Smak svijeta se, kako vele, najavljuje čudima neobjašnjivim. Čudo je kad dobro situiran čovjek sa Zapada krene u islamski džihad, u ime boga za kojeg u djetinjstvu ni znao nije. Čudo je kad se Engleska, majka kolonizatorskog svijeta kakav znamo, počne tresti kao alkoholičar u apstinenciji. Škotska i Škoti, otočani poznati po hrabrosti i kariranim suknjicama, sjećaju se krvi prolivene prije 400 godina i slobode koja im je uzeta prije 300 istih.
Nije lako znati što se tu događa, ide li im kraljica na živce dok glumi sunce u onoj svojoj žutoj haljini i žutom šeširu, ili su im dozlogrdili oni blesavi prinčevi, ili Balkanci koji im pobjeđuju na teniskim turnirima… Ili sve skupa. I Kataloniji je, pored Baskije i Flandrije, popucao film. Lijepo je biti u jakoj i moćnoj državi, ali je lijepo i imati svoju. Nerazumljivo? Pa, razmislite malo. Pojmimo to kao neku vrstu života u dvorcu u kojem je svaki dio dvorca vaš. Ali ne i vaš 1/1. Legnete negdje u dvorcu na kauč, uzmete daljinski i upalite plazmu široku kao zid radničkog stana. Onda neki mamlaz iz tog dvorca, neki Englez ili Valonac, Kastiljanac (Španjolac) ili Paštunac stane iznad kauča i pogleda vas pa ekran. Šuti i gleda. Onda sjedne na stranicu kauča i gleda vas. Vi pristojno kažete „Šta je!? Šta gledaš!? Da nisam rogat!?“.
Piše: Veselin Gatalo l pogleda.ba
On, vidjevši da ste mu se obratili, ljubazno sjedne do vas i počne vas podučavati vašem vlastitom životu. Kaže: „Ne kaže se to tako. Nije europski… Kaže se, ne bih prelazio granice pristojnosti niti bih se miješao u vašu intimu, ali volio bih znati zašto sam ušao u fokus vašeg zanimanja. Rado bih saznao kako mogu zadovoljiti vašu znatiželju, jer na glavi nemam izrasline karakteristične za rod papkara. Eto, to je uljudno i europski“. Uzme daljinski upravljač i otkrije vam šareni svijet raznih TV kanala, od edukativnih do atraktivnih. Pa vam kaže da tako više ne može. Da, ako mislite i dalje gledati TV u dvorcu, morate zaboraviti neke programe, svoju prošlost i prolivenu krv, u ime napretka i globalnog mira. Onda vi ustanete, pljunete na skupi tepih palače i prijavite se za kakav džihad.
Entropija je stanje u kojem nema razmjene. Nema razlike potencijala, energija, ničega. Tome teži globalizam. Jednoj čvrstoj ruci i vlasti na jednome mjestu. Diktaturi u kojoj svaka zemlja mora imati isti zakon. Doduše, ne i iste plaće i standard, znamo već zašto. Materijalno zadovoljenje, međutim, tim Škotima i Baskima više nije dovoljno. Zašto? Zato što nikada i nije bilo dovoljno. Duhovno zadovoljenje kakvo imaju ljudi Istoka, Zapad niti nudi niti mu treba. Zato je pomislio da ni nama ne treba, pa nas počeo učiti svojim vrijednostima. Sad, evo, ubrzavamo povijest i približavamo si smak svijeta, umjesto da, kao istočni svijet, to odgađamo dokle možemo. Postigli smo, evo, skupa s luđacima sa Zapada, da se svijet, umjesto u stoljeću, mijenja u danu. Da leti svom kraju, nezaustavljivo. I, što ostaje? Da se šćućurimo i čekamo da ovo prođe? Ili da ovo sve pokušamo nekako zaustaviti prije onog krajnjeg, najkrajnjeg kraja.
wpDiscuz