U zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije historija se često koristi u političke svrhe, a ne za proučavanje prošlosti i sadašnjosti. Suočavanje mladih s prošlošću najteže je u BiH jer postoje tri istine, tri povijesti, tri etnonacionalne skupine. Pokretanje otvorenog dijaloga o tim pitanjima jako je bitno kako ne bi došlo do ponavljanja povijesti.
O procesu pomirenja i suočavanju s prošlošću u BiH, ali i regiji, govori se godinama, međutim, to teče sporo i teško. Znanstvena istraživanja pokazuju da je jedna od najvećih prepreka različita interpretacija povijesti.
“Proučavanje prošlosti se svelo na proučavanje dnevno-političkih aktivnosti i povijesne činjenice se koriste u dnevno-političke svrhe. Jako je teško pojasniti djeci stvari kakve su bile u prošlosti “, kaže profesor historije Mirko Ljubeza.
Svemu doprinose predrasude, i one vrlo često proizlaze iz različitih tumačenja historijskih događaja. Zato je dijalog neophodan. To su nam potvrdili i bh.. srednjoškolci. Sabina Spahić, učenica iz Zvornika kaže: “U nekoj školi, recimo, više dolaze do izražaja razlike u naciji ili vjeroispovijesti.”
Andela Đokić, učenica iz Srebrenice dodaje: “Ta pitanja nas donekle izluđuju. Čim spomenete ime Srebrenica ljudi vas pitaju kako se tamo živi, da li je zaista tamo donekle i opasno po život. ”
Ahmed Hodžić, Sarajevo: “Prije svega, stvara mi neku mučninu u stomaku kad razmišljam o tome zato što ne mogu vodim normalan dijalog s određnim ljudima – nažalost, zato što znam da su mladi u BiH izuzetno pametni, ali edukacijski sustav kakav jeste ne izaziva u njima neku iskru koja treba da ih potpali da sami istražuju i da sami nađu istinu. Ja mislim ono što mladi zanju o historiji i ono što uče u školi, i što nose iz kuće naravno, je sve servirano na pladnju. ”
Većina mladih u BiH koji su rođeni početkom iu toku rata ne zna ništa o tom razdoblju. Direktorica NDC Sarajevo Ljuljeta Goranci Brkić kaže da mladi nisu i ne mogu biti odgovorni za protekla ratna dešavanja, ali da moraju imati odgovornost zbog svoje buduće uloge u društvu:
“Ne volim biti negativna i pesimistična, ali moram reći da su podjele duboke. Mi smo radili jedno istraživanje s mladima i mladi nemaju problema da se druže, da budu zajedno, jer oni se ne sjećaju rata, oni žele razgovarati, ali mladi imaju najviše problema s roditeljima i sa učitelja. ”
Proučavanje sadašnjosti
Zamjenik šefa Misije Veleposlanstva SAD-a u BiH Thomas Mesa smatra vrlo važnim da se povijest ne koristi u političke svrhe, već za proučavanje sadašnjosti i prošlosti. U svemu tome, kazao je, još je važnije da mladi nauče razmišljati za sebe i pronaći činjenice iz prošlosti koje im mogu pomoći da riješe sadašnje probleme:
“Potrebno je shvatiti da ne postoje tri različite historije u BiH, već jedna jedina historija, kao što ni u SAD-u ne postoje bijela i povijest afričkih Amerikanaca – to je jedna povijest, ali se kroz njeno proučavanje uči kako su različite grupe imale međusobnu interakciju u različitim vremenskim periodima i kako se iz tih lekcija što se dogodilo svim stranama može pronaći rješenje sadašnjih problema. ”
Kako približiti stajališta po kojima jedan dio znanstvene javnosti, primjerice, doživljava Gavrila Principa kao teroristu, dok ga drugi označavaju borcem za nacionalno oslobođenje. Mesa kaže:
“Prvo morate pogledati činjenice. Trebate proučiti cijelu povijest zbivanja čiji je rezultat bio taj čin. Morate izučavate otvorenog uma i da budete objektivni. To nikada neće spriječiti ljude da donesu različite zaključke, ali je vrlo važno da se u toj istoj učionici oba zaključka prodiskutiraju i imaju svoje mjesto, a ne da se nameće jedan drugom. ”
Školska se povijest na ovim prostorima često mijenjala u skladu sa željama i potrebama vladajućih režima i političkih elita u svrhu legitimacije njihove politike. Jednostranim tumačenjem i vrednovanjem povijesnih događaja ponovno se stvaraju podjele i priprema poligon za budućnost kakvu naši sugovornici najmanje žele.