Published On: Čet, kol 12th, 2021

PREDMET ZA KOJIM GORDANA NE SMIJE DA TRAGA: Labinski Bošnjaci pod zapovjedništvom SDA, kriju tajnu pokolja u Sisku. Cijeli jedan UZP…

VLADIMIR MILANKOVIĆ, ratni šef sisačke specijalne policije, bio je izravno povezan sa zapovjednikom Handžar divizije Ekremom Mandalom za čiji se dio vojnika sumnja da su u Sisku i okolici početkom Domovinskog rata ubijali srpske civile

Prava drama odvija se u pozadini nastojanja glavnog državnog odvjetnika RH da se napokon kvalitetno istraže ratni zločini koji su se tijekom Domovinskog rata dogodili na području Siska.

Masovne likvidacije hrvatskih građana srpske nacionalnosti u Sisku i okolici po svojim razmjerima mnogo su veće od ubojstava srpskih civila u Osijeku.

Procjenjuje se da je u Sisku i okolici ubijeno više od 600 civila, a veći dio tih zločina pripisuje se jednom dijelu pripadnika tzv. Handžar divizije, koju su činili stanovnici Istre koji su se ondje naselili iz BiH.

Može se tvrditi da je uloga te jedinice u Domovinskom ratu UZP SDA na tlu RH koji  ujedno i jedna od najvećih tajni Domovinskog rata. Otkrivanje te tajne moglo bi dovesti i do otkrivanja pozadine zločina u Sisku, idejnih tvoraca tih zločina i osoba koje su inicirale masovne likvidacije srpskih civila na tom području. Glavni državni odvjetnik RH svojedobno je  ponovo otvorio istragu o tim zločinima,  istraga je ušla u najosjetljiviju fazu a ona je naglo sve opet stalo.

Tko je tako moćan da je u stanju zaustaviti istragu oko ove priče? Pa čak i ušutkati sisačke Srbe? Saudija? Amerika? SDA? Tko?

Izvor blizak vrhu Vlade ispričao je svojedobno Nacionalu da neki visoki vojni dužnosnici pokušavaju opstruirati istragu, da su se pojavile sumnje kako su se počeli zastrašivati svjedoci tih ratnih zločina, te da se čini sve kako bi se sačuvale mračne tajne tzv. Handžar divizije. Divizije koja u suštini nikada nije prestala djelovati. Oni su se naime nakon drugog svjetskog rata preselili na Bliski Istok, i nastavili ratovati protiv cionista da bi se 90-ih pojavili u Sisku kao paravojna formacija SDA na tlu Hrvatske. Neki pandan paravojnom HOS-u HSP-a na tlu BIH, koji je u toj zemlji čak proglasio i NDH, da bi ga  potom Alija apsorbirao u Glavni stožer Armije a Blaža Kraljevića proglasio generalom, premda je znao da je zakleti ustaša, da negira BIH i da je proglasio NDH na tlu BIH 1990. Handžar divizija početkom 1993 seli u BIH, kreće ratovati s Hrvatima , da bi iste godine počinila genocid u Grabovici. Pod imenom Zulfikar.

Handžar  SDA na tlu Hrvatske nije proglasila Islamsku državu u RH, niti Veliku Tursku, al da je obredno klala Srbe prije svih obrednih klanja u BIH, jeste.

Nacional je stupio u kontakt s nekim osobama koje su se u Sisku borile zajedno s pripadnicima tzv. Handžar divizije, a od izvora bliskih Vladi do Nacionala su došle i dodatne informacije o toj jedinici. Njezini članovi najvećim su se dijelom regrutirali iz Labina i okolice, gdje neki i danas žive.

Riječ je o ljudima koji su se na to područje doseljavali ponajviše s područja Velike Kladuše i Cazina.

