Jedan od razloga zašto Gojko Šušak u Hrvatskoj nije potpuno obrisan od pod i sveden na razinu povijesne karikature, onako kako je to lijeva hrvatska kolumnokracija učinila sa svim protagonistima 90-ih, ne leži u činjenici da oni doista vide neku veličinu lika i djela Gojka Šuška, nego u strahu od Amerike. U činjenicid da je Gojko Šušak, svojim djelovanjem zaslužio iznimno poštovanje samog vrha američke države.
Šutnja hrvatskih komunista i kolumnista o Gojku Šušku, nekadašnjih boljševika koji su promijenili dezen u buržuje endžiokracije ujedno je mjera njihovog postkolonijalnog kompleksa.
Intelektualno konjušarstvo ne zamjeri se s donatorima. A njihov donator je svojedobno odlikovao Šuška. Dao mu priznanje. Proglasio ga vojničinom.Čovjekom od riječi. Održao mu epitaf u kojem je kazao da bez Šuška Oluja, kao jedna od najvažnijih operacija koje je koordinirala SAD ne bi bila moguća. A samim time ni oslobađanje ključnih dijelova BIH. Kao niti mir u BIH.
Da je Tuđman dobio priznanje od Amerikanaca, onako kakvo je dobio Šušak ni Tuđmana ne bi dirali.
Ukratko u Hrvata, a i u okruženju, ako želiš biti pošteđen kanonadnog granatiranja subnorlija na ajfonima, moraš biti u dobru s Amerima. Ili barem da imaš neku plaketu. Barem jednu peticu od njih.
Nevažan je tvoj život. Nevažna je istina. Kolaboracionisti su kolaboracionisti. Sluge su sluge.
Ponašaju se prema instinktu ne po na čelu ideje. Važno je što ” što kaže gazda za njega”. I što mu stoji u dossieru Politibiroa. Koji je sada , eto tako, na Zapadu.
Ti isti koji danas plaše gazdu “novim rusofilima na Balkanu i širenjem ruskog utjecaja” već sutra će biti najveći rusofili. Ako se Putin dobro isprsi.
Isti američki Gazda je svojedobno potpuno porušio Trifunovićev grad. I Novi Sad. I Karađorđevo. I Niš. Tisuće ljudi su nastradali.
Opravdano ili ne nek to pitanje ovde ostane kao nevažno. Ne ulazimo u to.
No promotrimo Trifunovićev univerzalistički i pacifistički odnos prema granatama na njegov grad i na njegov narod. Nagon prema dobru ljudi, djeci, starcima I ratu kao takovom.
Logično bi bilo zaključiti, da Trifunović na pitanje o NATO bombama u svom stilu slobodarskom pacifističkom stilu kaže:
“o jebem li im majku, dječije vrtiće su nam srušili, ljuljačke su porušili, slinavci jedni, da im majku jebem bombašku, dovoljno su opremljeni da neprimjetno ušetaju u Beograd i svu ovu našu gamad pozatvaraju, šta su im djeca kriva, šta im je narod kriv jebo ih Bog”.
Ne umjesto toga nema živopisnog ispada, nepotkupljivog umjetnika. Tu se iskontrolirao.
Umjesto toga pročitati ćete nit manje nit više nego ovaj stav, koji spada u sam vrh postokolnijalnog kmečanja, u sam vrh tapirske misli na Balkanu:
Iako smo cijelo vrijeme zagovornici teze da se derišta postkolonijalizma, najviše rađaju u Hrvatskoj, smatramo da je Sergej Trifunović, ovim istupom zaslužio nultu poziciju na ljestvici postkolonijalne intelektualne tapirije. Posto je najveći Hrvat svih vremena. Hrvatska mater ovakvog Hrvata nije rodila. Nikada Srbijom nije hodao Srbin, koji je zazivao granatiranje Srbije. Stoga opravdano sumnjamo da je talentirani Sergej Hrvat.
Ovdje dakle u ovoj izjavi prestaje naš stari dobri Hercegovac Sergej. I počinje ništavilo. Ludilo jednog saginjanja.
Jer kad si licemjer u antiratnoj retorici, kad ti ljuljačke i djeca više nisu važni, ako ih granatira Gazda i ti na to šutiš, dapače to opravdavaš, ti zapravo tu prestaješ. Prestaješ biti Sergej. I postaješ ništa. Gnjida, rekao bi Dežulović, no i Dežulović ne koristi tu terminologiju kada se radi o gazdama. Dakle postaješ obični foler. Sakupljač lajkova.
Doista koliko puta je Sergej Trifunović koristio svoj impozantni rječnik kad su u pitanju prekooceanske bombe? Koliko je puta nazvao Wesley Clarka “slinom”? Billa Clintona “šupčinom”? Koliko puta im je psovao majku onako kako to inače čini?
Nećete to čuti.
Završit ćemo ovaj tekst citatom jednog jučerašnjeg tvita. Ispričavamo se na vulgarnosti istog, nije naš stil, više je Trifunovićev, pa zbog paralele s ovom pričom naprosto ne možemo odoljeti da ga ne citiramo:
"To što je netko na koljenima ne znači da je slomljen, možda klanja, možda popravlja veš mašinu, a možda jednostavno puši kitu"
Sergej Trifunović Mlađi l poskok.info