpora većine zastupnika u Zastupničkom domu FBiH i većine zastupnika u Domu Naroda FBiH (koja uključuje i većinu po svakom od klubova zastupnika u Domu Naroda).
Ključne promjene u odnosu na postojeći model su:
  1. Pri glasovanju u Domu Naroda FBiH, osim većine svih zastupnika nužna je i većina po svakom od klubova naroda, a ne 1/3 zastupnika (velika podvala u promjenama 2002.);
  2. Ne postoji varijanta drugog kruga u kojem je potrebna potvrda u samo jednom domu (naravno – Zastupničkom domu) za izbor Predsjednika FBiH (druga velika podvala u promjenama 2002.);
  3. Kandidati za Predsjednika/Potpredsjednike FBiH mogu biti isključivo zastupnici u Zastupničkom domu FBiH;
Naravno, potrebno je postaviti zaštitne mehanizme da se izbor Predsjednika FBiH ne razvuče „unedogled”. Najbolji zaštititni mehanizam je automatsko raspuštanje oba doma Parlamenta FBiH ako u određenom roku (npr. 30 dana) od datuma potvrde konstituiranja oba doma ne obave navedenu proceduru izbora Predsjednika/Potpredsjednika FBiH.

PRIJEDLOG PROMJENA USTAVA I IZBORNOG ZAKONA
Izbor entitetskih Vlada (Vlade Federacije BiH i Vlade RS)

Iz ustava se moraju izbaciti trenutna rješenja koja propisuju diskriminatorske fiksne kvote ministara po konstitutivnim narodima (RS: 8S+5B+3H i FBiH: 8B+5H+3S).
  • Ono što sadašnje ustavno rješenje, isto tako čini suludim („u svađi sa zdravim razumom”) je odredba o fiksnom ukupnom broju ministarstava u Vladi – šesnaest (16).
  • Niti jedan premijer nema mogućnost da imenuje Vladu sa manjim brojem ministarstava (10 ili 12 ili 14 …). Ne može manje, mora biti 16! (tako kaže Ustav).
  • Ustavno rješenje može npr. uključivati odredbu kojom bi se svakom od konstitutivnih naroda zagarantirao jednak minimalni broj ministara (3) u entitetskim vladama (FBiH i RS).
  • Najmanje tri (3) ministra iz reda bošnjačkog naroda u Vladi FBiH i Vladi RS-a
  • Najmanje tri (3) ministra iz reda srpskog naroda u Vladi FBiH i Vladi RS-a
  • Najmanje tri (3) ministra iz reda hrvatskog naroda u Vladi FBiH i Vladi RS-a
Ograničenja:
– Broj ministara iz jednog konstitutivnog naroda ne smije biti veći od 50% u odnosu na ukupni broj ministara u Vladi.
Može se čak uvesti i ograničenje maksimalnog broja ministarstava u entitetskim vladama – npr. 16.
Na taj način bi dobili ustavna i zakonska rješenja koja čak brojčano omogućavaju izbor prema dosadašnjim principima, ali bez diskriminatorskih (8+5+3) odredbi zapisanih direktno u Ustavu. Bilo bi omogućeno političkim strankama da se dogovaraju o ukupnom broju ministarstava i broju ministara iz pojedinog naroda, bez unaprijed definiranih fiksnih kvota.

Osim navedenih (brojčanih) promjena nužne su i promjene u odlučivanju:

– Pri donošenju odluka u entitetskim vladama (Federacije BiH, Republike Srpske) osim potrebne većine, da bi odluka bila pravovaljana, nužno je uvesti odredbu da za odluku mora glasati iminimalno 1/3 ministara iz reda svakog konstitutivnog naroda.
– Pri donošenju odluka u entitetskim vladama (Federacije BiH, Republike Srpske) koje se tičuvitalnih nacionalnih interesa bilo kojeg konstitutivnog naroda, nužno je uvesti odredbu da za odluku mora glasati i natpolovična većina ministara iz reda svakog konstitutivnog naroda.