Po njih je lokalno istarsko stanovništvo čak slalo posebne autobuse. Bilo je to vrijeme 50-ih godina prošlog stoljeća, kada su istarski ugljenokopi u rudnicima Labinu i Raši dosezali vrhunce svoje proizvodnje i zapošljavali oko 6 tisuća radnika. Budući da je mjesno stanovništvo težilo lakšim i kvalitetnijim poslovima, moralo se uvoziti radnu snagu. Bili su to uglavnom radnici slabijeg obrazovanja i imovnog stanja, čije su se obitelji kasnije trajno nastanile u Istri. Njihova djeca, mahom druga generacija tih doseljenika, priključila su se obrani Hrvatske.

Jedinica je formalno bila u okviru sisačkih policijskih snaga. Neformalno, brojala je puno više nikad popisanih imena.

Imali su status jedinice specijalne policije, a na područje Siska došli su kao dragovoljci pod zapovjedništvom Ekrema Mandala, čiji je zamjenik bio njegov brat Kadro.

Jedinica je formalno rasformirana krajem 1992., a njeni su pripadnici demobilizirani. U arhivskoj dokumentaciji MORH-a tvrdi se da nijedan njen pripadnik kasnije nije ostao u pričuvnom sastavu MUP-a, niti se uključio u neku postrojbu Hrvatske vojske koja je djelovala na području Sisačko-moslavačke županije.

Jedinicu je činilo nešto više od trideset ljudi, a identitet većine njih poznat je redakciji Nacionala.

Među članovima su Ajrul A., Đemal B., Selim B., Husein B., Džemil B., Emir B., Nurudin B., Nihad B., Marko B., Željko B., Enver Č., Himlija D., Arif D., Vahadin D., Sadija G., Fadil. H., Fahrudin H., Hasan H., Hasan I., Mehmed. J., Hasaga J., Rifat K., Mensud K., Asmir K., Mujo K., Rusmir K., Muhamed Kličić, Nazmi K., Blaženko K., Fadil M., Kadro Mandal, Bido M., Ekrem Mandal, Behudin M., Hajrudin M., Selim M. Tzv. Handžar divizija više je poznata po zločinima u koje su neki njeni članovi bili uključeni, nego po ozbiljnom doprinosu obrani tog dijela Hrvatske.

U povjerljivim dokumentima MORH-a za pripadnike te jedinice tvrdi se da su često bili u alkoholiziranom stanju, te da su se zato više puta sukobljavali s pripadnicima Hrvatske vojske koji su se nalazili na prvoj crti bojišnice.

Tvrdi se da su pripadnici te jedinice samovoljno otvarali vatru po neprijatelju, a kada bi neprijatelj uzvratio, povlačili bi se i izbjegavali borbu. Kada nisu bili na dužnosti, u večernjim satima izazivali su paniku i strah među stanovništvom, te bez razloga maltretirali ljude koji su stanovali u njihovoj blizini.

Jedan od pripadnika sisačke specijalne policije Nacionalu je o djelovanju te jedinice ispričao sljedeće:

“Njihov tadašnji zapovjednik Ekrem Mandal bio je izravno povezan s Đurom Brodarcem i Vladimirom Milankovićem, tadašnjim čelnicima sisačke policije. Oni su zapravo odgovarali isključivo Brodarcu. Mandalovi ljudi operirali su po Sisku i okolici poput čopora divljih zvijeri. Za odvoženje i likvidaciju srpskih civila koristili su jedan stari bijeli Volkswagenov kombi. Tim su vozilom odlazili po ljude koji su ranije označeni na popisima što su se sastavljali u policijskom zapovjedništvu.

Ti bi civili isprva bili pokupljeni i prebačeni u podrum jedne zgrade koja se nalazila u okviru Jodnog liječilišta. U toj su zgradi ti civili bili ispitivani i mučeni, a potom odvoženi. Nakon što bi ih odvezli, njihova bi tijela povezali žicom, pa bi ih potom žive bacili u obližnju rijeku Savu.

” Ista osoba Nacionalu je opisala i neke druge sumnjive situacije u koje su bili uključeni pripadnici tzv. Handžar divizije. U jednom slučaju radilo se o pljački.

LJUBICA SOLAR, 18-godišnja djevojka iz Siska, za koju pripadnik Handžar divizije Muhamed Kličić tvrdi da ju je ubio član Vukova snajperom

LJUBICA SOLAR, 18-godišnja djevojka iz Siska, za koju pripadnik Handžar divizije Muhamed Kličić tvrdi da ju je ubio član Vukova snajperom

“Bio sam prisutan kada su se Mandalovi ljudi jednom prilikom dovezli i hvalili ratnim plijenom. U stražnjem dijelu kombija nalazila se velika količina zlatnine. Bilo je tu puno nakita, koji su oni očito negdje opljačkali.

Nije mi poznato gdje je ta zlatnina završila.” Moguće je da se takav ratni plijen kasnije koristio za zbrinjavanje “istaknutijih” članova tzv. Handžar divizije.

Nacionalov izvor iz okolice Labina ispričao je da je simptomatično da su pripadnici Handžar divizije nakon rata znatno popravili imovno stanje.

 

 

“Počeli su graditi luksuzne kuće i voziti skupocjene automobile. Usput su se prikazivali kao veliki hrvatski branitelji. Prije rata svi su bili slabijeg imovnog stanja, neki od njih su imali štandove za prodaju bižuterije u obalnim istarskim gradovima i slično. Nikako se nije radilo o prihodima koji bi omogućili pojedinim obiteljima da izgrade dvije do tri luksuzne kuće nakon što su se neki njihovi članovi vratili iz obrane Hrvatske. Kao što je misteriozna njihova uloga u ratu, tako je tajnovit i njihov put do blagostanja u samostalnoj Hrvatskoj”, izjavio je za Nacional upućeni istarski izvor.

Kakav je bio profil problematičnih članova Handžar divizije možda najbolje pokazuje primjer Muhameda Kličića.

Kličić je nedavno privukao pozornost javnosti kada je za Jutarnji list dao intervju u kojem je za novac nudio informacije o tome tko je ubio tada 18-godišnju Siščanku Ljubicu Solar.

On je o tome izjavio: “Ljubica Solar je ubijena snajperom marke ‘Steier’, austrijske proizvodnje, a okidač je povukao pripadnik jedinice ‘Vukovi’.

Nije ubijena s nasipa kao što se misli, iako su tamo našli neke čahure, nego iz zgrade policijske stanice u Sisku.

Za to ubojstvo su saznali i prvi ljudi sisačke policije Đuro Brodarac i Vladimir Milanković.

Jedan od njih je, kad je doznao što se dogodilo, opsovao i rekao ‘niste to trebali napraviti’.”

Kličić je privukao pozornost javnosti i zato što mu se sudilo zbog prijetnji Jošku Kuzmaniću.

Tijekom ranijih istraga o ratnim zločinima u Sisku sumnjalo se da su iz redova Handžar divizije zločine činili Behudin i Kadrija M., Senad A. i Abrudahman S. zvani Rašo, ali osim njih su se za ratne zločine teretili i članovi drugih jedinica specijalne policije.

U slučaju koji je ponovo otvorio Mladen Bajić istražuju se masovna ubojstva čak 611 hrvatskih građana srpske narodnosti s tog područja. Od ukupnog broja žrtava najmanje 500 je građana s područja Siska, a od tog broja njih je 120 sa Zelenog brijega, njih 107 je iz Mošćenice i 12 okolnih mjesta u okolici Siska.

Od tog broja je 120 umirovljenika, 42 zaposlenika Rafinerije, 81 zaposlenik sisačke željezare, 14 djelatnika pošte, 5 djelatnika pošte iz Petrinje, 18 radnika sa željeznice, 25 radnika sisačke bolnice, 68 iz tvrtke Gavrilović, 8 djelatnika nekadašnje skupštine općine Sisak i 9 djelatnika nekadašnje skupštine općine Petrinja. Za mnoge ubijene ne postoje podaci o njihovim zanimanjima.

O zbivanjima na tom području sastavljeno je i više izvješća tajnih službi, u kojima su se čak i precizno navela imena mogućih ubojica i njihovi zapovjednici iz tog vremena. I u tim izvješćima ističe se ime Ekrema Mandala.