Vlada Federacije BiH

Vladi Federacije BiH je nužno uvažiti specifičnosti u odnosu na Republiku Srpsku (ipak je Federacije BIH federacija 10 federalnih jednica – županija) te unijeti dodatne odredbe kojima bi se:

  • zagarantirao jednak broj ministara iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda.
  • uvela odredba da Premijer Vlade FBiH u dva uzastopna naroda ne može biti iz istog konstitutivnog naroda (uz postojeću odredbu da u istom mandatu Premijer Vlade FBiH i Predsjednik FBiH ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda).

ZAKLJUČAK: Prije i poslije promjena ustava / izbornog zakona 2002.

  • Ako zanemarimo nelogično rješenje „mudrih” glava u Daytonu da tri konstitutivna naroda smjeste u dva entiteta (srpski RS i bošnjačko-hrvatski FBiH) treba istaći da su ustavna rješenja smišljena 90-tih u dobroj mjeri garantirala jednakopravnost bošnjačkog i hrvatskog naroda u Federaciji BiH, te srpskog, bošnjačkog i hrvatskog na razini Bosne i Hercegovine.
  • Godinama iza toga su bošnjačke političke elite bile frustrirane činenicom da najmnogobrojniji narod u BiH (bošnjački) može samostalno odlučivati jedino na županijskoj razini (u županijama sa većinskim bošnjačkim stanovništvom).
  • Na razini Federacije BiH, Hrvati su imali zaštitne mehanizme zbog kojih su se većinski Bošnjaci morali dogovarati sa njima oko ključnih stvari. Na razini BiH sva tri naroda su imala zaštitni mehanizam u Domu Naroda, a Republika Srpska se dodatno zaštitila i u Zastupničkom domu mehanizmom entitetskog veta.
  • Na prelasku u novi milenij, kreće „ofenziva” bošnjačkih političkih elita.
  • Ustavni sud BiH tijekom 2000. donosi par odluka koje imaju zajednički nazivnik – svi narodi moraju biti konstitutivni na cijeloj teritoriji BiH.
  • Odluke Ustavnog suda same po sebi nisu problematične, ali su poslužile bošnjačkim političkim elitama kao okidač da krenu sa pritiscima oko načina implementacije tih presuda u ustavna rješenja i izborno zakonodavstvo, kako bi korigirali ono što su „izgubili” u Daytonu – mogućnost samostalnog odlučivanja Bošnjaka (pardon, većine građana).
  • Pri tome se nikada nisu pokušavali dogovoriti sa drugim stranama u BiH (Srbima i Hrvatima), nego su uvijek imali više vjere u međunarodne čimbenike, čija je dugogodišnja praksa da se uvijek ide linijom manjeg otpora i da se uvaži građanska većina (iza koje se naravno krije bošnjačka većina).
  • Međunarodna administracija u BiH na čelu sa visokim predstavnikom godinama predstavlja „tempiranu bombu za BiH” zato što čini spoj ogromne moći (Bonske ovlasti itd.) i ogromnog nepoznavanja BiH zbivanja (jednim dijelom zbog površnosti i apsolutne nezainteresiranosti).

Rezimirajmo, što je međunarodna administracija odradila te 2002. :