Damir Kajin, saborski zastupnik IDS-a, izjavio je za Nacional da je doznao za Mandalovu ulogu u tom slučaju, te da ga je to šokiralo.

“Ti su ljudi osramotili cijelu Istru i to sam morao javno reći. Nevjerojatno je da se ti Labinjani doseljeni iz BiH gotovo dva desetljeća nisu suočili s odgovornošću za djela koja su očito činili.

Đuro Brodarac bio je nadređeni zapovjedniku Handžar divizije Ekremu Mandalu

Pokojni Đuro Brodarac bio je nadređeni zapovjedniku Handžar divizije Ekremu Mandalu

Čuo sam da je Mandal prije nekoliko mjeseci preminuo, te da je imao i neke obiteljske tragedije. Međutim, istina o njegovoj ulozi u Domovinskom ratu morala bi se rasvijetliti, jer se samo tako može očistiti ljaga s ostalih Istrijana koji su časno sudjelovali u Domovinskom ratu”, izjavio je za Nacional Damir Kajin.

Kajinove izjave uznemirile su neke Istrane, pa se ubrzo potom u Glasu Istre javio predsjednik pulskog ogranka SDA Kemal Velagić i rekao da zločine Handžar divizije nisu radili Bošnjaci nego pripadnici kriminalnog miljea unutar te jedinice.

U obranu Handžar divizije stao je i predsjednik SDA Šemso Tanković, koji je izjavio da mu se Ekrem Mandal javio početkom rata i rekao da nije vrijeme za politiku, nego da je vrijeme da se sav angažman posveti obrani Hrvatske.

Sasvim je sigurno da nisu svi članovi te jedinice činili zločine, niti su sve zločine u Sisku počinili članovi te jedinice.

Osim pripadnika tzv. Handžar divizije, na području Siska djelovale su još dvije jedinice specijalne policije. Jedna se jedinica zvala Vukovi, a druga Kobre.

Pripadnike Kobri još su znali zvati i Cicibani, jer su bili smješteni u istoimenom sisačkom vrtiću.

Te su jedinice bile smještene dijelom i na području sisačke željezare, a dijelom i u Jodnom odmaralištu. Bile su to iste lokacije na kojima su se nalazili i pripadnici tzv. Handžar divizije.

I pojedini članovi Vukova i Kobri također su činili ratne zločine, tvrdi jedan pripadnik sisačke specijalne policije. “Jedan od onih koji je činio zločine zvao se M. G. (ime, prezime i nadimak poznati redakciji Nacionala).

On danas stanuje u centru Zagreba, znam mu čak i adresu. M. G. se istaknuo po mučenju zatvorenika. Bio je pripadnik Vukova, posebno blizak Đuri Brodarcu. Više nas prisustvovalo je jednom razgovoru kada je M. G. rekao Brodarcu da se ne mora brinuti za dvojicu Srba iz Siska koji su mu iz nepoznatih razloga smetali, jer će ih on ubiti za njega.”

Svjedoci ratnih zločina u Sisku svoje su izjave Nacionalu dali anonimno. Neki od njih uspostavili su kontakt s jednim visokim političkim dužnosnikom. Njega su također informirali o svojim saznanjima. Izjavili su da su spremni svjedočiti o sisačkim zločinima, te kako žele da se konačno kazne počinitelji zločina, ali su i dalje u velikom strahu. Nacionalu su objasnili koga se boje i zašto.

“Već su me ispitivali o zbivanjima u Sisku za vrijeme Domovinskog rata. Bila je to neka ranija istraga, kada se sve odvijalo pred istražnim sucem Županijskog suda u Sisku. Koliko mi je poznato, tada se nije rekonstruiralo ništa. Ni ja nisam ništa otkrio, a razlog je vrlo jednostavan. Ni danas se u Sisku ništa ne može napraviti a da o tome nisu odmah obaviješteni”, ispričao je Nacionalu pripadnik jedinice specijalne policije koja je u to vrijeme bila pod zapovjedništvom Brodarca i Milankovića. Njih su dvojica u više navrata demantirali umiješanost u bilo kakve ratne zločine na tom području.

guest
nije obvezno
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
14.7K
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x