Prije ustavnih promjena 2002. godine smo imali:
  • Republiku Srpsku – gdje je srpska većina suvereno odlučivala o svim pitanjima (Bošnjaci i Hrvati nisu imali mogućnost utjecaja na bilo koju odluku)
  • Federaciju BiH – gdje su Bošnjaci i Hrvati dogovorno odlučivali o svim pitanjima (Srbi nisu imali mogućnost utjecaja na bilo koju odluku)
Poslije ustavnih promjena 2002. godine imamo:
  • Republiku Srpsku – gdje srpska većina suvereno odlučuje o svim pitanjima (Bošnjaci i Hrvati nemaju mogućnost utjecaja na bilo koju odluku)
  • Federaciju BiH – gdje bošnjačka većina suvereno odlučuje o svim pitanjima (Hrvati i Srbi nemaju mogućnost utjecaja na bilo koju odluku)
Bošnjaci ipak nemaju tako moćne mehanizme odlučivanja u Federaciji BiH, kao Srbi u Republici Srpskoj. Pa bi voljeli da se to korigira, tj. da se Federacija BiH ustroji po principima Republike Srpske (bez obzira na nespojivost Daytonskih ideja utemeljenja Republike Srpske i Federacije BiH). Zato bi bošnjačke političke elite rado ukinule županije.
Strategija bošnjačkih političkih elita: Ukinuti županije u Federaciji BiH!
Zadnja brana totalnom uništenju Hrvata u Federaciji BiH i Bosni i Hercegovini su županije i županijske vlasti utemeljene unutar Federacije BiH. Iduća (završna) faza „ofenzive” bošnjačkih političkih elita nad Hrvatima će ići u tom smjeru – ukidanje županija.
Kada budu tražili međunarodne saveznike za te ideje, naravno da im neće spomenuti da je to zbog rušenja zadnjih institucija i zadnjih razina vlasti u kojima im Hrvati mogu „praviti problem” u dovršetku projekta unitarne (pardon, građanske) Federacije BiH.
Fiktivni razlozi koji će biti prezentirani svekolikoj domaćoj i međunarodnoj javnosti su: „jeftinija i funkcionalnije ustrojena Federacija BiH”.

Prijedlog: Dvije županije umjesto deset županija!

Iako svi znamo prave namjere traženja ukidanja županija, mišljenja smo da bi hrvatske političke elite trebale testirati (ne)iskrenost bošnjačkih ideja o „jeftinijoj i funkcionalnije ustrojenoj Federaciji BiH” na sljedeći način:
Županije u BiH su ustrojene po etničkom principu, ali ih stvarno ima previše – 10.
Idemo ukinuti 8 županija i napraviti ustroj FBiH sa dvije (2) županije sa sjedištima u Sarajevu i Mostaru (mogu se i zvati po sjedištima: Sarajevska i Mostarska županija).
Time bi dobili jednu županiju sa bošnjačkom većinom i jednu županiju sa hrvatskom većinom umjesto sadašnjih 10 (6 županija sa bošnjačkom većinom i 4 županije sa hrvatskom većinom). Time bi dobili „jeftiniju i funkcionalnije ustrojenu Federaciju BiH” bez 8 bespotrebnih premijera, 8 županijskih vlada (~80-100 ministarstava manje), 8 županijskih skupština (~200-250 zastupnika manje) itd.
* Tema mogućih granica između te dvije županije je preopširna da bi je sada elaborirali. Kao moguće smjernice pogledati analizu mogućeg izgleda hrvatske izborne jedinice u tekstu o Predsjedništvu BiH. Granice dviju županija bi bile i granice izbornih jedinica.

Te dvije županije u Federaciji BiH bi rješile i problem izbornih jedinica u BiH!

Dvije županije bi ujedno bile i dvije izborne jedinice na izborima za različite razine vlasti, uključujući i izbore za članove Predsjedništva BiH (od dva člana Predsjedništva iz FBiH – jedan član Predsjedništva iz FBiH bi se birao iz Sarajevske županije, a jedan član Predsjedništva iz FBiH bi se birao iz Mostarske županije).


Prijedlog daljnje racionalizacije ustroja BiH …

Ako to ne bude dovoljno „jeftino i funkcionalno” bošnjačkim političkim elitama, iza toga mogu preći i na sljedeću fazu racionalizacije države (hrvatska suglasnost zagarantirana): neka ukinu Federaciju BiH!
Napomena: Ova analiza je na Poskoku objavljena u svibnju / 2011. godine. Prošlo je više od 3 godine, a navedena analiza nije nimalo izgubila na aktualnosti …
Neovisni analitički tim
analiticki.tim@gmail.com